Novi život Jece kraljice

Jelena Bruks
fiba.basketball

Opštepoznata činjenica je ko su srpske košarkaške kraljice i da su to prestižno zvanje dobile ulaskom u finale EP 2015, u kojem su potom osvojile prvo, istorijsko zlato. Ali možda neki ne znaju, prva među jednakima, kapiten ove sjajne generacije, Jelena Bruks (devojačko Milovanović), „krunisana“ je osam godina ranije na EP juniorki u Novom Sadu, 2007. godine, kada su Srpkinje osvojile zlato i nagovestile maestralan pohod u seniorskom uzrastu.

Povezano

Dobri poznavaoci ženske košarke pamte spektakl u dvorani popularnog naziva „Spens“ i skandiranja “Jeco, kraljice” na tribinama i tokom slavlja na novosadskim ulicama. A danas, to svi znaju, Jelena je dostigla uzvišeni status žene, majke i kraljice! Međutim, odnedavno i penzionerke, kada je reč o stažu u reprezentaciji…

Sve bi to bilo, da tako kažemo, donekle normalno i uobičajeno za vrhunsku sportistkinju da Jelenin primer nije zaista jedinstven jer njen put od trnja do zvezda je, po mnogo čemu, originalan. Za poštovanje i dubok naklon… Za početak, dovoljno je reći da će dogodine, imati slobodno leto prvi put posle 18 godina! Osamnaest reprezentativnih leta nije šala! Čitavo košarkaško punoletstvo…

Igranje u voljenom klubu Šopronu, mađarskom šampionu, jednom od najboljih evropskih timova za Jecu je već godinama rutina, uz sve veće iskustvo i majstorstvo. I trofeji, slavlja u nacionalnom prvenstvu i Kupu i vicešampionska evropska titula, brojna učešća na F4 Evrolige, sve je to u opisu njenog radnog mesta… Ali, reprezentacija je nešto posebno i neopisivo. Još je teško poverovati da ova sjajna, neponovljiva ’olraund’ igračica više nikad zvanično neće obući dres sa državnim grbom i bojem devet, koji je nosila bezmalo dve decenije, a kapitensku traku od 2017. godine… Naravno, u njenom srcu ne ostaje praznina, već potpuno ispunjenje, sreća i radost zbog svih ostvarenih podviga i snova…

Nema praznine, ali radujem se praznom letu dogodine“, u šali, ali i ozbiljno započinje razgovor za Sport Klub Jelena, jedna od najboljih srpskih igračica pod obručima svih vremena. Iako je uvek staložena, odmerena i odiše zrelošću, uz blagu nesigurnost dodaje, „Možda nije lepo što ću ovo reći, ali osetila sam i neko olakšanje kada su se završile OI u Tokiju“.

ženska košarkaška reprezentacija Srbije
fiba.basketball

Posle osvojenog drugog evropskog zlata u junu na EP u Valensiji, srpske gracije nisu uspele da načine novi podvig u Tokiju, dogodilo im se nešto slično što i Novaku Đokoviću na US Openu, preplavila ih je i okovala gomila emocija na meču odluke za odličje. Cela ekipa, ta divna složna družina, danima je bila pod prejakim utiskom i pritiskom zbog skorog rastanka sa Jelenom i Sonjom Vasić posle impresivne zajedničke decenije. Ostale su za pamćenje dirljive scene posle poslednjeg zvuka semafora u tokijskoj olimpijskoj „Saitama Super Areni“, zagrljaj decenijski neraskidivog, ubojitog tandema Bruks – Vasić (Milovanović – Petrović), podrška saigračica i Jelenine suze na klupi, kada je u shvatila da je došao kraj nestvarnog perioda njenog života.

U tom trenutku mi je bilo najteže. Sela sam na klupu i u sekundi me obuzelo konačno saznanje da se tada sve završilo. Zatim, sva ona novinarska pitanja gađala su me pravo u srce i dušu. Nisam mogla da zaustavim suze, tešile su drugarice i mene i Sonju, ali moram da kažem sve je to kratko trajalo. Brzo sam se pribrala, resetovala se na putu do svlačionice, gde sam sebi rekla: ’To je to, idemo dalje, nešto novo i lepo te čeka u životu’. Već tada sam podvukla crtu i posle 10 minuta na pres konferenciji potpuno smireno analizirala utakmicu sa Francuskinjama i naše učešće na OI. Ostao je žal zbog neosvojene bronze, bila su nam pomešana osećanja, ali zaista, možemo da budemo prezadovoljne onim šta smo ostvarile minule decenije“, poručuje Bruksova iz Šoprona, gde se vredno priprema za novu klupsku sezonu.

Blistava karijera za pamćenje

Jelena Bruks (devojačko Milovanović) rođena je 28. aprila 1989. godine u Kragujevcu, visoka je 190 centimetara, igra na poziciji krilnog centra, a sjajno se snalazi na svim ostalim mestima. Igrala je u Šumadiji, Dubočici, Vojvodini, Spartaku iz Moskve, Dinamo Kursku, WNBA ligašu Vašington Mistiksu, turskom Ordusporu i u tri navrata u Šopronu.

Osvojila je pregršt klupskih trofeja, a sa seniorskom reprezentacijom Srbije prigrlila zlato na EP 2015 i 2021. godine, bronze na OI u Riju 2016 i na EP u Srbiji 2019. godine.

Proglašena je 2017. godine za najbolju srpsku košarkašicu glasovima sportskih novinara i košarkaških stručnjaka, a prestižna nagrada joj je uručena na tradicionalnom Novogodišnjem koktelu KSS 2018. godine.

O njoj je 2016. godine snimljen dokumentarni film „Jelena Milovanović“, a svečana premijera je održana u kragujevačkom hotelu „Kragujevac“, u prisustvu kompletne ženske seniorske reprezentacije, uoči odlaska na OI u Riju, kao i brojnih saigračica, trenera, prijatelja, rodbine i predstavnika medija.

Saglasna je Jelena da je od 2011. godine urađen ogroman posao i da su ona i zlatne kraljice pravi primer i putokaz naslednicama.

Verujem u svetlu budućnost srpske reprezentativne košarke. Odlazimo Sonja Vasić, Dajana Butulija i ja, mi smo zaista bile sjajna, kompaktna generacija, videćemo ko će umesto nas da uskoči u tim. Ovog leta smo na pripremama imali mnogo mlađih igračica, što im je sigurno mnogo značilo. Ima mnogo talentovanih devojčica, koje su naši uspesi inspirisali, samo ih je potrebno dalje pravilno usmeriti. Nije samo važno ko sa njima radi, već i kako, bitan je fokus na rad, posvećenost, odricanje i naravno, ljubav prema košarci. Sa stalnim ciljem za napredovanjem. Seniorska reprezentacija im je dala dobar primer sistema rada Marine Maljković, samo je potrebno da ga slede“.

Poruka vanserijske sportistkinje, koju je put od detinjstva vodio širom Srbije kroz razne košarkaške sredine do vrhunske evropske scene je kristalno jasna.

Košarka je izvanredan sport, pruža neslućene mogućnosti i uživanja, samo je potrebno da joj se potpuno posvetiš i predaš. U stvari, svaki sport je divan, ali nisu samo talenat i masovnost dovoljni, nego i kvalitetan trening i volja, želja i ljubav. I da izabereš pravi smer u prelomnim momentima karijere. Imala sam sreću da donosim dobre odluke u izboru klubova, ali i pored svih obaveza i izazova da osetim trenutak kada da formiram porodicu. Kada se osvrnem na to divno poglavlje moje karijere osećaj je stvarno lep“.

Jelena Bruks
fiba.basketball

A reč odricanje upravo se neraskidivo veže uz Jelenin fenomenalan sportski opus. Sa 13 godina je iz rodnog Kragujevca otišla u Leskovac, željna napredovanja u košarci, zatim je igrala u Novom Sadu, a na pragu punoletstva obrela se prvi put u Mađarskoj… Kada je postala vrhunska, zlatna igračica i uveliko se dokazala klupskim dostignućima i zlatom sa EP 2015 i bronzom sa OI 2016, stekla je dodatnu popularnost igranjem za reprezentaciju na EP 2019. godine, svega tri meseca posle porođaja… Bila je i kapiten i majka – hrabrost, a sada polako ulazi u novo, mirnije poglavlje, čemu se neizmerno raduje.

Imala sam mnogo lepih, ali i teških trenutaka. Proteklo leto mi je bilo najteže, imale smo dva vezana velika takmičenja, EP i OI, sin Mateo mi je mnogo nedostajao, jedva sam izdržala. Ta razdvojenost od njega i od supruga mi je baš teško pala. Inače, ja sam tip koji voli sve na vreme da isplanira. Već sada se radujem idućem letu, nadam se da neće biti problema sa koronom, pa najpre idemo u Ameriku, gde nas velika familija mog supruga Dejva željno očekuje. Mateo je tamo bio samo kada je imao četiri meseca, posle EP u Srbiji 2019, a sledeće godine se dogodila pandemija korone i nije bilo mrdanja. Nisam se usudila da ga u takvoj situaciji tako malog pustim da ide tamo samo sa tatom. Dogodine ćemo, bože zdravlja, svuda po malo, gde god poželimo. Istina, Dejv ima samo mesec dana odmora, ali zato ćemo Mateo i ja celo leto da se švrćkamo do mile volje. Jedva čekam!“.

Oproštaj decenije u februaru

Ljubitelji ženske košarke u Srbiji i šire, s nestrpljenjem čekaju zvaničan oproštaj Jelene Milovanović i Sonje Vasić, koja je na kraju OI u Tokiju okončala i aktivno igranje. Pored njih dve od reprezentacije će se najverovatnije ponovo oprostiti Dajana Butulija jer je to već učinila 2016. godine, posle OI u Riju, ali ju je selektorka Marina Maljković 2018. godine vratila u tim.

Za sada nisu poznati detalji, u svakom slučaju, organizovaće nam KSS oproštaj. Najverovatnije na jednoj od kvalifikacionih utakmica za EP, kada se budu igrali ’prozori’. Koliko znam, na jesen naša reprezentacija ne igra u Srbiji, već u tom prvom krugu gostuje, a domaćini smo u februaru. Verovatno će tada da bude i oproštaj. Znaće se uskoro svi detalji. Moram na vreme da isplaniram dolazak u Srbiju, tako nešto se ne propušta“, kaže Jelena Milovanović.

To svakako, neće biti običan dan, već kada su u pitanju Jelena i Sonja, oproštaj decenije! Ne smemo da kažemo oproštaj ovog veka, ali… Veliko je pitanje kada će reprezentacija Srbije imati ovakve igračice. I takav tandem…

U stvari i bolje da nema kopija, neka u perspektivi bude nekih novih vrhunskih originala, a Jelena i Sonja su, bez sumnje, neponovljive.

Javnost se seća da im je prošle godine uz velike muke uspeo porodični dolazak iz Mađarske u Srbiju, ali srećom, sve se lepo završilo.

Nimalo prijatno iskustvo, zbog epidemije korone sam imala prazan hod, nisam igrala, sve je stalo, muž nije radio, bili smo bez primanja, samo su se ređali troškovi. Hteli smo da dođemo u Srbiju kod mojih, ali smo na to čekali dva meseca. Ja sam mogla da uđem u zemlju, ali moj sin i suprug, američki državljani, nisu imali dozvolu. To mi je bilo neshvatljivo, čekali smo na granici, požalila sam se na Fejsbuku i srećom, ubrzo su to preneli i mediji, a država je ekspresno reagovala i omogućila nam da dođemo u Kragujevac”, sa zahvalnošću priča sada već bivši kapiten srpske reprezentacije.

Jelena u trećem navratu igra za najbolji mađarski tim, a grad Šopron je njena druga kuća, tu je doživela zvezvdane trenutke pod obručima i upoznala supruga Dejva. Sada porodica Bruks tamo živi lep i srećan život, pri čemu je sve podređeno malom, slatkom Mateu i naravno, košarci.

Jelena Bruks, Sonja Vasić
fiba.basketball

Mateo je pre podne u vrtiću, ima dobre drugare i raduje se svakom odlasku. Dejv radi kao trener u Košarkaškoj akademiji Šopron, a meni dobro dođe malo odmora posle jutarnjeg treninga. Pa i ja imam dušu“, uz osmeh će Jelena.

Svaka sezona u njenoj impozantnoj karijeri je posebna, neverovatna priča, a minula godina je baš bila izazovna i emotivna, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom planu. U avgustu je i sama odbolovala koronu, zatim, u turbulentnoj nacionalnoj ligi, sa pauzama i manjim brojem utakmica, stigla do novih trofeja, igrala na završnom turniru Evrolige, a onda odmah uskočila u oproštajnu reprezentativnu priču, koja je krunisana drugim evropskim zlatom i četvrtim mestom na OI.  Upravo pred tu nezaboravnu i po mnogo čemu neobičnu takmičarsku godinu Jelena je u prethodnom razgovoru za portal Sport Kluba otkrila tajnu uspeha, koji je imao posebnu težinu u teškim, neizvesnim vremenima…

Mi, igračice, u šali kažemo za novonastalu situaciju ’no pressure, but win’ (nema pritiska, ali pobedi). To nam je, u stvari, stara krilatica, ali sada je posebno aktuelna”, rekla nam je Jelena u novembru uoči odlučujućih kvalifikacionih mečeva u Turskoj za EP u Španiji, a Srpkinje su zablistale na oba takmičenja vanvremenskim sjajem.

Javnost je uveliko upoznata da je Jelena košarkaške gene nasledila od majke Ljubice, nekadašnje prvotimke kragujevačkog Radničkog, da je na svakom koraku imala i ima bezgraničnu podršku kompletne porodice i oca Srđana i brata Nenada, koji je košarkaški trener. Vedra, složna i srdačna porodica Milovanović se u kratkom vremenskom roku proširila, Ljubica i Srđan su odjednom dobili troje unučića i kada su svi na okupu u kući u kragujevačkom naselju Grošnica onda je na snazi opštenarodno veselje.

fiba.basketball

O tim našim druženjima i proslavama mogla bih da pričam satima, a posebno o tome koliko su baba i deda vezani za unučiće. To je milina videti. Veoma su požrtvovani, uvek spremni da nam pomognu, ugađaju im sve, uživaju zajedno. Mateo je neverovatno vezan za baku Ljubicu, koliko je samo ljut kada smo u Šopronu i ugleda je na ekranu kompjutera ili telefona, a ne može da je zagrli. Baka i deka su sada na zasluženom godišnjem, kako oni kažu, neograničenom odmoru, uživaju u svojoj kamp prikolici u Grčkoj. Baš juče mi je tata poslao neku šalu u formi stripa, kako dvoje ljudi zatiču rusvaj u kući, razbacane stvari na sve strane i pomisle da je u pitanju pljačka, a sledeća scena je u stilu, halo, policija, ne dolazite, sve je u redu, ’samo’ su nam stigli unuci! I kaže moj tata, ne znam zašto mi je ovo poznato“, uz širok osmeh prepričava Jelena Bruks.

Koliko samo razloga za sreću… Srce i duša su joj puni, a ona u svom stilu, mirno i stameno stoji na zemlji. A tako nekako je opisuje i Sonja Vasić, njena verna saigračica i drugarica od malih nogu, sa kojom je stasavala i osvojila evropski i svetski vrh i u istom trenutku okačila o klin dres nacionalnog tima.

Nikada nisam srela igračicu takve mentalne snage poput Jelene, nigde van naših granica, a kamoli u Srbiji“, pogodila je Sonja suštinu tom rečenicom, kao što su ona i Jeca decenijama nemilice punile protivničke koševe.

I svi mi koji odmalena poznajemo Jelenu Bruks ostajemo zadivljeni njenom smirenošću i zrelošću kojom gleda na prošle i na buduće, isključivo vrhunske izazove. To je odlika najvećih. A veličina Jelene Bruks tek će se sagledavati i vremenom sve jasnije odmeravati i ceniti. Ali, sada je potpuni fokus na klub.

Jelena Bruks
fiba.basketball

Šopron želi da nastavi dominaciju u domaćem prvenstvu, u Evroligi smo tri puta zaredom stigle do fajnal-fora, godinama smo u evropskom vrhu, za petama favorizovanom Jekaterinburgu, koji ima nenormalno visok budžet i skup najboljih igračica sveta. Ali, nikad se ne zna, ne predajemo se. Imamo dobar tim, istina, otišla nam je Tina Krajišnik, ali došla nam je Nevena Jovanović, održavamo srpsku tradiciju u Šopronu. A stručni savetnik nam je Stevan Karadžić. Sanjamo svoje snove, pa možda jednog dana dosanjamo i evropsku klupsku krunu“.

Jelena ima ugovor sa Šopronom do 2023. godine, ali planira da igra još tri-četiri godine.

Videću da li će sve kockice da se poklope profesionalno i privatno. Volela bih da u Šopronu završim karijeru. Ako telo nastavi ovako da me služi mogla bih da igram i do 40. godine, ali neću jer znam da će Mateo uskoro da traži batu ili seku, želim da rodim bar još dvoje dece”.

Kao da je juče bilo kada je u dresu reprezentacije počela da krči težak put srpskoj ženskoj košarci do neslućenih visina. Bilo je uspona i padova, loših uslova, manjka podrške, ali rođena pobednica je hrabro i vešto predvodila tim kroz sva iskušenja. Ostavlja u amanet budućim generacijama mnogo toga lepog, korisnog i poučnog, a za sada se nije opredelila čime će se baviti po završetku aktivnog igranja.

ženska košarkaška reprezentacija Srbije
fiba.basketball

I Dejv i ja bismo voleli da ostanemo u košarci. Ali, rano je za takve planove. Ko zna gde će put da nas odvede. Trenutno nemamo predstavu gde ćemo da živimo, ni čime ćemo konkretno da se bavimo. Doći će i to spontano, na red“, dodala je Jelena.

Jelena Bruks, igračica kakva se retko rađa. Bila je sreća, zadovoljstvo i čast pratiti svaki njen korak i zvezdani let u dresu Srbije. Sećaćemo se dok devetka Šoprona ne smisli neko novo čudo, a i posle toga, pamtiće se zlatni srpski kapiten. Jeca kraljica…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare