Muta Nikolić za SK: Bogdana i Jokića „vređam“ redovno

Skener 7. jan 202111:00 > 11:35 3 komentara
KK Partizan NIS

Svakog 7. januara košarkaška Srbija pored prazničnog, božićnog ima i poseban pozdrav, zbog kojeg se jedan mobilni telefon usija. Svi mu preko te sprave veselo pišu ili dovikuju: Muta se rodi! Vaistinu! I šala i istina, ali to je njegova čuvena duhovita doskočica. I niko mu ne zamera u smislu da je to, kojim slučajem, skrnavljenje najradosnijeg hrišćanskog praznika. A zašto bi kad njega bog voli. A tek ljudi…

Miroslav Muta Nikolić, jedan od najvećih šarmera sa košarkaških prostora Srbije i naravno, bivše Jugoslavije. Svakako da i autor ovog teksta podleže tom decenijskom utisku predstavljajući ga najpre kao šmekera, pa tek onda kao vrhunskog stručnjaka u trofejnom sportu pod obručima.

Povezane vesti

Moj otac je bio pukovnik i posle rata je bio zbog službe u Rusiji, prošao u Jugoslaviji teške godine Informbiroa i kad sam se ja rodio 7. januara 1956. godine nije hteo ništa da rizikuje, zamolio je matičara da napiše 8. januar da ne bi komšiluk mislio kako se kod nas slavi Božić. Tako ja od rođenja imam dvodnevni rođendan, to mu dođe kao neki praznik, a već odavno ga slavim oba dana. Dva dana rođendan i Božić pride. Uvek me zove mnogo igrača i kolega, obavezno Žoc (Željko Obradović) i Kića (Dragan Kićanović), ma svi, samo da bi se našalili onim čuvenim “Muta se rodi”, u svom stilu je Nikolić započeo razgovor za Sport Klub i podsetio na poznatu priču iz njegove biografije.

Mutini drugovi su rasuti po celom svetu, a na pitanje da li je jugonostalgičan ovako odgovara:

Volim Srbiju, a voleo sam i Jugoslaviju, bila je to lepa zemlja, igrala se lepa, drugačija košarka od ove današnje. A bilo je 22 miliona stanovnika, jaka liga, koja je dala mnoge igračke legende”.

Potrošili smo već skoro sedam dana 2021. godine, a onu prošlu bismo svi da zaboravimo zbog virusa korona, koji je minulog leta pošteno namučio i našeg sagovornika. Zato sada možemo da kažemo i: “Muta se ponovo rodi, ili Muta se preporodi.”

U reprezentaciji četvrt veka

Nikolić je često bio deo stručnog štaba reprezentativnih selekcija u periodu od četvrt veka. Sa seniorskom reprezentacijom Jugoslavije je uzeo srebrnu medalju na OI 1996. u Atlanti kao pomoćni trener Željka Obradovića, sa kojim je osvojio i EP 1997. godine u Španiji i SP 1998. godine u Atini.

Bio je selektor mlade reprezentacije Srbije i Crne Gore do 20 godina koja je postala prvak Evrope 2006. godine u Turskoj, a 2007. godine, kao prvi stručnjak nacionalne selekcije do 19 godina prigrlio je zlato i na SP u Novom Sadu.

Tu je afirmisao još jedan broj igrača koji će kasnije imati zapažene karijere, a u finalu je savladana ekipa SAD sa nekoliko budućih NBA zvezda, poput Stefa Karija, Deandrea Džordana, Patrika Beverlija

Na poziv selektora Aleksandra Đorđevića 2014. godine vratio se u stručni štab seniora, kada je osvojeno srebro na SP u Španiji, a na OI 2016. godine u Riju sa istom selekcijom okitio se srebrom.

Bilo je baš teško. Dok sam se borio sa koronom izjavio sam za medije da se osećam kao da me je pregazio brzi voz. Bio je to osećaj kao kad ne treniraš godinu dana, pa kreneš naglo sa kondicionim treningom i dobiješ najjaču moguću upalu svih mišića, e pa, ovo je još gore od toga. Mnogi ne veruju da postoji korona, dođe mi da takvima lupim šamarčinu. Ja sam 10 drugova izgubio prošle godine zbog korone, svi su bili na respiratorima… Znam dobro da ne umiru svi ljudi od korone, umiru i od drugih bolesti, ali kako god, ovaj virus je velika pošast”.

Trener, stvaralac igrača i osvajač trofeja i kreator atmosfere, šaljivi motivator, bez sumnje, originalna pojava. Verovatno i zato kao od šale ređa uspehe, makar tako mnogima izgleda, ali iza toga stoji rad, ljubav prema košarci, veliko znanje i iskustvo. I još nešto što ga posebno odlikuje, a to je nepokolebljivost uprkos i nekim nepravdama i možda ono ključno – nedostatak sujete. Mnogi naši treneri imaju većinu ovih osobina, ali ovako kompletan paket karakteristika sigurno nemaju, zato je Muta originalan.

I zato se sjajno snalazi gde god ga bace, uvek ustaje kao Feniks iz pepela i uzleće do vrha. A šta tek reći o impresivnom košarkaškom putu… I ako se možda neko neupućen zapita gde je i šta radi sada, reći ćemo u Vojvodini, u vrhu KLS ponovo stvara i grabi ka trofeju.

Što se tiče rezultata, prezadovoljan sam. Doduše, pred Novu godinu smo odložili nekoliko utakmica jer se pola tima zarazilo koronom, tako da pauziramo do 13. januara. Trebalo je i meč sa Mladošću, da odložimo, videlo se da igrači nemaju energije, već tada su verovatno bili zaraženi i to je sigurno kumovalo porazu”.

Muta ističe da postoje dve vrste trenera, oni koji stvaraju igrače i oni koji osvajaju titule, a mi bismo rekli da je on, ipak, treća sorta. Nikolić je univerzalac i stvara asove i osvaja trofeje. Podugačka je lista klubova u kojima je radio, a u svakom je pristupio poslu sa najvišim ambicijama i ostavio dubok trag, prepoznatljiv pečat.

Ciljevi sa Vojvodinom su da budemo među prva tri tima u KLS ove sezone i da vidimo gde smo, kakve su nam mogućnosti. Uvek težim tome da pravim igrače, reprezentativce. Evo, naprimer, Dušan Beslać je vredan svake pažnje, on je ozbiljna “četvorka”, ima 22 godine, kad će da igra ako ne sad? Dao sam mu šansu, maksimalno je koristi. I trebalo bi šira javnost da vidi da on vredi. Prava je moderna “četvorka”, igra u oba smera, u napadu i u odbrani”.

Nikolić je iskusan strateg, bio je član Stručnog saveta KSS, osvajač je brojnih medalja sa mlađim i seniorskom reprezentacijom, u bogatoj kolekciji ima pet zlatnih medalja! Svakako je kompetentan da priča o strategiji srpske košarke. Ima mnogo dušebrižnika koji preteruju u kritikama i brizi o budućnosti ovog srpskog trofejnog sporta. Konstruktivni predlozi su svakako neophodni, pre svega što se sve više priča o problemu zvanom deficit stručnog kadra, a šta o svemu tome misli Miroslav Nikolić?

Miroslav Nikolić
KK Partizan NIS

Najpre, ja bih zabranio strane igrače u KLS, pa naši dokle stignu. Sta će strani igrači domaćim klubovima, koji igraju samo u KLS? Da bi osvojili titulu? Ne razumem. A na uštrb naših talenata. Zna se ko igra za titulu u Srbiji. Partizan i Crvena zvezda, to su najjači timovi, klubovi institiucije. Međutim i njima bih ograničio broj inostranih pojačanja na dvojicu i to kvalitetnih. Bolje da plate dva dobra stranca, nego šestoricu prosečnih, ili slabih. Sa dvojicom kvalitetnih igrača i našim najboljima neka postave cilj, TOP 8 Evrolige ili Evrokupa. Ako je potrebno i da sačekaju koju godinu da ekipa sazri za takve uspehe. To je recept. Strpiš se, pa dobiješ i vrhunske rezultate i igrače”.

Nikolić je, po običaju, vrlo spontan i direktan, bez zadrške iznosi utiske i predloge šta i kako dalje.

Iz ABA lige ove sezone ispada samo jedan klub, to bi trebalo da se iskoristi, da se ekipe resetuju. I zbog pandemije i svega. Trebalo bi da se klubovi okrenu sopstvenim snagama. Šta će ti stranci kad ne možeš da ispadneš, a recimo, nemaš kvalitet za vrh. Čuvaj pare, daj šansu svojim klincima, iskoristi ovu situaciju, izvuci njene prednosti”.

Domaći klubovi su ove sezone dobili značajnu finansijsku injekciju od države.

Poštujem što je predsednik Vučić svim domaćim klubovima dao po 50.000 evra. To je bila njegova odluka i ja sam mu se već na tome javno zahvalio. Tako se podstiču mali klubovi i stvaraju treneri i veliki igrači. Bilo bi dobro da se takva praksa nastavi”.

Popularnog Mutu svi znaju kao duhovitog i zabavnog čoveka, prepričavaju se anegdote i urbane legende o njemu. A posebne zasluge ima kao motivator u reprezentaciji. Kaže, sve su to njegovi ljubimci.

Ne bih izdavajao nikog, neću o imenima, verovao sam uvek u njih, verujem i sada u mlade, talentovane snage. Imao sam uvek dobru saradnju sa igračima. Evo, naprimer, čujem se sa Bogdanom Bogdanovićem redovno. Sad smo se dopisivali za Novu godinu i on krenuo da se šali, kao žuri na utakmicu i nema vremena za mene. Kaže, daću 30 poena, a ja njemu, gde ti da ubaciš toliko koševa, ti si pacer. I on stvarno dade tih 30 poena. Volim ja da ih vređam u šali i tako ih motivišem. Svašta im kažem, kao, ne znaš da daš koš levom rukom, ne znaš levi ulaz, ne možeš da pogodiš odande, odavde, a oni se sve više trude kroz igru i šalu, da dokažu suprotno. I lepo je primetio Nikola Jokić i rekao: ‘Muta nam kroz zafrkavanje sve kaže, na lep način nam ukaže na sve greške’, objašnjava Nikolić.

KSS

Kao čovek od struke, naravno, ima mišljenja o deficitu domaćih trenera, kao i o nedavnim smenama u Partizanu (Vlado Šćepanović) i Crvenoj zvezdi (Saša Obradović).

Bilo bi dobro kada bi klubovi pružali šansu trenerima na duži period, da dobiju dovoljno vremena da pokažu šta znaju i koliko mogu. Kada pričamo o Šćepanoviću i Obradoviću mogu da kažem samo jedno, nisu dugo bili tu. Navikli su da rade “preko”. Drugačiji su ovde zahtevi i uslovi rada, sve se razlikuje. Najteže je raditi ovde i nezahvalno je. Neke naše kolege, koje rade u inostranstvu, kad dođu kući na odmor olako zaključe kako se ovde ništa ne radi. Morala bi trenerska organizacija da se pozabavi time i da mladi treneri budu realno plaćeni, kako bi ih stimulisali da rade i da se razvijaju”.

Nikolić kao rešenje svih problema vidi u promeni pravila angažovanja stranih igrača.

“To bi diktiralo sve i rad i rezultate. A ako već dovodiš stranca neka ima medalju sa velikih evropskih takmičenja, mora da vredi. Imamo mnogo domaćih talenata i kod nas i u Evropi u celom svetu, imamo i asove u NBA ligi, ne fali nam ni kvalitet, ni kvantitet, a bilo bi dobro da tako bude i sa mladim trenerima”.

Struka bi se pojačala i omasovila i kada bi stariji treneri aktivnije prenosili znanje mlađim kolegama. A s druge strane i mladi bi trebalo da još više koriste svaki momenat da upijaju znanje od prekaljenih stručnjaka, pa smo se prisetili i primera kako je Muta odigrao milion partija preferansa sa profesorom Aleksandrom Nikolićem ne bi li čuo od njega ponešto o košarci.

Profa nas je sve naučio košarci. Željka Obradovića, Maljkovića, mene, mnoge naše trenere, da sada ne nabrajam. Čovek je bio legenda i imalo je šta da se čuje od njega. To su pouke za sva vremena. I ja se sada trudim da prenesem znanje na mlađe i na sve saradnike. Inače, nikada nisam za pomoćnika uzimao neke priučene poslušnike da bih ja dominirao, već su moji saradnici uvek oni koji znaju košarku. To važi za sve moje asistente, a imao sam ih više od 10. Između ostalih to su: Trivan, Bogojević, Mijatović, Rajković, Marković… Evo naprimer, u Čačku sam ubedio Marinovića da ima štofa za trenera i sad mi je prvi čestitao Novu godinu”, smeje se Nikolić.

Dynamic VIP Pay

Popularni Muta ima još nešto da doda na ovu temu.

“Nikad nisam otišao iz kluba da nisam upravi preporučio da za naslednika uzmu mog dosadašnjeg pomoćnika. Predložio sam tako Radonjića, kada sam odlazio iz Budućnosti. Uvek sam znao da procenim ko vredi i koliko može da uradi. Evo sada u Vojvodini imam sjajnog asistenta Isakova, čovek je završio medicinu sa prosekom 9,8, majka mu je poznati kardiolog, ali najveća ljubav mu je košarka”.

Nikolić se godinama zalaže za davanje što veće šanse igračima iz podmlatka.

“Ima trenera koji dobro rade, puste mlade igrače da se kale, rano ih bace u vatru. Potrebno je neko vreme da ih istrpiš, ali im pomažeš u svakodnevnom radu i na kraju se svima isplati kad dobiješ novog vrhunskog igrača. Imam preko 40 reprezentativaca sa kojima sam radio i na sve njih sam ponosan. Sve u svemu, naši prostori su nepresušan izvor talenata, samo treba raditi sa njima što više i obezbediti trenerima što bolje uslove za rad i napredovanje”.

Na pitanje kada je u poslu bio najsrećniji i najponosniji spremno odgovara:

Mnogo puta sam se radovao zbog raznih uspeha, ali najsrećniji sam bio 2007. godine, kada smo osvojili svetsko zlato sa reprezentacijom do 19 godina. Ipak, to je bio moj samostalan posao. Znali su mnogi da kažu Muta je neozbiljan, ne zna sa mladima i ja onda lepo uzmem takozvanu promašenu generaciju, mladu selekciju do 20 godina i sa njom osvojim 2006. godine evropsko zlato. Uvek sam kao dete vojnog lica voleo da slušam državnu himnu i da stojim mirno i kada sam to uspeo kao samostalni trener mlađih reprezentativnih selekcija mojoj sreći nije bilo kraja. Sećam se da su mi na pobedničkom postolju krenule suze, ali kada sam sišao odmah mi je prošlo kroz glavu tek sada treba da se dokažeš, da održiš ovaj nivo. Praktično shvatiš iako si na vrhu da si na nuli, da si na nekom novom početku”.

Praznici u krugu porodice

Za doček Nove godine Miroslav Nikolić je bio kod kuće sa porodicom, a tako provodi i Božić.

Poštujem mere, zbog drugih i sebe, sedim kući. Gde ću, preležao sam koronu, dobro znam kakvo je to zlo. Preko dana se samo povremeno vidim sa prijateljima u kafani, proredio sam izlaske. Imam dve kćerke Minu i Teodoru i vanbračnog sina Alekseja, koji trenira košarku. Ima 12 godina, kažu da je talentovan, videćemo”.

Harizmatični trener je uputio javnosti i sportistima prazničnu poruku:

Želim svima srećnu Novu godinu i Božić. Pre svega dobro zdravlje, sreću, ljubav i uspeh. Košarkašima i svima ostalima želim da mnogo rade i napreduju, da veruju u sebe i osvajaju nove medalje”.

A kada je reč o najtežim trenucima u trenerskoj karijeri takođe nema dilemu:

Najteže mi je bilo kada sam sa kragujevačkim Radničkim poražen “pola koša” od Crvene zvezde u Laktašima na fajnal foru ABA lige. Bilo je Zvezda ili mi u Evroligu. I taj poraz me boli i danas. Mnogo teško mi je bilo i kada sam sa BFC vodio 2:0 protiv Partizana u finalu plej-ofa i posle smo izgubili seriju sa 3:2”.

Nikolić je i u Radničkom afirmisao nekoliko mladih igrača (Kalinić, Jović, Birčević) koji su kasnije sa seniorskom reprezentacijom Srbije osvajali medalje, a svi pamtimo njegova najveća otkrovenja u timu BFC, Topića, Kuzmanovića, Topalovića i Smiljanića.

A još jedan “detalj” kod Nikolića izaziva opor ukus.

“Kao nešto negativno u mojoj karijeri jedino bih izdvojio što za sve zasluge i medalje nisam nagrađen nacionalnim priznanjem, odnosno penzijom. Kažu, to ne sleduje pomoćne trenere, ne znam da li je u svim slučajevima to ispoštovano, ali više od 20 godina sam proveo u reprezentaciji, što u mlađim, što u seniorskoj selekciji, a nisam dobio adekvatnu nagradu. Ipak, dao sam doprinos da neki mladi igrači stasaju u seniorske reprezentativce i da oni u “A” timu odigraju što bolje… I nije toliko zbog novca, nego da kažem deci da to što sam radio i radim, ipak, društveno je priznato”.

Miroslav Nikolić
KK Partizan NIS

Od početka bavljenja trenerskim poslom u kojem god klubu da je radio bavio se stvaranjem i afirmacijom talenata i u tim cilju je i pre četiri godine osnovao klub Dinamik.

Moja ideja je bila da se osam mladih reprezentativaca okupe i igraju istom timu. Iz iskustva znam radeći sa talentima da oni posle igranja za mlađe klupske selekcije, posle svoje 18. godine dođu u neki vakum, nemaju gde da igraju, jer ne dobijaju priliku u seniorskoj ekipi”.

Nikolić kao veliki problem u srpskoj košarci vidi menadžere, aili ne sve.

Imamo naprimer, Miška Ražnatovića, koji je vrhunski, međunarodno priznat, odlično radi svoj posao, ali zato neki priučeni, nepoznati mešetare. Zaluđuju decu, uništavaju talente, odvlače ih u inostranstvo u kadetskom uzrastu. Evo vam primer sadašnjeg prvotimca Vojvodine, Nikole Gaćeše, ima 32 godine, a skoro je prvi put registrovan u Srbiji. I svi se pitaju otkud tako dobar, iskusan igrač, a on celu karijeru, odmalena proveo u inostranstvu, a mogao je ovde lepo da stasava, da je dobio pravovremenu šansu. Imam još dobrih igrača u Vojvodini, poput Stefana Savića i još nekih. Meni je lako da napravim tim. Bitno je dobro selektiranje”, objašnjava Nikolić.

Dvadesetjednu godinu je bio igrač, a 35 leta je trener.

Ceo život sam u košarci, košarka je moj život. I ponovo bih izabrao košarkaški put”.

Na sreću, jugoslovenske i srpske košarke… I zaista, moramo da priznamo, košarka bez Mute, ne ide nikako… Nije to to.

Bogat košarkaški put

Miroslav Muta Nikolić je rođen 7. januara 1956. u Kragujevcu, ali mu u ličnoj karti piše 8. januar. Posle matičnog kluba Goše igrao je u Radničkom iz Kragujevca, beogradskom IMT, a karijeru je završio u ekipi Maribora.

Trenerski posao je započeo 1990. godine u Mariboru, a nastavio u IMT, Goši iz Smederevske Palanke i Radničkom iz Kragujevca. Veliki uspesi sa ekipom BFC iz Beočina, od 1994. do 1996. godine otvorili su mu vrata Partizana, sa kojim je 1997. osvojio prvenstvo Jugoslavije i stigao do osmine finala Evrolige. Naredne sezone je Partizan dobro startovao, ali je Nikolić posle serije poraza podneo ostavku, a njegov pomoćnik Milovan Kime Bogojević odveo je tim na F4 Evrolige.

Mozzart

Sa podgoričkom Budućnošću osvojio je dve nacionalne titule 1999. i 2000. godine, a kasnije je bio trener beogradskog Radničkog, Crvene zvezde, NIS Vojvodine, grčkog Apolona i ponovo Budućnosti, pa Hemofarma i ruske ekipe Avtodor Saratova. Vodio je kragujevački Radnički i postigao odlične rezultate.

Zatim je u Beogradu 2016. godine osnovao klub Dinamik i već druge sezone ga doveo do Super lige Srbije, a 18. jula 2017. godine se vratio u Partizan, ali je posle serije loših rezultata dobio otkaz već 12. decembra. Posle je ponovo radio u Dinamiku, a od prošle godine je na klupi Vojvodine.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare