
U nedelju popodne Međunarodna fudbalska federacija (FIFA) izbegla je metke ispaljene sa više strana i nije donela odluku da Rusiju izaci iz svih svojih takmičenja. Iako je to i dalje veoma opipljiva opcija. U ponedeljak se to već čini nemogućom misijom.
FIFA je u nedelju donela odluku da će Rusija moći da igra mečeve ali da neće moći to da radi pod imenom države već pod imenom saveza, kao selekcija Fudbalskog saveza Rusije, neće moći da bude pod svojom zastavom niti će moći da bude intonirana ruska himna. Takođe, ruski fudbaleri neće moći da igraju u svojoj zemlji već na neutralnom terenu.
Ovaj prvi deo odluke koji se odnosi na državna obeležja praktično je prepisan iz kazne koju je Međunarodni olimpijski komitet izrekao Rusiji zbog doping skandala pa sa FIFA u svom saopštenju pozvala na odluku Suda za sportsku arbitražu po žalbi Olimpijskog komiteta Rusije. Iako zapravo nije jasno kakve veze i sličnosti ova dva slučaja uopšte imaju.
Više pitanja nego rešenja nudi drugi deo odluke – igranje na neutralnom terenu.
U momentu kada (gotovo) sve zemlje Evrope uvode Rusiji sankcije, osnovno je pitanje koja će zemlja pristati da da svoj teren Rusiji da na njemu igra meč kao domaćin.
Gde bi taj neutralni teren trebalo da bude? Praktično su jedine opcije poslovično neutralna Švajcarska (koja bi vrlo verovatno pronašla izgovor zašto nije neutralna i nema teren da ponudi u datom terminu) i Srbija koja odlukom državnog vrha podržava teritorijalni integritet Ukrajine, ali ne izriče sankcije Rusiji zbog svojih interesa.
FIFA veće jednoglasno je donelo ovu odluku. Veće Borda FIFA čine predsednici svih konfederacija i predesnik FIFA Đani Infantino.
„FIFA će nastaviti započeti dijalog sa Međunarodnim olimpijskim komitetom, UEFA i ostalim organizacijama kako bi odredila sve dodatne i prateće mere ili potencijalne sankcije, uključujući i moguće isključivanje iz takmičenja do koga bi moglo da dođe ukoliko se u najkraćem roku situacija ne popravi“, navedeno je između ostalog u saopštenju FIFA.
Zabranjeno je mešanje politike u sport, kažu
Prvi su se u svetu fudbala oglasili Poljaci. Predsednik Fudbalskog saveza Cezar Kuleša obavestio je na svom Tviter nalogu javnost da njegova reprezentacija nema nameru da igra protiv Rusije. Podržao ga je prvo kapiten Robert Levandovski, a zatim i svi ostali članovi reprezentacije.
Pozivu Poljske da ne igraju protiv Rusije priključile su se veoma brzo i Švedska i Češka. Ove tri zemlje oglasile su se odmah i nakon odluke FIFA te naglasile da neće igrati ni na neutralnom terenu.
A onda su izjave da se neće igrati protiv Rusije krenule da se nižu, a sustizale su ih razne izjave podrške kako pojedinaca tako i moćnih fudbalskih organizacija.
„FIFPro podržava sve igrače i sve fudbalske saveze i timove širom sveta u odluci da ne igraju protiv ruskih timova. Naša udruženja u Poljskoj, Švedskoj i Češkoj su u direktnom kontaktu sa igračima koji stoje pri odluci da ne igraju bez obzira na mesto odigravanja mečeva“, navelo je u svom saopštenju Međunarodno udruženje profesionalnih fudbalera.
Oglasila se i engleska Fudbalska asocijacija i naglasila da njene reprezentacije neće igrati protiv Rusije „u doglednoj budućnosti“. Ova objava baca posebno svetlo (ili senku, kako želite) na Evropsko prvenstvo za žene kome će Engleska biti domaćin u junu ove godine a na koje su se ruske fudbalerke kvalifikovale kao i sve ostale selekcije.
Oglasio se u nedelju i predsednik Fudbalskog saveza Francuske Noel le Gret koji je za tamošnje medije rekao da organizacija koju on predvodi „naginje ka tome da donese odluku da je za izbacivanje Rusije iz baraža za Svetsko prvenstvo“.
„Svet sporta, a posebno svet fudbala, ne sme i ne može da ostane neutralan u ovoj situaciji“, rekao je prvi čovek francuskog fudbala, blizak prijatelj i saradnik prvog čoveka FIFA Đanija Infantina koji se ni jednog momenta lično nije oglasio po ovom pitanju. Kao ni Aleksandar Čeferin, prvi čovek konfederacije kojoj pripadaju savezi Rusije i svih zemalja koje odbijaju da protuv nje igraju.
Istovremeno, ne oglašava se ni prvi čovek ruskog fudbala Aleksandar Djukov, predsednik FS Rusije, izvršni direktor Gasproma i član Izvršnog komiteta UEFA.
Samo je Robert Levandovski u svojoj objavi napisao da je svestan da ruski fudbaleri i navijači nisu krivi za ono što se dešava.
Sećamo se 1992.
Ukoliko bi se FIFA i UEFA držale svojih pravila, a posebno svog principa da ne dozvoljavaju mešanje politike u sport, Poljska (a posle eventualno i pobednik meča Švedska – Češka) bi se našla pred disciplinskim postupkom zato što odbija da igra utakmicu.
Bilo je davno, a opet je tako sveže u sećanju, ono što se fudbalskoj reprezentaciji Jugoslavije dogodilo 1992. Ako upošte možemo da uporedimo, a čini se da možemo.
Kada je na području nekadašnje Jugoslavije počeo građanski rat FIFA i UEFA iznele su sličan stav ovom današnjem.
Fudbalski savez Jugoslavije dobio je 1. juna 1992. odluku UEFA u kojoj je navedeno da „je UEFA 31. maja 1992. donela odluku da suspenduje FS Jugoslavije, a na osnovu odluke FIFA o suspenziji FS Jugoslavije, koja na osnovu te odluke neće moći da učestvuje na Prvenstvu Evrope i na njeno mesto doći će Danska“. Odluke FIFA, a zatim i UEFA došle su dan nakon što su Ujedinjene nacije i Savet bezbednosti uveli sankcije Jugoslaviji.
Usledile su godine tokom kojih zemlje bivše Jugoslavije nisu žrebane za kvalifikacije za šampionate Evrope i sveta, SR Jugoslavija nije žrebana ni za kvalifikacije Evropsko prvenstvo 1996. iako su već od 1994. na ovim prostorima igrane međunarodne utakmice.
Gde stojimo sada?
U ovom momentu, kada se oglasio i Međunarodni olimpijski komitet koji je pozvao sve sportove i njihove krovne organizacije da zabrane učešće u takmičenjima ruskim sportistima i timovima, pitanje je na koju će stranu zapravo sport krenuti. A mislim da nam je svima jasno šta se sprema, samo je pitanje kako će ko sprovesti u delo preporuku MOK.
Svedoci smo svega što se dešava u košarci, ali to je teritorija još komplikovanija od ove fudbalske iako je u njoj daleko manje (ruskog sponzorskog) novca u igri. Šta će odlučiti tenis? Odbojka? Rukomet? I tako u nedogled.
Odlukom UEFA već drugog dana od početka oružanih sukoba Sankt Peterburgu je oduzeto domaćinstvo finala Lige šampiona, ali još uvek ruski timovi nisu izbačeni iz završnice evropskih kupova iako se o tome prilično ozbiljno spekuliše, posebno u nemačkim medijima.
Možda u momentu objavljivanja ovog teksta Đani Infantino zapravo već potpisuje odluku kojom se Rusija izbacuje iz svih takmičenja jer su Evroliga i Evrokup učinili upravo to.
Komentari ()
Vidi sve komentare