Kneginja Ljubica – dah romantike pod obručima

Skener 2. avg 202112:00 > 12:55 1 komentar
Privatna arhiva

Košarkaška fam fatal danas bi napunila 88 godina. Rođena na svetog Iliju gromovnika, ništa čudno, jer kažu, iz njenih očiju sevala je nestvarna lepota. Kao da je o njoj koju deceniju kasnije pevao Dragan Stojnić: "Bila je tako lepa kao tog jutra dan"...

Čuvena Ljubica Otašević odavno nije među živima, nije doživela starost, živela je 64 godine, ali mit o njoj traje, pratio ju je i za života. Jugoslovenska i srpska diva pod obručima, bila je lepša i gracioznija od mnogih holivudskih zvezda, a njena životna, filmska priča ostala je da se vrti večno.

Povezane vesti

Pripao joj je epitet najatraktivnije igračice Crvene zvezde i najpoželjnije dame u Beogradu pedesetih godina prošlog veka, ali život je nije mazio ni pre, a ni posle, uprkos glamuru u kojem je živela. Bila je po mnogo čemu posebna, tajanstvena i dostojanstvena.

Na vrhuncu slave otišla je iz zemlje svojim putem, pratila svoju zvezdu, nošena čežnjom za ocem, koji je bio u emigraciji. I čim je mogla da se skloni od prismotre i pritisaka, srpska lepotica je 1957. godine tiho odšetala iz Jugoslavije, nastavivši da se hrabro nosi sa svim šta joj je sudbina dalje donela. Sa divljenjem drugih, sa raskošnim životom na Zapadu, protkanim nostalgijom i emotivnim usponima i padovima.

Bila je jedna od uzdanica šampionske Crvene zvezde punih šest godina i jugoslovenska reprezentativka, koja je učestvovala na dva EP (1954. i 1956. godine), a imala je specifičan šarm, koji je privlačio publiku na tribine na Malom Kalemegdanu. Imala je ono „nešto“ na šta nije bio imun ni nobelovac, čuveni književnik Ivo Andrić, kao i kasnije, u belom svetu, holivudski glumac Keri Grant, producent Robert Evans i italijanski baron Enriko di Portanova, zatim, Marlon Brando, Šon Koneri

Do kraja vezana za Srbiju i Zvezdu

Ljubica Otašević je rođena 2. avgusta 1933. godine u selu Ljutovnica, kod Gornjeg Milanovca, a umrla je 12. aprila 1998. godine u Hjustonu, Teksas, SAD. Košarkaška karijera joj je trajala od 1951. do 1957. godine. Bila je članica Crvene zvezde, sa kojom je za šest godina osvojila toliko titula državnog prvaka. U dresu reprezentacije SFRJ učestvovala je na šampionatima 1954. i 1956. godine. Rano je završila aktivno bavljenje košarkom, sa svega 24 godine.

Poslednje dane provela je u Hjustonu. Daleko od sjaja i glamura na koji je vremenom oguglala. Neki su joj zamerali na nedostatku patriotizma, a ona je često pokušavala da pokaže da ne zaboravlja odakle je.

Devedesetih godina prošlog veka je u Srbiju vrlo često slala humanitarnu pomoć. A, pamti se i da je košarkašice Crvene zvezde iznenadila u La Korunji 1979. godine, uplativši im hotel s pet zvezdica uoči utakmice finala Kupa evropskih šampiona u kojoj su crveno-bele osvojile krov Starog Kontinenta.

No, vratimo se romantičnim posleratnim vremenima u Beogradu, čiji je Ljubica Otašević bila najlepši ukras. Visoka, prirodno lepa i bez trunke šminke na sebi, slika i prilika tog spontanog doba, ali sa primesom urođenog građanskog stila, koji joj je tako logično pristajao.

Ljubica je bila izuzetno lepa, ali nije imala lice zavodnice. Bila je lepa, obična devojka koja je plenila ljupkošću pre svega. Dolazila je na naše svirke na Malom Kalemegdanu na Zvezdinom terenu, koje su se zvale „Zvezdane noći“. Mi smo bili kao neko izolovano društvo, pošto je još uvek vladala, mada ružno zvuči, partizanština. Svirali smo uveče muziku za igru, američki džez, muziku za ples i igru. Krcato je bilo i tu su dolazili svi, da tako kažem, građanska klasa„, izjavio je jednom prilikom poznati džez muzičar Vojislav Bubiša Simić.

Prva Ljubičina ljubav je bio pet godina stariji igrač Crvene zvezde, šarmantni Srđan Kalember. Važili su za najatraktivniji košarkaški par u zemlji, dve Zvezdine „dvanaestice”, reprezentativci, državni šampioni. Prepoznatljivi po lepoti, gde god bi se pojavili privlačili su veliku pažnju.

Zabavljali smo se tri i po godine, ali je nisam doživljavao kao lepoticu, mada znam da su joj se svi divili. Od njenog izgleda meni se više dopalo ono što je nosila u sebi. Lepo smo se slagali i ostali smo u kontaktu i kad se njena lepota pročula do Holivuda„, pričao je svojevremeno Kalember.

I legendarni košarkaš je putujući sentimentalno kroz vreme i divne uspomene sa Kalemegdana neizostavno spominjao Ljubičinu popularnost i njene obožavaoce. U nju je potajno bio zaljubljen Ivo Andrić, ali i brojni političari i oficiri, pa je kružio štos da su na utakmicama košarkašica Zvezde mogle da se održavaju i sednice ministarstva odbrane. O svemu tome je pričao Kalember bez mrvice sujete.

„U Ljubicu su bili zaljubljeni i Andrić i general JNA Peko Dapčević, Slobodan Penezić Krcun, operativac Udbe i direktor „Avala filma“ Ratko Dražević i mnogi drugi. Peko je bio pojava, kad na Kalemegdan dođe džipom baš je moćno izgledao. On je bio partizanovac, a Koča Popović zvezdaš. Ivo Andrić je bio redovan posetilac muških i ženskih utakmica. Nikad nije sedeo dole blizu terena. Rekao mi je jednom prilikom da voli da sedi među svetom i sluša šta se priča, mada je sa tribina bilo i nepristojnog dovikivanja sudijama. Uvek je nosio šešir i bio ozbiljan i elegantan, ali nije propuštao Zvezdine utakmice, ponekad i treninge“, sećao se Kalember.

I dok su muškarci opsedali Kalemegdan u želji da je vide i osvoje, Ljubičin san je bio da ode kod oca Božidara, majora, pilota vojske Kraljevine Jugoslavije, branioca Beograda 1941. godine u jedinici pukovnika avijacije Jovana Kalembera, upravo oca proslavljenog košarkaša Srđana. Zbog svega toga romansa Ljubice i Srđana nije bila slučajna. Božidar i Jovan su od 1941. do 1945. godine boravili u nemačkom nacističkom logoru Osnabrik, posle čega se Kalember vratio u Jugoslaviju, a Otašević otišao u Veliku Britaniju. Kako je govorio, ostao je u slobodnom svetu da se priprema i bori za oslobođenje srpskog naroda.

A u Srđana Kalembera su bile zaljubljene, kažu, skoro sve beogradske devojke, a muškarci su mu zavideli što je Ljubica izabrala baš njega.

Ljubica je nosila na dresu broj 12, kao i ja i njen brat. Ne samo da je bila lepa, bila je i mnogo dobra devojka. Nisam samo gledao spoljni izgled. To je bila dečačka ljubav. Glumila je u našem filmu „Ljubav i moda“, a zatim, otišla u Italiju da snima kao dublerka Sofije Loren u filmu „Ključ“. Svi su očekivali da će njena glumačka karijera da bude blistava, u nju se zaljubio i Keri Grant, govorio je dobroćudni i simpatični Kalember.

