
Legendarni stručnjak Dušan Duda Ivković preminuo je u četvrtak u 78. godini, a u svom poslednjem televizijskom intervjuu u emisiji „Sport kakav pamtimo“ osvrnuo se na svoje najveće uspehe sa reprezentacijom i otkrio koji mu je najdraži.
Ivković je 1987. godine na mestu glavnog trenera reprezentacije SFRJ nasledio Krešimira Ćosića, a potom je tu funkciju nastavlja da obavlja i po raspadu Jugoslavije, uprkos sankcijama. Pod njegovim vođstvom, posle četiri godine pauze, jugoslovenski košarkaši su izborili plasman na Evropsko prvenstvo 1995. godine, na kojem su stigli do trona.
Posle tog šampionata, Ivković je preuzeo ulogu selektora, dok je Željko Obradović postao trener, a nacionalni tim je nastavio da niže uspehe, pošto je do 1999. osvojio još po jedno evropsko i svetsko zlato, kao i srebro u Atlanti. Duda je i deceniju kasnije nekoliko vodio reprezentaciju, ovoga puta pod zastavom Srbije, a u tom periodu osvojeno je srebro na Šampionatu ’Starog kontinenta’ u Poljskoj. Na pitanju koje zlato mu je najdraže od svih u emisiji „Sport kakav pamtimo“ autora Radeta Antonijevića Ivković je odgovorio:
„Možda to atinsko. Uvek sam govorio da je sve drago isto, ali posle tog zlata da nismo to uspeli ne bismo učestvovali ni 1996. na Olimpijskim igrama u Atlanti, ni 1997. ne bismo bili kvalifikovani za Evropsko prvenstvo, ni posle Svetsko prvenstvo 1998. Možda je to najdražed gledajući uslove, način priprema, tu četvorogodišnju pauzu, koja je ogromna, bez obzira na igrače. Meni nije bilo žao zbog mene, meni je žao zbog igrača, to je generacija koja je uradila najviše i u najtežim uslovima, u uslovima embarga“, naglasio je Ivković u tom intervjuu.

Ranije tokom intervjua Ivković je otkrio i kako su izgledale pripreme za sve ono što je kulminaciju dostiglo početkom jula 1995.
„Skupljamo se, igramo kao ’ol star’ selekcija. Tada sam bio selektor reprezentacije kojoj je zabranjeno da igra, nuđen mi je honorar, ali nisam mogao da ga uzmem. I mogu da kažem, skupljajući igrače, potrošio sam sa velikim zadovoljstvom velika materijalna sredstva. Stižemo konačno do čuvenog turnira kvalifikacija uz pomoć Bore i Grka, ali nisu verovali da smo toliko dobri. Bog nas je pogledao, pobedili smo Bugare posle toliko neigranja. Bio je poslednji tajm-aut i Bodiroga kaže: ’Sada će Palja da ubaci dva penala’, iako ih nikada nije ubacio. Dobijamo i stižemo u Atinu, a to je bilo nešto nezaboravno“, rekao je Ivković.
Jugoslavija je na putu do tog evropskog zlata u Atini nizala trijumfe, a osvojila ga je trijumfom nad Litvanijom u sada već legendarnom finalu. Prethodno je eliminisana Grčka, što je dovelo do uzavrele atmosfere.
„Nikada nisam voleo da budemo u grupi sa domaćinom. Nažalost, bili smo u grupi sa Grcima, koji su imali jako dobar tim i dobili smo ih i tada i u polufinalu. Te pobede su doprinele tome da cela publika, 20.000 ljudi, bude protiv nas. Oni su toliko bili protiv nas i Litvanije, da je bilo svega, da je moj supruga Nena izašla sa utakmice prebijena. Mi dobijamo Litvaniju koja je bila jaka, sa NBA bazom, u nezaboravnoj i jako kvalitetnoj utakmici, i to prouzrokuje atmosferu kod naše publike, naročito u Beogradu, ratničku, koja nije u redu, a ja dobijam 1.000 telegrama u kojima mi se grčki navijači izvinjavaju. I samo proglašenje pobednika je doprinelo neviđenom naboju, jedino što je svima bilo puno srce, da smo mi košarkaši utemeljivači čuvenog balkona, pošto je sve krenulo od 1995, godine“, istakao je Duda.
Ono što je obeležilo proglašenje pobednika svakako je i silazak Hrvata, koji su osvojili bronzu, sa pobedničkog postolja. Ivković je u emisiji otkio i anegdotu šta se desilo u hotelu sledećeg jutra.
„Sam taj detalj nije važan, neko im je rekao. Ti moji veliki drugari proslavljali smo, nismo ni legli, pošto sam ja znao sve centre zabave, veliki grčki pevači su bili moji veliki porodični prijatelji. I sedimo u hoteli, sviće, idu i šunjaju se, a ja im kažem: ’Hej, purgeri, dođite na piće, šta vam je’, ali zbrisaše“, otkrio je Ivković.
Kompletnu emisiju pogledajte u pratećem videu.
Komentari ()
Vidi sve komentare