
Karl-Hajnc Kale Rumenige jedan je od simbola Bundeslige i najbolji nemački fudbaler s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina. Treći je najbolji strelac Bajerna svih vremena i uz Kajzera Franca Bekenbauera svakako najveće ime u istoriji bavarskog giganta.
Rođen je u gradiću Lipštad u pokrajini Severna Rajna Vestfalija. Odrastao je u fudbalskoj porodici u kojoj je njegov otac bio aktivno uključenom u lokalnom klubu Borusiji Lipštad.
Stariji brat Volfgang i mlađi Mihael takođu su trenirali fudbal, ali se Kale od malena isticao kao lider. Posedovao je sve karakteristike pobednika: talenat, snagu, ulogu vođe i glad za golovima. I danas se prepričava da je na jednoj utakmici omladinaca postigao 16 golova.
Sa 18 godina prekinuo je stažiranje kao bankarski službenik i sa 19 potpisao prvi profesionalni ugovor sa Bajernom. Danas smešno zvuči da su Bavarci za njegov transfer 1974. godine platili sadašnjih 10.000 evra.
Upao je među najveće zvezde nemačkog fudbala i trebalo mu je vremena da se u velikom klubu izbori za svoje mesto pod suncem. Pamti se da su mu se u početku pojedini saigrači rugali zbog rumenih obraza, ali je sve to prevazišao napornim radom i čeličnom voljom.
Već druge sezone postao je standardan prvotimac, a nekoliko godina kasnije i kapiten tima. To se dogodilo kada su klub napustile najveće legende: Franc Bekenbauer, Gerd Miler i golman Sep Majer.

Na žalost Bavaraca, uz smenu generacija usledila je i kriza rezultata. Bajernu je trebalo šest godina da titulu Bundeslige vrati u Minhen.
To se dogodilo 1980. godine. Rumenige je preuzeo ulogu lidera i prvog strelca tima. U Bajernu se tih godina izrodio jedan od najboljih nemačkih tandema svih vremena Brajtner – Rumenige, odnosno „Brajtnige“ kako su ih nemački mediji prozvali zbog idealne saradnje.

Veliki značaj za taj tim Bajerna imalo je prisustvo jugoslovenskog reprezentativca Braneta Oblaka.
Rumenige je te sezone sa 26 golova bio prvi strelac Bundeslige. Bajern je godinu kasnije odbranio titulu prvaka Nemačke, a Rumenige je ponovo bio prvi strelac lige. To dostignuće ponovio je još jednom, 1984.
Tih godina je za slavni klub iz Minhena zaigrao je i njegov devet godine mlađi brat Mihael. Čak su nekoliko puta zajedno igrali i za reprezentaciju Zapadne Nemačke.

Karl Hajnc Rumenige je u to vreme važio za jednog od najboljih napadača na svetu. Dve godine zaredom dobio je Zlatnu loptu kao zvanično prvi fudbaler Evrope – 1980. i 1981. godine.
Sa ukupno 162 postignuta gola u Bundesligi treći je najbolji strelac Bajerna svih vremena posle neprikosnovenog Gerda Milera i Poljaka Roberta Levandovskog.
Postigao je i 30 golova u Kupu šampiona. Sa Bavarcima ima dve titule prvaka Evrope, 1975. protiv Lidsa i godinu kasnije protiv Sent Etjena. Takođe i trofej klupskog prvaka sveta osvojen ’76 protiv brazilskog Kruzeira iz Belo Horizontea.
Kada je ’84 prešao u Inter iz Milana za 11 miliona maraka bio je to tada drugi najveći transfer na svetu posle onog Dijega Maradone u Barselonu. Klupsku karijeru završio je u Ženevi u ekipi Serveta gde je igrao do 33 godine i bio najbolji strelac švajcarske lige.

Velike uspehe imao je i sa reprezentacijom Zapadne Nemačke. Na 95 utakmica postigao je 45 golova i obeležio jednu epohu kao lider nacionalnog tima. Dugo je bio rekorder među kapitenima nemačke reprezentacije pošto je čak 51 put nosio kapitensku traku oko ruke, sve dok ga u tome nije pretekao Lotar Mateus.
Osvojio je EURO 1980. u Rimu i dva puta bio vicešampion sveta – 1982. u Španiji i četiri godine kasnije u Meksiku kada je postigao jedan gol u finalu, ali je veliki pehar pripao Dijegu Maradoni i njegovim Argentincima.
Po završetku igračke karijere godinama je bio među vodećim ljudima u klupskoj hijerahiji Bajerna. Bio je i predsednik Evropske asocijacije klubova kao i član Izvršnog komiteta UEFA.









Komentari (0)
Vidi sve komentare