Nacionalni stadion: San ili java vredna stotine miliona

Skener 30. dec 201815:28 > 15:46
FSS

Milioni selektora, fudbalskih stručnjaka i ljubitelja fudbala u zemlji koja čezne za velikim fudbalskim uspehom poslednjih godina "utehu" pronalaze u priči o Nacionalnom stadionu.

Pričam ti priču…

Od kada je ideja pretočena u izjave i najave izgradnje velelepnog fudbalskog stadiona koji ćemo zvati Nacionalnim u Rusiji je u sklopu priprema za Svetsko prvenstvo sagrađeno devet novih stadiona, a tri su dobila novo ruho. Za to vreme u Srbiji su napravljena dva stadiona. Jedan od njih je sada dom fudbalera Voždovca i nalazi se na krovu tržnog centra. Drugi je u Gornjem Milanovcu i veoma retko je na većim mečevima „domaćin“ iako ispunjava uslove za to. Ulagalo se u infrastrukturu na stadionu „Rajko Mitić“ i stadionu Partizana, renoviran je, i pre par nedelja otvoren, stadion Spartaka u Subotici, a ono što je urađeno na preostalim stadionima u Srbiji skoro pa da je zanemarljivo. Svakako je više onih koji propadaju.

Ne pominjem Rusiju bez razloga. Siniša Mali, koji je u vreme početka priča o Nacionalnom stadionu bio gradonačelnik Beograda reći će sredinom 2018. godine (tada već sa funkcije ministra finansija) sledeće:

„To je projekat u rangu ‘Beograda na vodi’. Građani Srbije mogu da vide kako niče iz dana u dan. E, tako ćemo isto da uradimo sa Nacionalnim stadionom. To nije samo izgradnja stadiona. To je ulaganje u sportsku infrastrukturu, u celu Srbiju. Uložićemo pare i u stadione Crvene zvezde i Partizana i drugih klubova. Videli ste efekte koje ta infrastruktura donosi. Pogledajte Rusiju i stadione za Svetsko prvenstvo“.

Ja bih dodala, pogledajte Brazil u kome neki od stadiona na kojima su se igrali mečevi Mundijala sada služe kao austobuske stanice jer su građeni u mestima koja i nemaju fudbalske klubove. 

Taj deo izjave o ulaganju novca u već postojeće stadione preinačio je u jednom od svojih obraćanja predsednik Srbije u izgradnju novih stadiona. Kako je Aleksandar Vučić prvo rekao gradiće se četiri – pet novih stadiona i Nacionalni stadion, da bi za nekoliko dana to bilo povećano na izgradnju Nacionalnog i još sedam – osam stadiona. Gde, kada, kako, kome i od kojih para to niko ne pominje.

Dakle, ideja je da stadion stalno bude pun, da se tu organizuju i drugi događaji kako bi stadion živeo i zarađivao. I to je sasvim korektno razmišljanje jer nema smisla praviti stadion koji bi bio samo „potrošač“.

Samo je pitanje kako iko zamišlja da napuni stadion od 63.000 ili 65.000 mesta kada znamo da je trenutno najveći srpski stadion pun samo kada Crvena zvezda igra neku evropsku utakmicu i da reprezentacija nije napunila stadion već skoro pa deceniju. A stadion „Rajko Mitić“ u svom punom kapacitetu za evropske mečeve i mečeve u organizaciji UEFA i FIFA ima 53.000 mesta. Dakle, 10.000 ili 12.000 manje nego što je predviđeno da ima novi sportski objekat.

Bojan Marinković

Jasno je da logika stvari nalaže da stadion ima više od 60.000 mesta ako se vodimo pričom da će odmah biti kandidovan za organizaciju finala Lige Evrope ili Lige šampiona ili najavama kandidature za Evropsko i Svetsko prvenstvo. Propozicije tih takmičenja nalažu da stadion ima bar toliki kapacitet. Druga strana medalje su ostali zahtevi koji se postavljaju gradu domaćinu ovakvih događaja.

Koliko će to da košta i ko će da plati?

Koliko će na kraju izgradnja stadiona koštati to zapravo niko ne zna. Počelo se sa pričom da će država za Nacionalni stadion izdvojiti 150 miliona evra. Nekoliko godina kasnije spekuliše se sa cenom od 250 miliona evra. U svoje vreme Tomislav Karadžić je sa mesta predsednika FSS poručivao da će izgraditi Nacionalni stadion vredan 350 miliona evra. U vreme njegovog mandata Srbija je dobila Nacionalnu kuću fudbala u Staroj Pazovi koja je većim delom finansirana iz razvojnih fondova UEFA.

Ako je prvobitno država najvljivala da će u ovom projektu učestvovati sa 150 miliona, a sada se pominje 100 miliona više da li to znači da će toliko novca dati država ili će 100 miliona morati da izdvoji FSS? Odakle i državi i savezu toliko novca? I da li može da se napravi dobar stadion za manje novca?

Dobar primer u nekoj eventualnoj računici kako se stvari razvijaju od početka do kraja izgradnje je i novi stadion Totenhema u Engleskoj. Prvobitno je bilo predviđeno da novi Vajt hart lejn košta oko 400 miliona funti. Uz kašnjenje od više od šest meseci u otvaranju i dodatne troškove Sparsi će za svoj novi dom izdvojiti milijardu funti. Tu nije uračunato koliko je Totenhem na gubitku zbog kašnjenja u otvaranju stadiona.

U ovom slučaju bi Fudbalski savez Srbije trebalo besplatno da dobije zemljište za izgradnju, ali sve ostalo će debelo koštati i savez i državu. Skupština Srbije nedavno je usvojila Budžet za 2019. godinu kojim je predviđena određena suma novca za izgradnju stadiona.

U pojašnjenju onoga što je Budžetom predviđeno, Siniša Mali je naglasio da će Nacionalni stadion biti građen u okviru projekta „Siti“ koji podrazumeva i stambene i poslovne blokove, izložbene prostore, zabavne i akva parkove… Nije rečeno koliko će novca iz javne kase biti izdvojeno za ovaj projekat, ali sigurno neće biti malo.

Nejasno je svakome ko logično razmisli o celoj problematici zašto se priča o ovako visokoj ceni i šta je to što za taj novac može da se dobije?

Jedan od najboljih stadiona na svetu, Bajernova Alijanc arena izgrađena je za 30 meseci i koštala je oko 340 miliona evra. Prvobitno je bilo predviđeno da sve bude plaćeno 286 miliona, ali su na dodatne troškove otišla još 54 miliona. Država i grad Minhen na to su dodali oko 120 miliona evra za ravoj okolne infrastrukture i liniju metroa koja do njega vodi. I tako dolazimo do cene od 550 miliona evra.

Sandra Behne, Bongarts

Šta je Bajern dobio za svoj novac?

-37.600 metara kvadratnih natkrivene površine
-200.000 metara kubnih betona u stadionu i garaži
-36.000 tona čelika
-335.000 metara kvadratnih betonske površine
-69.901 mesto (66.000 sedećih mesta)
-200 mesta za invalidska kolica
-1.374 mesta u loži
-54 mesta za prodaju karata
-dva dečja vrtića
-28 kioska
-tri restorana (jedan ekskluzivni i dva za okupljanja navijača)
-11.500 parking mesta za automobile
-350 parking mesta za autobuse

A šta može da se dobije za daleko manje novca, a da opet ispunjava glavne kriterijume UEFA i FIFA (ali ne i kapacitet potreban za velika finala, otvaranja i zatvaranja velikih takmičenja)?

Slovačka će 2019. godine dobiti Nacionalni stadion koji će imati kapacitet 25.000 mesta (22.500 sedećih). Nekadašnji stadion Slovana u Bratislavi zatvoren je 2009. i srušen četiri godine kasnije da bi na njegovom mestu bio sagrađen Nacionalni stadion. Prvobitna procena je bila da će stadion koštati 40 miliona evra, a kada je došlo do toga da će prilaz stadionu i okolna infrastruktura koštati dodatnih 30 miliona Slovačka se suočila i sa političkom krizom.

Elbasan Arena renovirana je 2014. godine za oko 5.5 miliona evra i sada kao objekat pravljen po UEFA standardima ima kapacitet 12.800 mesta. Renoviranje Ernst – Hapel arene koštalo je 39.6 miliona evra. Stadion na kome igra reprezentacija Austrije sada ima 53.000 sedišta, maksimalnih pet zvezdica UEFA i to mu omogućava da bude domaćin svih velikih mečeva…. I tako širom Evrope. A nismo ni pomenuli stadione Valensije, Atletiko Madrida…

Za sličnu cenu o kojoj se priča u Srbiji, Nacionalni stadion je dobila Rumunija. Nacionalna arena koštala je 2008. godine 234.5 miliona evra, ima kapacitet od 55.600 mesta i na njoj će se igrati mečevi Evropskog prvenstva 2020. godine, a već su tu finale Lige Evrope odigrali Atletiko Madrid i Atletik Bilbao 2012. godine. 

Getty Images/Emilio Andreoli

Dobar primer osmišljene investicije je potez Juventusa koji je dugo godina bio „podstanar“ na Dele Alpiju. Uprava kluba je sabrala i oduzela višegodišnje podatke i došla do zaključka da je klubu isplativije da ima svoj stadion. Dalja računica je pokazala da Juvenus u proseku gleda 42.000 ljudi. I neko je pametno odlučio da se napravi upravo stadion tolikog kapaciteta. Dominacija Juvea u poslednjim godinama u Seriji A, između ostalog, je dobrim delom zasnovana na prihodima koje klub ima od stadiona na kome se praktično svakog dana nešto dešava.

Možda je moguće naći neko rešenje koje će biti između svega navedenog. A to je svakako pitanje za ozbiljnu analizu i računicu.

„Ako sada neko misli da je 250 miliona taj objekat, on će izaći na 400 miliona. To su neke cifre koje su naprosto nezamislive. Nisam siguran da je neko pravio bilo kakvu kost benefit analizu, jer ne možete da pravite neke objekte koji ne mogu sami sebe da isplate“, rekao je za N1 na ovu temu ekonomista Mahmut Bušatlija.

Gde?

Pričalo se mnogo i o lokaciji na kojoj će biti izgrađen nacionalni stadion. Od Ostružnice, preko Železnika, Stare Pazove do Novog Beograda, tačnije katastarske opštine Surčin.

Za ovu lokaciju FSS je već dobio preliminarno odobrenje za gradnju.

Na istom mestu je u planu i izgradnja prostorija Fudbalskog saveza Srbije koji je raspisao tender za kupovinu veoma specifično određene parcele na kojoj će biti izgrađene prostorije srpske kuće fudbala. (LINK)

Možda ne znamo gde i kada, mada se najavljuje da će izgradnja početi u jesen 2019, znamo da će projekat raditi „Fenwik Iribarren Architects“ firma koja projektuje stadione za Svetsko prvenstvo u Kataru. I možemo samo da zamišljamo koliko će taj projekat koštati.

Vembli i region?

Dok se Englezi, stanovnici samozvane kolevke fudbala, hvataju za glavu jer tamošnji savez razmatra prodaju Vemblija, „svete“ fudbalske zemlje za svakog Engleza mi se bavimo gradnjom svog „Vemblija“.

Uz Srbe, glasni su u priči o potrebi izgradnje nacionalnog stadiona i komšije Hrvati.

Predsednik Fudbalskog saveza Hrvatske Davor Šuker po završetku takmičenja o Ligi nacija upravo je o tome govorio veoma strastveno i uz mini raspravu sa reporeterom koji je insistirao da je bolje renovirati stadione jer je „to ono što rade Englezi“ uzvratio pitanjem:

„Koliko mi imamo stadiona na koje sutra mogu da nam dođu ti Englezi, a da se mi ne postidimo?“

To zaista jeste logično pitanje jer sve zemlje nekadašnje Jugoslavije imaju sličan problem – veoma mali broj stadiona koji ispunjavaju UEFA i FIFA standarde.

Najbliže je nacionalnom stadionu prišla Makedonija. Stadion Vardara renoviran je 2011. godine za oko 60 miliona evra. Nekada Gradski park, a sada Filip II arena ima kapacitet 33.500 mesta i 2017. godine bila je domaćin UEFA Superkupa.

Dan Mullan, Getty Images Sport

Slovenija je 2010. godine dobila Stožice, 56.6 miliona evra vredan sportski kompleks kapaciteta 16.600 mesta na samom stadionu, dok Bosna i Hercegovina godinama igra na Bilinom polju u Zenici.

Crna Gora za potrebe reprezentacije koristi Stadion pod Goricom, Srbija igra na stadionima Crvene zvezde i Partizana, a Hrvatska na Maksimiru ili Poljudu.

Klubovi još uvek uspevaju da dobiju licence za takmičenjeu Evropi, ali treba uzeti u obzir da se većina klubova iz ovih zemalja zaustavi u prvom ili drugom kolu kvalifikacija gde su UEFA kriterijumi značajno niži nego za grupnu fazu nekog evro takmičenja. Pa i pored toga, konkretno FSS, ima problem da opravda izdate licence i ponovo je pod strogim monitoringom Evropske kuće fudbala. (LINK)

Pitanja bez odgovora

Mnogo je pitanja postavljeno u ovom tekstu. I ima ih još. I ne, ni ona nemaju odgovor.

Prvo i osnovno – ko će stadion graditi – država ili savez? Samim tim postavlja se i pitanje vlasništva nad objektom. Pitanje je i koliko je reprezentaciji potreban ovaj stadion. Primera radi, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2020. Srbija će kao domaćin odigrati tri meča. U goste će Orlovima doći Portugal, Litvanija i Luksemburg. U Ligi nacija će Srbija biti domaćin na dva meča. Uz to će se, možda, naći tu i neka prijateljska utakmica iako u poslednje vreme FSS odlučuje da reprezentaciju na revijalnim duelima pošalje van zemlje. Dakle u naredne tri godine Orlovi će biti domaćini na pet, najviše sedam mečeva. I tako će biti u svim narednim godinama. Da li za toliko utakmica reprezentaciji treba ovoliki stadion?

Da li će stadion, ako ga bude gradila samo država, savezu biti dat na korišćenje ili će ga savez iznajmljivati za potrebe odigravanja mečeva?

Da li će na njemu igrati i Crvena zvezda i Partizan i ostali klubovi koji izađu u Evropu?

Koji je i da li postoji kriterijum za te ostale stadione koji se pominju? Gde će oni biti? Koji će klubovi na njima igrati i pod kojim uslovima? Koje će oni katergorije biti po UEFA i FIFA pravilniku?

Dakle, ne znamo ništa iako nam se čini da znamo sve.

Sve ekskluzivne intervjue i tesktove iz SK paketića pronađite ovde.