Dragan Holcer, dete niškog Radničkog i legendarni kapiten splitskog Hajduka, proslavio se kao član čuvene half linije jugoslovenske reprezentcije "Pavlović - Paunović - Holcer", ali svakako je mogao da bude ponosan i na sedam godina provedenih u nemačkom fudbalu kao član Štutgarta i Šalkea.
Svaki trener ima nekog svog „Roberta Prosinečkog“, lošu procenu ili grešku. Velikom strategu splitskog Hajduka Tomislavu Iviću mogao bi da se pripiše upravo Dragan Holcer.
Naravno, propust je potpuno drugačiji od Ćire Blaževića, jer je Holcer godinama bio kapiten Splićana i omiljen među navijačima, ali Ivić ga je u jednom trenutku proglasio invalidom, tvrdio da mu je karijera gotova, a Holcer ga je demantovao upravo u jednoj od najjačih fudbalskih liga na svetu, Bundesligi.
Istina, Štutgart ga je kupio od Hajduka dok je još bio nemački drugoligaš, da bi se vrlo brzo iz Cvajte preselio u Bundesligu. A onda krenuo da i dalje raste i sa Holcerom u timu izraste tih godina u jedan od najboljih nemačkih timova.
Nemačka, uostalom, dođe kao sudbina Draganu Holceru. Može se slobodno reći da je imao filmsko detinjstvo, ali nimalo lako. Njegov otac bio je Slovenac Franc Holcer, a majka Italijanka rođena u Nišu kao Ida Oreli. Bila je ćerka Austrijanke i italijanskog inženjera železnice, tada zaposlenog na izgradnji pruge Niš-Skoplje.
Rođen u konc logoru
Holcerov otac se tokom Drugog svetskog rata borio u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije i umro je pre Draganovog rođenja. Njegova majka je u drugom stanju zajedno sa svoje tri ćerke odvedena u koncentracioni logor u Cvizelu. Tako je Dragan Holcer rođen u Saksoniji.
Po završetku rata, majka se sa četvoro dece vratila kod sestre u zavičaj. Dragan Holcer je imao samo tri meseca kad se rat završio. Odrastao je u Nišu gde je od malena pokazivao talenat za sport. Prvo je trenirao rukomet, a onda gotovo slučajno stigao do fudbalskog terena.
U Radničkom je najpre počeo da igra kao krilni napadač i debitovao je golom protiv Sarajeva u sezoni 1963/64. Međutim, njegov fudbalski otac, kako je Holcer uvek nazivao trenera Dušana Nenkovića, prekomandovao ga je na mesto libera. U početku se bunio, ali se vrlo brzo pokazalo da je trener bio u pravu. Holcer je izrastao u sjajnog defanzivca, jednog od najboljih tih godina u jugoslovenskom i evropskom fudbalu.
Vreme uspeha sa splitskim Hajdukom
Krasili su ga izuzetna požrtvovanost, borbenost i odgovornost u igri. Stigao je i do reprezentcije, a onda i do dresa Hajduka, upravo na poziv fudbalskog oca Dušana Nenkovića, iako je kasnije priznao da je prvo želeo u Crvenu zvezdu.
Splićanima je pomogao da osvoje prvu šampionsku titulu posle 16 godina, a onda još dve titule i tri Kupa Jugoslavije pre nego što je karijeru nastavio u Nemačkoj.
U Štutgartu je proveo šest godina. Krenuo je od druge lige i stigao do samog vrha Bundeslige. I u ovom klubu je kao i u Hajduku postao lider, pravi vođa. Pune četiri godine nosio je kapitensku traku i predvodio izuzetnu generaciju popularnih Švaba, koju su činila braća Ferster, Hansi Miler, Diter Henes…
Štutgart je sa njim u timu četiri godine uzastopno bio u Top 4 Bundeslige, a sezonu 78/79 završio je kao vicešampion iza Zebecovog Hamburgera.
Ukupno je odigrao 106 utakmica u Bundesligi i u leto 1981. kad je već imao 36 godina, prešao je u Šalke. Poslednju sezonu u Nemačkoj kao i prvu odigrao je u Cvajti.
Sledećeg leta vratio se u Split i ostao tamo da živi i pomaže Hajduku, ovog puta kao klupski funkcioner.
Preminuo je 23. septembra 2015. u Splitu posle duge i teške bolesti. Imao je tada 71 godinu.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare