Najbolji srpski šahista za SK: Sa elitom može da se igra

Skener 26. jan 202210:00 > 27. jan 2022 14:30 4 komentara
Velimir Ivić
foto: Šahovski savez Srbije

Velemajstor Velimir Ivić ima 19 godina, a već se ustoličio kao najuspešniji srpski šahista poslednjih godina – predvodnik je nove generacije igrača u svojoj zemlji i od njega se u narednom periodu očekuju veliki rezultati. Uzevši u obzir da šah doživljava pravu renesansu, da mu je globalna popularnost na najvišem nivou u proteklih nekoliko decenija, pitanje je vremena kada će najšira javnost obratiti pažnju na njega.

Seniorski je prvak Srbije, sve je bliže samom vrhu liste najboljih juniora sveta, a proboj u mejnstrim svetskog šaha doživeo je proteklog leta ogromnim, a prilično neočekivanim uspehom na Svetskom kupu u Sočiju, gde je došao do pete runde.

U intervjuu za Sport klub Ivić je govorio o svojim uspesima i planovima, načinima na koji se priprema, tome kako je šah sve više zastupljen u medijima, ali i tome kako bi ovaj sport mogao da se dodatno promoviše u Srbiji.

O popularnosti šaha:

Kao prva tema očekivano se nametnuo dvoboj za titulu svetskog prvaka između Magnusa Karlsena i Jana Nepomnjaščeg u Dubaiju – najupečatljivijih desetak dana u šahovskoj 2021. godini.

„U pojedinim trenucima direktan prenos je pratilo oko 600 ili 700 hiljada ljudi, što su neverovatni brojevi. U 21. veku šah sigurno nije imao takvu popularnost, verovatno od mečeva Kasparova i Karpova nije bilo tolikog interesovanja za šah. Do sredine njihovog susreta bilo je veoma neizvesno i napeto, Nepo se odlično držao. Ipak, ‘prelomio’ ga je Karlsen u šestoj partiji – to je zaista bilo briljantno, partija je trajala osam sati“, opisao je Velimir Ivić suočavanje Norvežanina i Rusa.

Magnus Karlsen
AP Photo/Kamran Jebreili via Guliver

„Možda i problem sa šahom, tj. sa njegovom popularnošću, jeste to što ipak mora nešto da se zna da bi šah mogao da se prati. U drugim sportovima može da se uživa samo ako znaš pravila – možeš odmah da sedneš da gledaš. U šahu ipak treba da znaš nešto osnovno da bi mogao da razumeš šta se zapravo dešava. Sa druge strane, danas kompjuteri dosta olakšavaju. Ako preko kompa pratiš partiju, on analizira u realnom vremenu i gledaocu lako može da bude jasno šta se dešava – ko je u boljoj poziciji i koliko je određeni potez bio kvalitetan. To rađa novi problem – sada svaki amater može da te kritikuje i kaže da si propustio da odigraš ovo ili ono. Sa ‘endžinom’ svako može da bude prvak sveta.“

Ivić je 2021. godinu, bez premca najbolju u svojoj dosadašnjoj karijeri, okončao u Varšavi nastupom na Svetskom prvenstvu u ubrzanom i brzopoteznom šahu (blitz and rapid).

„Zadovoljan sam nastupom u Poljskoj. Bilo je prilično opušteno jer sam znao da u ubrzanom tempu neću biti napet kao kada igram klasični šah. Došao sam da igram bez pritiska i da se nadmećem – to mi je bio cilj. Naravno, ostvarivanje uspeha je uvek motiv, ali nisam razmišljao kao kada sam se pripremao za neke druge turnire. Igrao sam sa mnogim vrhunskim igračima – remizirao sam sa izazivačem za titulu svetskog šampiona Janom Nepomnjaščim. Bili su tu mnogi drugi igrači iz samog vrha – remi sam zabeležio i u meču sa Fabijanom Karuanom, trenutno četvrtim igračem sveta. Uglavnom sam dobro prolazio protiv najboljih“, ispričao je mladi Beograđanin.

Prvenstvo u Varšavi proteklo je u znaku virusa korona – Amerikanac Hikaru Nakamura objavio je da je pozitivan i izneo niz kritika na račun organizatora jer nisu organizovali testiranje u neophodnoj meri.

„Organizacija je bila prilično dobra, naročito kada se uzme u obzir da su Poljaci imali rok od dve nedelje da sve srede. Prvensvo u rapidu i blicu je prvenstveno trebalo da se održi u Kazahstanu, ali je zbog kovid mera morao hitno da bude prebačen u Poljsku. Istina, bilo je tehničkih problema, ali kada se sve uzme u obzir, nije bilo loše. Pred kraj turnira je bilo tih pozitivnih testova. Zaista neverovatno – Hikaru dve godine praktično nije igrao turnire, uglavnom zbog strahova od korone, a na prvom turniru posle povratka dobio je kovid. Nije bilo zvaničnih testiranja, već su pozitivni slučajevi otkriveni kada su se ljudi testirali zbog povratka kući. Srećom, svi su prošli dobro, a ja nisam imao problema.“

Ivić je na ovom šampionatu savladao i svetskog prvaka u ubrzanom šahu, novu svetsku zvezdu koja dolazi iz Uzbekistana.

„Pobedio sam 17-godišnjeg Nodirbeka Abdusatorova samo dan pošto je postao prvak sveta u ubrzanom šahu i veoma mi je drago zbog toga. On već godinama važi za juniora koji mnogo obećava – ne verujem da bi stalno mogao da pravi baš takve rezultate, ipak je to bio tek jedan turnir. Međutim, jasno je da je konkurentan za sâm vrh, samo u narednim godinama treba da pokaže koji mu je ‘plafon’ – da li će moći da se bori da bude prvak sveta ili će dogurati do najboljih deset, dvadeset… Ja njega dugo poznajem – mislim da sam prvi put čuo za njega na nekom svetskom prvenstvu za igrače do osam ili deset godina. Odavno je tu, ali ipak je napravio veliko iznenađenje. Karlsen i ostatak elite vrlo ozbiljno shvataju ‘rapid’ i ‘blic’, tako da se igralo na visokom nivou.“

Kakav je odnos među igračima na prvenstvima – postoji li vreme za zajedničko druženje i razgovore ili je sve striktno u vezi sa nastupima?

„Zavisi od osobe, zaista. Npr. na turniru u Varšavi je situacija bila takva da smo posle partija uglavnom razgovarali – komentarisali smo kako je ko razmišljao dok je igrao. Međutim, nije to standard, ponekad su igrači neraspoloženi posle poraza i nije im baš do priče. Najčešće ipak bude barem kratkih komentara partije. Razgovarao sam i sa najvećim imenima – sa Karlsenom nisam jer nismo igrali do sada. Ne mogu da kažem da sam se družio sa njima van partija, ali sa Karuanom ili Nepom sam popričao. Neko je povučeniji, neko komunikativniji, sve zavisi.“

Najveći uspeh dosadašnje Ivićeve karijere je rezultat koji je ostvario na Svetskom kupu, koji je u Sočiju održan u leto 2021. godine. Beograđanin je u Rusiji prošao četiri runde i ušao u osminu finala – pobedio je Amerikanca Roberta Hungaskog, zatim Španca Fransiska Valjeha Ponsa i Nemca Matijasa Blubauma, a potom je u velikom iznenađenju eliminisao i Rusa Dmitrija Andrejkina. Pobeda je zaista bila senzacionalna – Andrejkin je jedan od najbolje rangiranih ruskih igrača, među 15 na svetu.

„Nadao sam se, ali iskreno nisam mogao da zamislim da ću tako dobro proći. Za mene je prvenstveno bio veliki uspeh to što sam se našao među 128 najboljih šahista sveta na tom turniru. U prvoj rundi sam bio favorit, ne preveliki, ali ipak favorit. Nadao sam se da ću barem tu proći. Kada sam u tome uspeo, bio sam skroz opušten i jedino mi je bilo bitno da se potrudim da igram što bolje mogu. Pobedio sam najboljeg igrača Španije Valjeha Ponsa i tada je sve krenulo. Shvatio sam – može da se igra. Ranije nisam imao slična iskustva i nisam znao šta da očekujem. Praktično nisam imao priliku da se borim sa vrhunskim igračima do tada, pogotovo ne na velikom turniru. Onda sam porazio i najbolje rangiranog Nemca Blubauma. Tada je došao meč sa Andrejkinom i ta pobeda je najviše odjeknula. Nisam razmišljao, samo sam igrao. Kako kažu – ne igra se protiv imena, igra se protiv figura.“

U petoj rundi Ivića je pobedio Rus Vladimir Fedosejev, kojem je potom za dlaku izmaklo finale, a u borbi za treće mesto porazio ga je svetski prvak Magnus Karlsen.

Kako se Ivić priprema za mečeve?

„Za svakog rivala imam posebnu pripremu. Pregledam njegove partije i uglavnom ustanovim kako igra otvaranja. Tako znam šta mogu da očekujem i pripremam konkretne varijante ili teoriju – razmišljam o tome šta sve može da se desi u prvih petnaestak poteza. Kompjuteri su veoma korisni u tome – gledam šta mi endžin predlaže i na osnovu toga spremam plan. Ta priprema uglavnom traje dva-tri sata, a potom i sama partija može da traje pet-šest sati, tako da ume da bude veoma naporno“, opisao je Velimir jedan svoj radni dan tokom turnira.

Igranje na vrhunskom nivou zahteva mnogo napornog rada.

„Nemam ustaljen plan – uglavnom pet-šest sati dnevno provodim u šahu. Kada se probudim i završim neke obaveze koje imam ja otvaram laptop i krenem radim. Ponekad čitam i knjige, ali uglavnom se sve svodi na analizu sa kompjuterom, tako najviše mogu da naučim. Uglavnom radim samostalno. U Šahovski savez Srbije su došli neki novi ljudi, pa sada zapravo mi igrači i dobijamo pomoć. Savez mi je u nekom trenutku obezbedio da radim sa velemajstorom Ivanom Sokolovim. On je poreklom iz Bosne i bio je u prvih deset igrača na svetu svojevremeno – radili smo zajedno pre Svetskog kupa. Mislim da bismo uskoro mogli da obnovimo saradnju.“

Velimir Ivić
foto: Šahovski savez Srbije

Uspesi su sve veći, Ivić je najbolji srpski šahista, a postavlja se pitanje – može li se živeti od ovog sporta u Srbiji u 2022. godini?

„U suštini, može da se živi od igranja šaha. Doduše, mali je broj ljudi u Srbiji koji imaju tu mogućnost – treba doći do tog svetskog vrha. Do sada nisam imao lične sponzore, jedino nešto što bi Savez pomagao u poslednje vreme. To je velika stvar – u poslednjih godinu dana očigledne su pozitivne promene u Savezu. U februaru će se u Beogradu održati FIDE gran pri i nastupiće svetske zvezde – Liren, Aronijan, Giri, So, Mamedjarov, Vašije-Lagrav, Nakamura… Šteta je što neće moći da nastupi nijedan od naših igrača. Da sam prošao još jedan krug u Svetskom kupu, mogao bih da igram, ali eto. U svakom slučaju, možda bi mi i bilo pametno da se ozbiljnije pozabavim sponzorima u narednom periodu, ali se nadam i da ću biti sve bolji i poznatiji, pa će to ići lakše.“

Kako Ivić provodi vreme koje nije posvećeno šahu?

„U poslednje vreme sam fizički dosta aktivan – volim da igram košarku i stoni tenis. Izgleda da šahisti iz nekog razloga baš vole stoni tenis, ne znam zašto, ali često to čujem. Sportom se bavim i zbog šaha, fizička kondicija svakako pomaže da koncentracija tokom šest sati duge partije bude na visokom nivou. Osim spota, čitam knjige, gledam filmove, serije… Klasika“, objašnjava Velimir.

Popularnost šaha koja je u porastu poslednjih godina blisko je povezana i sa digitalnim medijima – da li je Ivić ikada pomišljao da se bavi strimingom ili sličnim aktivnostima u vezi sa šahom?

„U jednom trenutku sam razmišljao da počnem da se bavim strimingom kada na početku pandemije nije bilo turnira. Ipak, nisam uspeo da shvatim šta bi bila poenta toga na kraju. Sve i ako bih postao popularan, ako bih imao deset ili sto hiljada pratilaca na drušvenim mrežama, bio bih svestan da to nije moj cilj. Moj cilj je da budem jedan od najboljih igrača na svetu. Osim toga, striming oduzima mnogo vremena, teško bih to upario sa vremenom koji posvećujem šahu“, kaže mladi Ivić.

„Mislim da su nove video forme na internetu sjajna stvar za popularizaciju šaha. Hikaru Nakamura je pre pet-šest godina prvi počeo sa tim. Mnogi novi ljudi tako mogu da se ‘uvuku’ u šah. Onlajn priča je u ogromnoj meri zaslužna za porast popularnosti šaha. To je sjajno, po mom mišljenju.“

Najbolji srpski šahista objasnio je kako se zainteresovao za igru na 64 polja.

„Slučajno sam postao šahista – tata je pokazao pravila bratu, sestri i meni i svi smo počeli da igramo međusobno. Tata je uvek igrao amaterski, ‘u klikere’, dok je bio u vojsci… Kada sam imao oko šest godina tata i brat su igrali normalno, a ja još nisam znao da igram skakačem. Bilo mi je komplikovano to kako se on kreće – ‘u ge’, pa sam igrao bez konja. Možda mi je to i pomoglo. Kada je tata shvatio da smo brat i ja zapravo dobri, onda nas je odveo u klub ‘Delfin’ – on je tada bio na najboljem glasu, a prvi trener mi je bio Dragan Josipović. Sećam se da sam kao mali voleo da gledam partije Pola Morfija, bio mi je najzanimljiviji. On je uvek bio veoma zabavan za gledanje – ja možda nisam baš tako ofanzivan, ali volim i ja da odigram agresivno. Tokom godina sam se profilisao kao napadač.“

Jugoslavija je imala solidnu šahovsku tradiciju, a utisak je da posle nekih godina zatišja, ovaj sport polako dobija sve više pažnje medija u Srbiji.

„Srbija verovatno od Ljubomira Ljubojevića nije imala veliku šahovsku zvezdu, igrača koji je bio među nekoliko najboljih na svetu. Očigledno je da nema nekih većih ulaganja u šah, i popularnost je pala, ali mislim da to lako može da se promeni. Imamo neke talentovane mlade igrače koje čekaju veliki uspesi. Aleksandar Inđić je tu već neko vreme i mislim da treba da napravi naredni korak i verujem da to veoma lako može da se dogodi u najskorijem periodu. Tu je naravno i Luka Budisavljević, kao i neki dosta mlađi igrači, ali rekao bih da su se ova dvojica igrača već iskristalisali.“

Kako dodatno povećati popularnost?

„Mislim da bi popularnosti najviše doprineli uspesi naših šahista. Veliki uspeh ili vrhunski igrač su ono što nam je potrebno. Nadam se da ću ja biti zaslužan za to. Medalja sa svetskog prvenstva ili sa neke šahovske olimpijade bi prikupili dosta publiciteta. To bi promenilo i prodrmalo stvari. U Indiji je pre 30 godina popularnost šaha bila prilično zanemarljiva i nije bilo mnogo igrača. Međutim, tada se pojavio Visvanatan Anand, svetski prvak, i šah je dobio mnogo pažnje. Šah je zanimljiva igra, a mnogi ljudi je danas nažalost percipiraju kao dosadnu i štrebersku. Deci pomaže da razviju koncentraciju i razmišljanje“, objašnjava najbolji srpski šahista Velimir Ivić.

Velimir Ivić
foto: Šahovski savez Srbije

Ivić je seniorski šampion Srbije kao 19-godišnjak, a trenutno je 15. junior sveta (igrači do 21 godine). Među srpskim igračima na FIDE listi ima drugi najbolji rejting (2607), odmah iza Roberta Markuša.

„Ne zacrtavam sebi konkretne ciljeve u smislu da želim određeni rejting do kraja tekuće godine ili nešto slično. Nikad to nisam radio, ali mogao bih sad da kažem da mi je prvi korak koji želim da ostvarim da budem u 100 na svetu. Trenutno sam 173. igrač sveta i mislim da bih sa rejtingom 2650 mogao to da ostvarim, ali ne opterećujem se. Radim, igram, trudim se i mislim da ću, ukoliko ovako nastavim, uspeti to da postignem. Ne brinem se“, zaključio je Ivić.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare