Godina koja nam je uzela Pelea, Mihu, Osima, Ješića…

Skener 31. dec 202214:00 2 komentara
In memoriam, svća, crno
shutterstock

Ništa blaža od svojih prethodnica nije prema nama bila ni 2022. Kada dođe taj dan kada treba da napišem ovaj tekst, neku vrstu poslednjeg pozdrava svima onima koji su nam godinama donisili sportsku radost, tek tada shvatim koliko nam je neka godina donela tuge.

Ni ova se po tome ne razlikuje. Ova nam je uzela Sinišu Mihajlovića, Miodraga Ješića, Radovana Radakovića, Milutina Šoškića, Ivicu Osima, Petra Skansija, Milivoja Karakaševića, Danila Šotru…

Prvi šok doneo nam je božićni dan. U 34. godini, od posledica upale pluća preminio je nekadašnji odbojkaš Crvene zvezde i Partizana Filip Samardžić. Samo pet dana kasnije ovaj svet napustio je u svojoj 82. godini legenda zagrebačkog Dinama Stjepan Lamza, član slavne generacije koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova. Pred kraj prvog meseca, premlad je otišao i nekadašnji golgeter Rada Borislav Stevanović. Imao je samo 46 godina.

Početkom februara stigla je vest da nas je zauvek napustio dr Miodrag Miško Mitić. Proslavljeni odbojkaški reprezentativac preminuo je u 63. godini. Sa reprezentacijom Jugolsavije osvojio je 1979. bronzu na Evropskom prvenstvu. Osvojio je zlatnu medalju na Mediteranskim igrama 1979, zlatnu na Balkanskom prvenstvu 1981. i tri srebra na BŠ 1978, 1980. i 1982.

Danilo Šotra
Foto: RTS

Dvadesetog dana najkraćeg meseca u godini preminuo je poznati sportski novinar Danilo Šotra. Šotra je godinama radio u časopisu Sport, a onda je, kao jedan od osnivača Sportskog žurnala, postao zaštitno lice jednog od najvećih sportskih dnevnih listova u zemlji.

Za Sportski žurnal radio je sve do odlaska u penziju, a tokom višedecenijske karijere, koju je započeo kao fudbalski novinar šezdesetih godina prošlog veka, fudbalske terene zamenio je bazenom i izgradio reputaciju jednog od najboljih poznavalaca vaterpola u tadašnjoj Jugoslaviji. Ipak, najveći trag ostavio je prateći košarku. Posebno je upečatljiva bila njegova rubruka pod nazivom „Šesta lična“ koju je pisao za Sportski žurnal, ali nije zapostavio ni vaterpolo, pošto je stekao zvanje sudije i delio pravdu na utakmicama u domaćim takmičenjima.

U Beogradu je 11. marta, u šezdesetoj godini preminuo legendarni Nebojša Uške Vučićević. Vučićević je imao 59 godina, a tokom bogate karijere ostavio je dubok trag u Humskoj u kojoj je nastupao od 1984. do 1989. godine, dok je bio član i OFK Beograda, Meca, Salamanke, dok je nastupao i u Južnoj Koreji, Kipru, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, čak i u SAD gde je na kraju karijere igrao futsal.

Samo dan kasnije, prerano nas je napustio i Dragoljub Jeremić, nekadašnji fudbaler Partizana koji je preminuo u 43. godini života.

foto: screenshot/youtube

Legendarni stonoteniser Milivoj Karakašević preminuo je u Beogradu u 74. godini života 26. marta. Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije osvajanjem brojnih medalja ispisao je značajne stranice istorije ovog sporta. Osvojio je devet medalja na Svetskim i Evropskim prvenstvima. Višestruki je osvajač medalja na Mediteranskim i Balkanskim igrama, kao i pobednik brojnih međunarodnih turnira širom sveta. Na domaćoj sceni bio je osam puta državni prvak u pojedinačnoj konkurenciji i u igri parova. Po završetku igračke karijere postao je selektor, a tokom narednih godina jugoslovenski državni tim je pod njegovim vođstvom osvojio sedam medalja na najvećim takmičenjima. Dobitnik je nagrade za životno delo i doprinos razvoju sporta, od strane Sportskog saveza Beograda.

U 78. godini je u ponedeljak, 4. aprila, preminuo Petar Skansi, košarkaš i trener koji je, između ostalog, ostao zapamćen kao selektor hrvatske košarkaške reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine.

Proslavljeni košarkaški reprezentativac Zoran Sretenović preminuo je u četvrtak, 28. aprila, u 58. godini. Preminuo je iznenada u Beogradu. Sretenović je bio evropski prvak s državnim timom u Rimu 1991. i Atini 1995. godine. Igrao je i za Crvenu zvezdu i Partizan. Po završetku igračke karijere, započeo je trenersku. U vreme smrti bio je direktor omladinskog pogona OKK Beograda.

Ivica Osim
Starsport/Pedja Milosavljevic

Prvog dana maja stigla je vest da je u 81. godini preminuo Ivica Osim.

Osim je rođen u Sarajevu 1941. Fudbalsku karijeru započeo je u Željezničaru gde je igrao 11 godina i na 250 odigranih utakmica postigao 75 golova. Još je igrao za Strazbur, Sedan i Valensijen. Za reprezentaciju SFR Jugoslavije igrao je 16 puta i postigao osam golova. A bio je i deo ekipe koja je osvojila srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu 1968. Mnogo veće ime ostvario je kao trener. Vodio je svoj Željezničar do najvećeg uspeha u Evropi, kada je došao do polufinala Kupa UEFA i ispao od mađarskog Videotona. Bio je i trener Partizana sa kojim je osvojio nacionalni kup, a još je vodio Panatinaikos, Šturm sa kojim je bio i šampion, a bio je trener i u Japanu. Kao selektor Jugoslavije vodio je reprezentaciju na Svetskom prvenstvu u Italiji 1990. kada su Plavi došli do četvrtfinala i ispali od Argentine na penale.

Legendarni golman Partizana, Kelna i jugoslovenske reprezentacije Milutin Šoškić preminuo je 27. avgusta u 85. godini. U bogatoj karijeri Šoškić je stajao na golu beogradskog Partizana od 1955. do 1966. godine, a bio je među stativama crno-belih i u jedinom finalu Kupa šampiona u istoriji kluba – od „Partizanovih beba“ tada je rezultatom 2:1 bolji bio madridski Real. Šoškić je potom prešao u nemački Keln, u kojem je igračku karijeru okončao 1971. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije branio je od 1959. do 1966. godne, a 1960. je sa „Plavima“ osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Rimu.

Po završetku igračke karijere bio je glavni trener OFK Beograda i OFK Kikinde, a od 1979. do 1990. radio je kao trener golmana Partizana, gde je, između ostalih, pomagao Fahrudinu Omeroviću, Ranku Stojiću i Radetu Zaladu. Od 1993. do 2006. bio je trener golmana u reprezentaciji SAD pod trenerima Stivom Sempsonom i Brusom Arenom. U tom periodu Amerikanci su učestovali na četiri Mundijala, a Šoškić je savete davao Bredu Fridelu, Kejsiju Keleru i Timu Hauardu.

Poznati sportski novinar, Miroslav Gavrilović, preminuo je u Novom Sadu. Upokojio se u 73. godini, posle kratke i teške bolesti, 12. septembra.

Čuveni dopisnik Sportskog žurnala iz Novog Sada, od osnivanja 1990. godine, prethodno zagrebačkog Vijesnika i Sportskih novosti, predao je životnu bitku u penzionerskim danima. Ostavio je iza sebe i bogato štivo – sedam knjiga, četiri s pečatom autora, tri koautorske prirode. Potpisao je sa Vladimirom Todorovićem „Planetu fudbal“, „Kako smo pobedili Evropu“ i almanah za 80. rođendan Vojvodine. Samostalno, „Život s titulom“ i tri knjige posvećene velikanima Vujadinu Boškovu („Vujke, jedan jedini“), Siniši Mihajloviću („Božija levica“) i Iliji Panteliću („Veliki Panta“).

Foto: Pedja Milosavljevic/Starsport

Septembar je svog 26. dana odneo i Radovana Radakovića. Golman Partizana preminuo je nakon duge i teške bolesti u 52. godini. Radaković je za crno-bele nastupao od 2000. Do 2004. Godine, u tom periodu osvojio je dve titule šampiona i jedan Kup Jugoslavije. Osim Partizanovog, nosio je i dresove Zemuna, Obilića, BSK-a iz Batajnice, čačanskog Borca, Standarda iz Liježa, kragujevačkog Radničkog, Šturma, Voždovca i Kolubare.

U ranim satima osmog decembarskog dana stigla je tragična vest da je u saobraćajnoj nesreći stradao Miodrag Ješić. Ješić je imao 64 godine, a najdublji trag u srpskom fudbalu ostavio je kao prvotimac i trener beogradskog Partizana. Ješić je rođen u Osečenici, a prošao je mlađe kategorije Partizana. Za tim iz Humske igrao je kao profesionalac od 1980. do 1985. godine, a potom je do kraja igračke karijere nastupao za Altaj iz Izmira (u dva navrata) i Trabzon, uz kratak povratak među crno-bele u sezoni 1990/1991. Sa Partizanom je u sezoni 1982/1983. bio prvaj Jugoslavije.

Imao je veoma zapaženu trenersku karijeru, tokom koje je radio kao glavni trener niškom Radničkom, OFK Beogradu, Partizanu (od 1999. do 2000. i od 2006. do 2007), tuniskom Sfaksijenu, Altaju, Slaviji iz Sofije, CSKA iz Sofije (u dva navrata), iranskom Širinu, bugarskom Liteksu (u dva navrata), rumunskom Otopeniju… U sezoni 2008/2009. vodio je Budućnost iz Podgorice, a potom Al Itihad iz Tripolija, kineski Čangša, libijski Al Tahadi, iranski Šardari, saudijski Nadžran, Jangon iz Mjanmara, Sarajevo, kuvajtski Al Arabi, saudijski Etifak, Hor Fakan iz UAE, egipatski Ismaili, libijski Al Ahli, Maziju sa Maldiva i saudijsku Al Šulu. Kao trener bio je prvak arapske lige sa Sfaksijenom iz Tunisa, prvak Bugarske sa CSKA iz Sofije, šampion Libije sa Al Itihadom i Mjanmara sa Jangonom.

Image ID: 312373013 via Guliver

A onda, kao da sve nije bilo dovoljno, 2022. odlučila je da nam u potpunosti pokaže zube. Dok se ceo svet spremao za završne mečeve na Mundijalu, Siniša Mihajlović je izgubio poslednju utakmicu. Miha je preminuo 16. decembra, u 54. godini.

Prve fudbalske korake napravio je u Borovu gde je i započeo seniorsku karijeru. Usledio je 1988. godine prelazak u Vojvodinu, a zatim 1990. u Crvenu zvezdu. U Crvenoj zvezdi tog 10. decembra 1990. dočekali su ga, uz trenera Ljupka Petrovića, Dejan Savićević, Robert Prosinečki, Vladimir Jugović… Saigrači sa kojima je pokorio Evropu i svet i osvojio Kup šampiona i Svetsko klupsko prvenstvo. Dve godine kasnije seli se u Romu, a u Italiji je nosio dres i Sampdorije, Lacija i Intera.

Za reprezentaciju je igrao od 1991. do 2003. godine, kako god da se ona zvala – SFRJ, SRJ, SCG – i upisao je 63 nastupa uz deset postignutih golova. Igrao je na Svetskom prvenstvu 1998. i na Evropskom prvenstvu 2000. godine.

Bio je jedan od najboljih izvođača slobodnih udaraca na svetu. Uz Đuzepea Sinjorija jedini je igrač koji je u Seriji A na jednoj utakmici tri puta zatresao mrežu iz slobodnjaka. Sa Andreom Pirlom deli rekord Serije A po broju golova iz slobodnog udarca – ukupno 28.

Sa Crvenom zvezdom osvojio je Kup evropskih šampiona i Interkontinentalni kup. Sa Laciom je slavio u Kupu pobednika kupova i UEFA Superkupu, tri puta je bio prvak Jugoslavije – jednom sa Vojvodinom i dva puta sa Crvenom zvezdom. Dva puta je bio šampion Italije – po jednom sa Lacijom i Interom. Kup Italije osvojio je četiri puta – po dva puta sa Lacijom i Interom. Osvojio je i tri Superkupa Italije – dva puta sa Lacijom i jednom sa Interom.

Igračku karijeru Miha je završio 2006. godine, a već tada je u Interu postao pomoćni trener Robertu Manćiniju..

Od 2008. je krenuo u samostalnu trenersku karijeru koja je počela i završila se u Bolonji. Redom je vodio Bolonju, Kataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino i na kraju se vratio Bolonji. Trenersku karijeru tako mu je iz evropske vizure obeležilo lansiranje tada 17-godišnjeg Đanluiđija Donarume na golu Milana. Bio je selektor reprezentacije Srbije godinu dana, od 2012. do 2013. Klupu reprezentacije napustio je nakon neuspeha u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo (u konkurenciji Belgije i Hrvatske).

Christian Petersen/Getty Images

Dva dana pre kraja ove godine fudbalski svet ostao je nem. Preminuo je Edson Arantes do Nasimento – Pele. Nekrunisani kralj fudbala predao je poslednji meč. Preminuo je 29. decembra u 84. godini posle duge borbe sa bolešću.

Osvajač 29 trofeja za 21 godinu profesionalne karijere, svetski šampion u klupskoj i reprezentativnoj konkurenciji, rekorder po broju ligaških golova (650, a ukupno preko 1.000 pogodaka u karijeri), osvajač brojnih individualnih nagrada, i povrh svega zvanično izabran za najboljeg fudbalera 20. veka.

„Pre Pelea, 10 je bio samo broj. Pre Pelea, fudbal je bio samo sport. Pretvorio je fudbal u umetnost, u zabavu. Dao je siromašnima i crnima glas i vidljivost. On je otišao, ali njegova magija ostajen. Pele je VEČAN“, napisao je Nejmar.

Svet postaje sve praznije mesto…

Ros Brauner. Filip Samardžić. Kristijan Gili. Don Mejnard. Stjepan Lamza. Piter Robinson. Đani di Marcio. Borislav Stevanović. Silvester Čolanji. Ahmet Čalik. Miodrag Mitić. Danijel Sason. Željko Mijač. Bora Ivkov. Danilo Šotra. Šejn Vorn. Mauricio Zamparini. Nebojša Uške Vučićević. Dragoljub Jeremić. Milivoj Karakašević. Migel van Dam. Bratislav Bata Obućina. Petar Skansi. Denis Tot. Geri Braun. Radoš Milovanović. Kristijan Šnajder. Zoran Sretenović. Ejdrijen Pejn. Dvejn Heskins. Ivica Osim. Toni Bruks. Džodi Lukoki. Keli Maefua. Bob Lanije. Endrju Simonds. Ademola Okuladža. Stevan Ostojić. Džef Gledni. Merion Barber. Simiso Butelezi. Bili Bingam. Džejlen Ferguson. Miodrag Knežević Knez. Dragiša Komadinić. Eduardo Mena. Džejlon Ferguson. Nikola Radmanović. Endi Goram. Uve Zeler. Padi Hopkirk. Dejvid Murs. Maro Perak. Milan Đuričić. Kiril Dojčinovski. Joško Hajder. Radovan Radović. Milutin Šoškić. Zoran Krivokapić. Elijas Teodoru. Hajrudin Saračević. Nikolas Šindlholc. Radovan Radaković. Ljuban Martinović. Miroslav Gavrilović. Eder Žofre. Đan Pjero Ventrone. Fil Rid. Aleksandros Nikolaidis. Antonio Denard. Hose Martin Urbano. Masato Kudo. Ditrih Matešic. Petar Stanišić. Anatolij Zurpenko. Liam Hempson. Aleksandar Pisarev. Dragoslav Ljuca. Entoni „Rambl“ Džonson. Džon Hamel. Dragan Cvetković. Slobodan Rica Gordić. Alžan Žarmuhamedov. Patrik Tambaj. Nedeljko Kostić. Pol Silas. Nik Bolitijeri. Miodrag Ješić. Siniša Mihajlović. Džordž Koen. Fabijan O’Nil. Sava Rujević. Pele.

Slava im!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare