Jakovljević za SK: Istanbul, neprevaziđena sreća

Skener 26. avg 202019:23 > 19:28
SK

Život pod maskama. U bukvalnom, ili prenosnom smislu. Naš sagovornik je po prirodi posla “osuđen” na njih, a inače je vrlo transparentan i neposredan, sa njim, kao sa čovekom, komunikacija nikad nije “maskirana”, ili “u rukavicama”. Naprotiv.

Povezano

Naravno, reč je o legendarnom doktoru Partizana, Momi Jakovljeviću, poznatom hirurgu i manekenu. Možemo slobodno da kažemo da je doktor Moma, osim što se brine o zaštiti zdravlja momaka u crno-belom, zaštitni znak kluba iz Humske. Za početak razgovora za Sport Klub, na terasi hotela “Fontana” u Vrnjačkoj banji, logično se nameće, možemo slobodno reći, istorijsko pitanje o Mominom stažu u Partizanu. Ili možda jednostavnije, koje su mu ovo pripreme sa crno-belima?

U Partizanu sam od 1987. godine, ali sam imao i nekoliko godina pauze, pa može se reći da su mi ovo 20 i neke pripreme sa crno-belima“, odgovara Jakovljević, sa uzdahom i naravno, osmehom.

Kada je reč o broju titula koje je osvojio s Partizanom, Moma se šali da je to mrtva trka sa Draganom Todorićem, proslavljenim igračem i funkcionerom crno-belih, ali da je Toša u prednosti zbog igračkih sezona… A spisak je impozantan i kada je reč o radu sa reprezentacijom. „Osvojio sam devet klupskih šampionskih titula, sedam Kupova i evropsku titulu. A sa muškom seniorskom reprezentacijom dva evropska zlata 1995. i 1997. i srebro na OI u Atlanti. Sa mlađim ženskim selekcijama dve bronze. Drago mi je što sam radio i u ženskoj košarci, koja se uzdigla zahvaljujući velikom radu Ane Joković, potpredsednice KSS“, ističe Jakovljević.

Pa, recimo, da krenemo od tih 20 i “nekih” priprema, u Vrnjačkoj Banji, kako doktorovo iskusno oko vidi aktuelna dešavanja?

Dobro se radi, trenira, sve je po uhodanom sistemu. Partizan ima, po tradiciji, dobru školu, organizaciju, podelu obaveza i dužnosti. Zna se šta je čiji deo posla i svako ga odrađuje maksimalno. Sve je podređeno zahtevima trenera Vlada Šćepanovića i naravno, igračima. Sada se najviše radi na kondiciji, a lekarski deo stručnog štaba je tu da prati kako prvotimci podnose napore“.

Na sreću, u ovim opasnim, kovidnim vremenima, košarkaši Partizana su zdravi, a dr Moma “samo” rutinski odrađuje posao. Da ovom prilikom zanemarimo priču o kovid bolnici “Dragiša Mišović”, čiji je direktor i to što mu oba telefona neprestano zvone. Popularni Moma ima vremena i strpljenja da svima pomogne i sve profesionalno i drugarski da odradi…

Navikao sam na žestok tempo obaveza, ali uspevam sve da uskladim zahvaljujući jednom svom geslu. Obično kažu, u zdravom telu je zdrav duh, a moja verzija je u zdravoj glavi, koja komanduje celim telom, sve ide uzlaznom putanjom“.

I da se vratimo raportu o medicinskim aktuelnostima u Partizanu tokom priprema.

Pre okupljanja ekipe, moj zadatak je bio da na osnovu biohemijskih analiza igrača i pored urađenih testova u Zavodu za sportsku medicinu utvrdim kakvo je zdravstveno stanje svakog igrača i spremnost za fizičke napore. Kao što je poznato, svi igrači su došli u solidnoj kondiciji, jer su individualno trenirali i što je najvažnije, zdravi i spremni“.

Nevoljno, ali neizbežno pominjemo koronu i potencijalnu opasnost od nevidljivog protivnika, ali saznajemo da je u toj “utakmici” već 3:0 u korist Partizana.

KK Partizan/Dragana Stjepanović

Tri puta smo u poslednje vreme testirali kompletan tim i na sreću, svi su negativni. Jedini izuzetak je bio Nikola Janković, koji je u junu, posle prvog kolektivnog testiranja, bio pozitivan, ali je imao veoma blage simptome. Tada smo vanredno, drugi put, proverili ceo tim i svi su imali negativan nalaz, kao i treći put, pre puta za Vrnjačku Banju. Uglavnom, kako god, ja ih konstantno posmatram iz prikrajka i tu sam uvek. Igrači dobro znaju da u svako doba dana, ili noći, mogu da mi se obrate ako imaju neki problem“.

Svedoci smo da se igrači i članovi stručnog štaba striktno drže propisanih mera.

Sve mere su preduzete s naše strane, a igrači su informisani i iz medija, pametni su i disciplinovani, pridržavaju se svih uputstava i zaista, nema nikakvih problema“.

U susret novoj takmičarskoj sezoni ima mnogo nepoznanica, a iskusni lekar predlaže najpraktičniji vid zaštite.

Besmisleno bi bilo da testiramo igrače pre svake utakmice, ili putovanja. Ako je potrebno da non stop gledamo ima li simptoma korone, to bi bilo vrlo komplikovano. Smatram da je najlakše da se pred svaki meč svima meri temperatura. Što se sistema takmičenja tiče, mislim da je najbolji model, koji primenjuje NBA liga, ali videćemo kako će sve da izgleda…“.

I dr Jakovljević, kao i svi u taboru crno-belih ističe koheziju ekipe, odličnu atmosferu, kao i standardna očekivanja, što se rezultata tiče.

Partizan uvek stremi visokim dometima, to se zna. Uvek se juriša na prvo mesto, pa dokle stigneš, ne može cilj da bude peto mesto i da se zadovoljiš desetim“, slikovito će dr Moma.

Mnogo je klupskih i reprezentativnih priprema iza Jakovljevića, ali i on kao i ostali članovi stručnog štaba i igrači Partizana ne krije oduševljenost Vrnjačkom banjom.

Prijatno sam iznenađen, nisam dugo bio u Vrnjačkoj banji, ovaj grad, uz divnu prirodu, ima sada i evropski sjaj. U hotelu ’Fontana’ ekipa ima idealne uslove, dvorana ’Vlade Divac’ je odlična, tako da je sve maksimalno“.

Za dvadeset i kusur godina Jakovljević je prošao mnogo toga sa crno-belima, bilo je raznih momenata, više lepih, ali i stresnih i tužnih…

Kao veliki ljubitelj košarke i prijatelj košarkaša, dr Moma Jakovljević, šalje lepu poruku. „Veliki sam Partizanovac, ali izuzetno cenim i igrače Crvene zvezde i bivše i sadašnje. Apelujem ovom prilikom da nema mržnje među večitim rivalima, da sve bude ’samo’ fer i sportska borba i prijateljstvo van terena. Generalno, košarkaši su sjajni momci, kako na prostorima bivše Jugoslavije, tako i u Evropi i širom sveta“.

Najteže i najtužnije je bilo kada je preminuo Haris Brkić… A pomoć igračima posle povrede na utakmicama ne bih svrstavao u teške stvari, to je, jednostavno, moj posao. Znao sam i da tokom utakmice igraču zakrpim arkadu, ili uradim neku drugu intervenciju kako bi se on ekspresno vratio na teren, a imao sam sreće da posle težih povreda igrača na mečevima u inostranstvu niko nije ostao u stranoj bolnici, već smo uvek organizovali bezbedan transport za Beograd. Iskustvo je veliko bogatstvo, sada mogu da procenim od oka da li je pukao mišić, ili je u pitanju prelom kosti, s obzirom na to da sam video takve situacije hiljadu puta…“.

Kada je reč o najlepšim uspomenama sa crno-belima dr Moma Jakovljević nema dilemu.

Bez sumnje, osvajanje evropske titule u Istanbulu, 1992. godine. To je do danas ostala moja najveća i neprevaziđena sportska sreća“, dodaje na kraju, ne bez emocija.

Moma Jakovljević, ne samo lekar, nego institucija crno-belih.