Posle toga je Ljubicu osvojio čuveni fudbaler Miloš Milutinović, a kada bi se „plava čigra“ pojavio sa atraktivnom košarkašicom u Knez Mihailovoj ulici bili su prava atrakcija. A mnogi su se čak pribojavali da će ga Ljubica ubediti da iz Partizana pređe u Zvezdu.

Ivo Andrić nije ostvario skrivene snove, a Bubu, kako su je prijatelji zvali, „Znakovi pored puta“ su usmerili ka Italiji, Velikoj Britaniji, Americi, a na obalama Save i Dunava ostali su mitovi i legende o njoj, da se prepričavaju…

Naime, kao studentkinja Filozofskog fakulteta u Beogradu otišla je 1957. godine u Italiju da usavrši jezik i nikada više nije živela u Jugoslaviji, mada je povremeno dolazila.

Pre definitivnog odlaska iz Jugoslavije uspela je da vidi oca 1953. i 1954. godine kada je kao košarkašica Crvene zvezde gostovala na turnirima u Italiji i Francuskoj, ali nije htela nelegalno da ode iz zemlje. U to vreme jugoslovenski klubovi su u inostranstvo putovali sa kolektivnim pasošom, pa Ljubica, zbog posledica koje bi snosila porodica u Srbiji, nije želela da pravi politički skandal i traži azil. Otaševići su neprekidno bili pod budnim okom Udbe, a neki oficiri zaslepljeni njenom lepotom su se ponašali nasilno, proganjali je i ucenjivali. A kada je 1957. godine najzad dobila lični pasoš bilo je kasno za još jedan susret sa ocem, jer je on u međuvremenu preminuo. Malo ko je i znao pravi razlog njene višegodišnje želje da ode u inostranstvo, mnogi su mislili da je motiv sticanje bogatstva, koje je, istina, nije mimoišlo u braku sa italijanskim grofom Enrikeom di Portanovom.

Ljubica je o sebi govorila ovako: „Nisam želela da postanem samo slavna i na taj način upropastim svoj život, za koji me baš i nije ‘bolela štikla’, iako se to od mene očekivalo“.

Život joj se sasvim promenio nekoliko meseci po odlasku, kada je prilikom kratkog boravka u Engleskoj, upoznala predstavnika producentske kuće „Kolumbija”, koji joj je ponudio da u filmu „Ključ”, Kerola Rida, bude dublerka Sofije Loren, u zagrljaju Vilijama Holdena. Menjala je Sofiju Loren u svim kadrovima gde joj se jasno ne vidi lice. Na taj način je ušla u visoke filmske krugove i svetski džet set i upoznala se sa slavnim glumcem, 30 godina starijim Kerijem Grantom, koji ju je 1959. odveo u Holivud.

Tu je upoznala i jugoslovenskog biznismena u SAD, Dobrivoja TanasijevićaDen Tanu, u čijem su restoranu u Los Anđelesu gostovali najslavniji glumci.

Dolazila je šezdesetih godina u moj restoran sa Grantom i nekolicinom drugih glumaca. Bila je izuzetno lepa, pored Ave Gardner, koju sam takođe znao, jedna od najatraktivnijih žena što je šetala holivudskim bulevarima. Ljubica je imala ugovor s jednim studijom, davali su joj časove glume, hteli su od nje da naprave zvezdu. Možda je i bila šteta što je ličila na Sofiju Loren. Mada je u prirodi bila lepša od Sofije, ali ponekad kad si lep uživo ne znači da te voli kamera, pogotovo ne voli prelepe ljude. Drugi nedostatak je bio taj što je engleski govorila s akcentom, što znači da je mogla da igra samo Evropljanku“, ispričao je Den Tana, koji je u mladosti takođe bio sportista, fudbaler Crvene zvezde.

Prema Taninom svedočenju Ljubica je bila veoma omiljena, svi su želeli da budu u njenom društvu.

Jednom prilikom je došla s Kerijem Grantom, on nije skrivao koliko je opčinjen njome. Pokazali su mi konzervu pasulja sa kobasicom, Keri se pohvalio da mu je ona to donela, kao specijalitet iz Jugoslavije. Zamolio me da podgrejem pasulj, bio je oduševljen i ručkom i Ljubicom, ustvari, hvalio je pasulj, jer je bio zaljubljen u Ljubicu„.

Keri Grant je došao sa Ljubicom i u Gornji Milanovac na sahranu njene bake Danice. Posle se zabavljala s glumcem Robertom Evansom (kratko bio u braku s Katarinom Oksenberg, ćerkom princeze Jelisavete Karađorđević), koji se kasnije proslavio kao producent, potpisavši filmove poput „Kuma”, „Rozmarine bebe” i „Ljubavne priče”. Ali ipak nije uspela da se ostvari kao glumica, mada je imala nekoliko uloga. U Jugoslaviji se pojavila epizodnom, ali zapaženom ulogom u filmu „Ljubav i moda”, 1960. godine.

Ljubica OTAŠEVIĆ ŽKK-Crvena Zvezda – BeogradDevojka koja je bila jedna odlična košarkašica svoga vremena,jedna zbog…

Posted by Košarka ex Yugoslavia on Thursday, February 15, 2018

Ljubica se ubrzo se udala za bogatog naslednika grofa Enrika di Portanovu u Italiji, u vreme kada je na Apeininima cvetala filmska industrija u holivudskom stilu. Dok je ljubav cvetala grof je naručio izradu zlatne Ljubičine biste, koja je stajala u njegovoj vili. Brak je trajao četiri godine, a posle razvoda dobila je 1,5 miliona dolara.

On je imao neku vilu, ali najpre nije bio bogat, tek kasnije je nasledio veliku imovinu, a ona se šalila da mu je pomogla da sve to potroši“, ispričao je Den Tana u dokumentarnom filmu „Izbrisano iz biografije,“ o Ljubičinom životu, autorke Duške Jovanić.

Pripremajući taj dokumentarac poznata novinarka Duška Jovanić je obišla zemlje u kojima je Ljubica živela i videla deo tog luksuza.

Ljubica i Enriko di Portanova su imali stan u prestižnom rimskom kvartu Perioliju, kućni ljubimac im je bila lisica i mnogo su putovali. Nosila je komade garderobe najpoznatijijih svetskih kreatora, ali svemu je davala lični pečat. Bila je svoja. Nije je sav taj glamur previše fascinirao, pa ni vožnja do frizera u „rols rojsu“. U tu jednostavnost uverila se i glumica Jelena Žigon, njena prijateljica, kada ju je Ljubica u Rimu počastila musakom, koju je sama napravila. Ljubičin brak sa Portanovom je bio lep, ali ga ja naglo prekinula, čim je saznala da ju je suprug prevario“.

Duška Jovanić je detaljnije istražila i odnos čuvenog holivudskog glumca Kerija Granta i srpske lepotice.

Deluje nestvarno činjenica da je na sahranu njene bake došao Keri Grant i u crnoj limuzini se pojavio u Deligradskoj ulici, ali je bilo tako. Pronašla sam na jednoj aukciji pisma Kerija Granta, koja su se prodavala za 7.000 funti, naravno, nisam ih kupila, ali sam neka uspela da pročitam i tu se zaista vidi da on njoj piše nadahnut ljubavlju i naziva je mala moja ciganko i poručuje joj, sada ne možemo biti zajedno ali doći će jedan dan“, navela je Jovanićeva.

Posle neuspelog braka usledila je Ljubičina veza sa glumcem i producentom, Bobom Evansom, koji je bio spreman da je oženi, ali je ljubav naglo prekinuta. Prilikom jedne posete Beogradu, Ljubica Otašević odsela je u hotelu i plakala u svojoj sobi zbog rastanka sa Evansom. Odluku je, kažu, donela ona zbog toga što nije mogla da ima decu.

Holivudu je otkazala saradnju, odbila je da radi kao dublerka. Kako je objašnjavala, nije želela da je polivaju vodom i teraju da snima scene koje neko drugi odbija. Bila je svesna da je kamera ne voli, ali muškarci da. Tako je bilo i na snimanju jugoslovenskog filma „Ljubav i moda“, u kojem je igrala stjuardesu i nije prestajala da fascinira najbolje domaće glumce.

Premijera filma za pamćenje

Pokretne filmske slike o Ljubici Otašević, prvi put su viđene očima savremenog i nostalgičnog Beograda 24. februara 2016. godine. Te lepe februarske noći, u „Jugoslovenskoj kinoteci“ upriličena je premijera dokumentarnog filma „Izbrisano iz biografije“.

U prisustvu brojnih čuvenih košarkaških imena, uz setu što neki akteri filma, dragi ljudi i legende, Ranko Žeravica i Srđan Kalember, nisu poživeli još koji mesec i dočekali to veče…

A u masi zvanica iz javnog, kulturno-umetničkog i sportskog života viđeni su veliki stručnjaci, Božidar Maljković, Vladislav Lučić, Bratislav Đorđević, zatim bivši igrači Partizana Bora Beravs i Veselin Petrović i mnogi drugi.

Poseban šarm beogradsko-holivudskoj večeri dale su Zvezdašice, legendarna Sneška Zorić, zatim Anđa Vukmirović, predsednica kluba, članica generacije crveno – belih šampionki Evrope iz 1979. godine u društvu aktuelne Zvezdine mlade petorke, njihovih naslednica, koje je predvodila heroina Nataša Kovačević

I neka ovom prilikom oproste filmadžije, glumice, glumci, slikari, ljudi sa modne piste, čuveni novinari i novinarke, koji ulepšaše i uveličaše taj redak događaj, što im nisu nabrojana imena, jer ovde je, ipak, reč o sagi o košarci – kao specifičnom životnom stilu…

Sigurno da je bila i prestroga prema sebi, kada je reč o nekim životnim očekivanjima, kao žena jasnog stava koju je krasio inat, ali i ponos svojstven srpskom podneblju. Godinama kasnije ostala je deo svetskog džet seta, ali vreme je činilo svoje, lepota je bledela, a druženje sa alkoholom postajalo sve češće.

Ostvarila je san jer svi su je doživljavali kao jednu od socijalističkih Pepeljuga koja je otišla da pronađe sreću na Zapadu“, objasnila je Duška Jovanić autorka i filma i knjige o Ljubici Otašević.

Bez sumnje, na ovim prostorima je i danas vidimo kao princezu, košarkašku i filmsku kneginju Ljubicu. Ustvari, zvanično, kao groficu, ali iznad svega, kao Ljubicu Srpkinju.

A u zaključku o njenoj životnoj priči neminovno se ugnezdilo univerzalno i najteže pitanje – da li je bila srećna?

Kao i niz sličnih, da li bi bila srećnija da nije tako rano završila košarkašku karijeru, u 24. godini, da je ostala u otadžbini, a ne boemski usamljena u tuđini, odakle je zvala telefonom prijatelje i tražila da joj puste poneku starogradsku pesmu.

Ostalo je veliko žaljenje što je Ljubica otišla iz Beograda,“ sažeto je rekao divan čovek, Ranko Žeravica, u završnim kadrovima dokumentarca „Izbrisano iz biografije“.

I zaista, da li je bila srećna?

A, ustvari, ko smo mi uopšte da pričamo i sudimo i o sopstvenoj, a kamoli tuđoj sreći. Da sudimo i kudimo…

Divna je ona bila, više se nismo sreli, jer ju je odnio dan“…

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare