
U Nemačkoj je dovoljno reći Stepi i svi znaju da je reč o Dragoslavu Stepanoviću, bivšem fudbaleru i treneru Ajntrahta iz Frankfurta i jednoj od najpopularnijih ličnosti u Bundesligi devedesetih godina.
Živomirov i Rosin jedinac uspešno je krčio put kroz život. Kao vižljasti dugajlija rodom iz Sibnice i svršeni učenik srednje medicinske škole na beogradskoj Zvezdari. Oduvek je voleo fudbal i muziku, a vesela narav i otvoreno srce učinili su da ostane upamćen kao jedan od najomiljenijih jugoslovenskih fudbalera svog vremena.
Dok je u Nemačkoj poznat kao Stepi, za prijatelje iz cele Jugoslavije bio je i ostao Stipe. Taj nadimak dobio je na početku profesionalne karijeru sasvim slučajno jer trener nije dobro čuo kada se predstavio kao „Stepa“ i prekrstio ga u Stipe.
Počeo je kod Ingeta Olarevića u Mladom proleteru, fudbalsku slavu stekao je na Karaburmi u dresu OFK Beograda, a u svet se otisnuo kao vrhunski bek Crvene zvezde.
Kao fudbaler bio je ispred svog vremena, prototip modernog beka sa izraženim ofanzivnim karakteristikama. Zato je stigao i do dresa selekcije sveta.
Imao je peh da zbog povrede izostane sa Svetskog prvenstva u SR Nemačkoj 1974, ali je dve godine kasnije zaigao u toj istoj Nemačkoj kao član Ajntrahta iz Frankfurta. Bio je veliko pojačanje za klub sa Vald stadiona. U Bundesligu je stigao kao prekaljeni reprezentativac, iza sebe je imao 34 meča u dresu Jugoslavije.

Za crveno-crne su tada igrali i Bernd Helcenbajn, Jirgen Grabovski, Čarli Kerbel, Bernd Nikel, Volfgang Kraus…
Za dve sezone u dresu Ajntrahta ukupno je odigrao 53 utakmice, 49 u Bundesligi. Debitovao je protiv berlinske Herte, a prvi gol postigao je u remiju sa Sarbrikenom u gostima 2:2. Tada je u protivničkom timu bio njegov bivši klupski i reprezentativni saigrač Kule Aćimović, a Stipetov spektakularan pogodak proglašen je za drugi najlepši tada u Bundesligi.
Tresao je mreže i Duizburga i posebno Borusije Menhengladbah na njenom Bekelbergu kada je Ajntraht sa 3:1 pobedio čuveni Latekov tim predvođen Fogtsom, Simonsenom, Hajnkesom i ostalim asovima.

U Nemačkoj je pored Ajntrahta igrao i za drugoligaša Vormaciju Vorms, a dve sezone proveo je i u Engleskoj u ekipi Mančester Sitija. Na Mejn Roudu je ušao u istoriju kao prvi stranac kapiten ovog kluba.
Iz Engleske se vratio u Nemačku gde je završio čuvenu trenersku školu Henesa Vajsvajlera u Kelnu.
#JürgenKlopp and #DragoslavStepanović pic.twitter.com/KUyyOaeYdP
— OldFootballPhotos (@OldFootball11) May 4, 2018
Počeo je da radi u manjim klubovina iz Frankfurta, između ostalih i u Rot-Vajsu gde je trenirao tada osrednjeg veznog igrača, danas velikog trenera Jirgena Klopa.
Stepanovićeva trenerska karijera doživela je bum kada je dobio poziv nekadašnjeg saigrača, u to vreme sportskog direktora i menadžera Ajntrahta, Bernda Helcenbajna.

Njegova pojava, istaknuti brkovi i cigarilos, uz harizmatičan pristup, doneli su mu veliku popularnost među igračima, navijačima i medijima. Sve su to pratili i sjajni rezultati. Preporodio je svoj nekadašnji klub i bio na pragu senzacionalne prve titule u istoriji Ajntrahta.
Ekipa u kojoj su bili Andreas Meler, Uve Bajn, Entoni Jeboa, golman Štajn, godinu kasnije i Džej-džej Okoča i Sloba Komljenović, postala je hit u Nemačkoj.

U sezoni 91/92 samo splet nesrećnih okolnosti sprečio ga je da bude šampion Bundeslige. Ajntraht je kao prvi na tabeli u poslednjem kolu gostovao u Roštoku ekipi Hanse koja je matematički već ispala iz lige. Umesto očekivane pobede, Ajntraht je doživeo šokantan poraz i titula je pripala Dubajićevom Štutgartu.
Posle utakmice ostala je zabeležena čuvena Stepijeva rečenica: „Lebbe geht weider – Život ide dalje“. Ta izreka postala je njegov zaštitni znak.
Za utehu je godinu kasnije osvojio DFB Kup Nemačke i to na pomalo bizaran način. Nakon poraza u polufinalu kupa od Bajera iz Leverkuzena podneo je ostavku, da bi ga u nastavku sezone angažovao upravo klub iz Leverkuzena sa kojim je trijumfovao u finalu protiv Herte.

I sa Farmaceutima se borio za titulu Bundeslige, ali je opet izgubio trku, završio kao treći iza Bajerna i Kajzerslauterna.
Radio je Stipe kasnije u Španiji (Atletik Bilbao), Grčkoj (AEK Atina), Kini (Šenjang Jinde), Egiptu (Zamalek Kairo)… Vraćao se i u nemački fudbal (Ajntraht Frankfurt, VfB Lajpcig, Štutgarter Kikers, Kikers Ofenbah, Rot-Vajs Oberhauzen, TuS Koblenc), trenirao je klubove i u Srbiji (Čukarički, Vojvodina, Radnički Niš) i u Republici Srpskoj (Laktaši), ali će na pomen njegovog trenerskog pečata uvek prva asocijacija biti Bundesliga, Ajntraht iz Frankfurta i nezaboravna uzrečica „Život ide dalje.“
Najbolji trener Ajntrahta svih vremena
Stepi je bio i ostao omiljen među pristalicama Ajntrahta. Navijači kluba iz Frankfurta još uvek čeznu za danima kad se njihov klub borio za titulu u Bundesligi, a na klupu sedeo „mister cigarilos“.
Stepanovićeva popularnost ne bledi s godinama, pa je tako 2017. godine dobio vredno priznanje. Proglašen je za najboljeg trenera Ajntrahta svih vremena u anketi koju je sproveo ugledni Bild.
Stepanović je u konkurenciji osam najuspešnijih trenera Ajntrahta dobio ubedljivo najviše glasova. Pobedio je sa 37 odsto, ispred Jerga Bergera (27%) i Fridhelma Funkela (14%).
















Komentari (2)
Vidi sve komentare