Holivudska priča Viktorije Azarenke

Matthew Stockman Getty Images Sport

Sa 15 godina napustila je rodni Minsk, iz Belorusije se preselila u Španiju. Godinu dana kasnije otišla je u Sjedinjene Američke Države. Sa 23 je pokorila svet. Bila je nedodirljiva, ili je bar tako mislila. Sa 27 postala je majka.

Ipak, samo pola godine posle rođenja sina, proživela je pravu dramu. Zbog borbi za starateljstvo nad detetom, povukla se sa onih na terenu. Ove, po svemu čudne godine, vratila se tamo gde joj je mesto – u mečeve koji donose najvrednije titule.

Ovo nije scenario za holivudski film, mada bi to mogao da bude. Ovo je priča o Viktoriji Azarenki – nekadašnjoj najboljoj teniserki sveta, dvostrukoj Gren slem šampionki i mami jednog dečaka, njenom usponu, padu, borbi i sazrevanju.

A ona počinje u Minsku, gde je Azarenka rođena 1989. S obzirom na to da je njena mama radila u lokalnom teniskom centru, Vika je počela da trenira sa sedam godina. Ipak, prvi poziv trenera nije prihvatila.

„Rekla sam – Ne, ne, bojim se. Uvek sam se krila iza mame“, otkrila je jednom prilikom.

Kada je bila spremna da se odvoji od majke, otišla je pravo na teniski teren. Tamo je provodila i po 10 sati dnevno.

„Odrasla sam u teškim uslovima. Nije bilo lako. Od detinjstva sam se suočavala sa nedaćama. To me je teralo da uvek budem bolja. I zahvalna sam na tome jer sam postala žilavija. Iz zemlje iz koje ja dolazim je mnogo hrabrih ljudi, ponosna sam na to“, rekla je Vika.

Povezano

Devojčica sa kikicama koja se plašila da ide bez majke, već sa 15 godina napustila je Belorusiju i preselila se u Španiju. Zatim se sa 16, uz podršku nekadašnjeg hokejaša Nikolaja Habibulina i njegove supruge Viktorije, preselila u SAD. To joj je pomoglo da unapredi svoju igru.

Kao juniorka je ostvarila izuzetne rezultate – trijumfovala je na Australijan Openu i US Openu u singlu, kao i na sva četiri Gren slema po jednom u konkurenciji parova. Već tada je igrala mečeve i na turnirima za seniore, pa je prema zvaničnim podacima profesionalac postala 2003.

Prvi put se za titulu u pojedinačnoj konkurenciji borila 2007. Iako u singlu nije uzela nijedan pehar, te sezone postala je Gren slem šampionka u mešovitom dublu. Sa Maksimom Mirnim trijumfovala je na US Openu. Do prve titule u singlu došla je 2009 – osvojila je Brizbejn pošto je u finalu bila bolja od Marion Bartoli.

U godinama koje su dolazile od nje se očekivalo mnogo i ona je davala mnogo. Broj osvojenih titula je rastao, a ona je konstantno napredovala na WTA listi.

Godina 2012. bila je njena. Počela je trijumfom u Sidneju, posle čega je na Australijan Openu osvojila prvu Gren slem titulu, pobedivši u finalu Mariju Šarapovu. Zahvaljujući tom trofeju, 30. januara postala je prva teniserka sveta. Te sezone osvojila je još četiri trofeja.

Robert Prezioso Getty Images Sport

Na US Openu je zaustavljena u finalu – bolja od nje bila je Serena Vilijams. Na Vimbldonu je u polufinalu takođe izgubila od Amerikanke.

Uz sve to, na Olimpijskim igrama u Londonu osvojila je bronzu u pojedinačnoj konkurenciji, pobedivši u borbi za treće mesto Mariju Kirilenku. U konkurenciji mešovitih parova sa Maksom Mirnim je osvojila najsjajnije odličje. Svet je bio pod njenim nogama.

Uživala je Azarenka na vrhu. Sledeće godine odbranila je titulu u Melburnu. U velikom finalu pobedila je Li Na u tri seta. Ponovo je igrala i finale US Opena, ali ju je u Njujorku još jednom nadigrala Serena Vilijams.

„U kontinuitetu sam dobro igrala, bila broj jedan. Na neki način od mene se i očekivalo da odem daleko na svakom turniru. I ja sam mislila da sam nedodirljiva. To su vrlo opasne situacije, jer je pad bio veoma bolan“, ocenila je nedavno Vika.

Već te sezone često se mučila sa povredama desne noge – od stopala do kolena, a onda i leđa. Problemi su se nastavili kroz 2014. u kojoj je odigrala svega devet turnira.

„Ne želim da se osvrćem. Ne žalim sebe. Ne osećam se kao da moram da imam izgovore za ono što se dogodilo. Samo želim da nastavim dalje, da dam svoj maksimum“, poručila je tada.

Usledio je posetepni povratak. Azarenka je pokušavala da se ponovo probije do vrha, ali je na nove titule čekala do 2016. Činilo se da se vraća ona stara Vika, kada je osvojila Brizbejn, Indijan Vels i Majami. Ipak, sezonu je rano završila – 15. jula otkrila je da je trudna i da neće igrati do kraja godine. U decembru je rodila sina Lea.

U junu naredne godine se vratila na teren na turniru na Majorki. Potom je na Vimbldonu stigla do četvrtog kola. I onda je počela nova drama u njenom životu.

Sa ocem svog deteta rastala se posle turnira u Londonu. Usledila je višemesečna borba za starateljstvo nad dečakom, a zbog sudskog procesa nekadašnja prva teniserka sveta bila primorana da propušta turnire.

„Nikome ne bih poželela da prođe kroz ono kroz šta sam ja morala“, priznala je Azarenka.

„Sada sam slobodna, ali i dalje u teškoj situaciji. Jednog dana ću napisati knjigu. To je holivudska priča. Za sada još ne želim da govorim o tome“.

Borbe van terena zamenile su one na turnirima. Azarenka nije želela da se odvaja od sina.

„Kada ste mladi i kada odrastate, niste svesni da sve prolazi. Sve se tada vrti oko tenisa, treninga, kondicije, turnira, sve je u pobedama i dostignućima. Tako tenis postane vaš život. Sve u tvom timu se vrti oko tebe. Kada sam postala majka, sve to je palo u drugi plan“, objasnila je Beloruskinja i dodala:

„Bez obzira na to koliko volim tenis, sada ima sina i to je takođe veoma važno. Ljubav prema tenisu se neće promeniti nikada. Ako me pitate da li se i dalje ‘ložim’ na tenis odgovor je naravno! Ali, prioriteti se menjaju. Ako bih morala da biram da li ću otići na turnir ili ostala sa svojim sinom, tu nema dileme – ostajem uz sina“.

Tokom 2018. postepeno je počela da se vraća takmičenjima, da bi 2019. u Montereju odigrala prvo finale posle tri godine. Početkom februara vratila se u Top 50, prvi put od rođenja Lea.

Ove sezone, posle višemesečne pauze zbog pandemije koronavirusa, osvojila je i prvi trofej – finale Sinsinatija bez borbe joj je predala Naomi Osaka. Ponovo je pronašla put do vrha.

Sa Japankom se ponovo susrela u borbi za titulu na US Openu. Treći put je poražena u finalima Gren slema u Njujorku, ponovo posle tri seta. Ali to je nije obeshrabrilo.

Matthew Stockman, Getty Images Sport

„Bile su to fantastične tri nedelje za mene. Ovakve rezultate nisam dugo ostvarila. Dala sam sve od sebe i u finalu, ali nisam pobedila. Ponosna sam na ono što sam uradila, mnogo sam napredovala. Nisam razočarana. Uopšte. Bolno je što sam izgubila u finalu, ali to je to. Neću razmišljati o tom meču previše. Imala sam tri odlične sedmice, uživala sam“.

Ova heroina odlučila je da, uprkos svemu, ima srećnu priču. Iako je pre samo nekoliko meseci razmišljala da odustane od tenisa, vratila mu se kao jača i bolja verzija Vike od one koja je pokorila svet.

„Malo je falilo da se povučem. Nisam uzela reket skoro pet meseci pre pandemije koronavirusa. Postojale su neke porodične stvari, koje su me naterale da razmišljam u tom pravcu. Ne želim da govorim šta je tačno u pitanju. Mogu vam reći jednu stvar, od novembra prošle godine do januara, toliko toga mi se dogodilo da bih mogla da napišem tri knjige. To ostaje u familiji. Na sreću odlučila sam drugačije i drago mi je što nisam pogrešila„, zadovoljno je konstatovala.

Ova holivudska priča zaslužila je ‘happy end’.