Pjer Litbarski bio je jedan od najboljih i najomiljenijih fudbalera u Bundesligi osamdesetih godina prošlog veka. I jedna od najvećih legendi Jarčeva iz Kelna.
Kako je jednom prilikom ispričao, neobično ime za nemačke prilike dobio je jer su njegovi roditelji u mladosti zavoleli Francusku i želeli da ih sin podseća na lepe trenutke provedene u toj zemlji.
Rođen je Zapadnom Berlinu kao sin finansijskog savetnika, školovao se da jednog dana postane poreski službenik, ali se pokazalo da je omaleni tinejdžer imao drugu računicu. Finansijski mnogo isplativiju (unosniju) i svakako atraktivniju.
Fudbal je oduvek bio njegova ljubav i prvi izbor. Iako visok svega metar i 68 cm brzo je stigao do najviših visina. Igrao za lokalni amaterski klub iz Berlina kada su ga ljudi iz Kelna snimili na jednom omladinskom turniru gde je gotovo sam pobedio njihov juniorski sastav. Sa 18 godina priključio se prvom timu Jarčeva u kome su zvezde tima bili golman Toni Šumaher, golgeter Diter Miler, kreator Bernd Šuster, a trener slavni Henes Vajsvajler.
Litbarski se vrlo brzo nametnuo kao jedan od glavnih igrača. Podjednako uspešno se snalazio kao ofanzivni vezni igrač i kao desno krilo. Imao je izuzetan dribling i osećaj za gol iako nije bio klasičan napadač.
Keln je tih godina tri puta bio vicešampion Bundesligi, ali na žalost njihovih navijača nikad prvi. Imao je i jedno izgubljeno finale DFB kupa pre nego što je konačno 1983. godine osvojio Kup Nemačke pobedom u finalu nad gradskim rivalom Fortunom od 1:0. Taj jedini gol postigao je upravo Pjer Litbarski.
Dve godine kasnije Keln i Litbarski stigli su i do finala Kupa UEFA protiv Real Madrida, ali će trofej pripasti slavnom španskom klubu.
Omaleni Pjer je izrastao u jednu od najvećih legendi u istoriji Kelna. Za Jarčeve je ukupno igrao 14 sezona i na 539 utakmica postigao 144 gola.
Kratka avantura u Parizu
U tom periodu je malo više od godinu dana proveo i u Francuskoj, u Rasingu iz Pariza, tek da ga mine želja zbog imena, tako je bar izgledalo, jer se nije dugo zadržao u Gradu svetlosti. Čitav projekat se realtivno brzo raspao iako je bogati industrijalac Žan-Lik Lagarde uložio velika sredstva i pored Litbarskog tada doveo još dvojicu priznatih internacionalca, Urugvajca Enca Frančeskolija i Alžirca Rabaha Mađera.
Litbarski se najpre vratio u Keln da bi kasnije, na zalasku karijere, četiri godine proveo u Japanu. Igrao je za Džef Junajted i Brumel Sendai i ostao upamćen kao jedna od prvih velikih zvezda u Džej ligi. Za razliku od njegovih roditelja, zaljubljenih u Francusku, on je zavoleo život u Japanu. Na kraju se razveo od Nemice Monike i oženio Japanku Hitomi sa kojom je dobio dva sina.
Svetski prvak iz Španije ’82
Svih tih godina bio je stalni član nemačke reprezentacije. Kao tinejdžer postao je jedan od junaka Evropskog šampionata za mlade 1982. Zablistao je u drugoj finalnoj utakmici protiv Engleza postigavši sva tri gola u pobedi od 3:2. Međutim, titulu su osvojili Britanci jer su u prvoj utakmici slavili sa 3:1. Litbarski nije bio tada u sastavu jer je prekomandovan u seniorsku reprezentaciju.
Poziv je dobio od selektora Jupa Dervala i imao debi iz snova. Zapadna Nemačke je kao gost u Beču pobedila Austriju sa 3:1, a Litbarski je postigao dva gola, prvi na asistenciju legendarnog Karla Hajnca Rumenigea.
Za nacionalni tim ukupno je odigrao 73 utakmica i bio učesnik tri Svetska i dva Evropska šampionata. Mnogo više uspeha imao je na Mondijalima sa kojih ima jednu titulu i još dva finala. Posebno se pamte njegove sjajne igre iz ’82, golovi i asistencije protiv domaćina Španije u grupi i Francuske u polufinalu. Ipak, vrhunac reprezentativne karijere svakako predstavlja završni turnir u Italiji osam godina kasnije, gde je Litbaraski sa Nemcima stigao do titule svetskog prvaka.
Ušao je sa klupe u prvom meču protiv Jugoslavije, da bi u odlučujućim utakmicama, uključujući finale sa Argentinom, bio jedan od najzapaženijih igrača. To finale u Rimu bilo mu je ujedno i poslednji meč i najlepši oproštaj od dresa reprezentacije Nemačke.
Po završetku igračke karijere okušao se i kao trener, čak je ekipu Volfsburga vodio i u nekoliko bundesligaških utakmica, ali svakako da će ga ljubitelji fudbala u Nemačkoj prevashodno pamtiti po njegovim igrama u Bundesligi za tim Kelna i u dresu nemačke nacionalne selekcije.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare