Radovanović za SK: Domaći talenti, a ne strane mačke u džaku

Skener 19. feb 202110:00 3 komentara
Ratko Radovanović
ABA League/Dragana Stjepanović

Puna nam usta, a srce još veće kada ponosito izgovorimo, Srbija je zemlja košarke. Slogan kreiran još za ono nesrećno Evropsko prvenstvo 2005. kada su pošteno pukli reprezentativni snovi. Mnogi i dalje smatraju da je baš Srbija sredina gde je ovaj sport nešto posebno. Sa više ili manje trofeja, talentima, fokusom na mlade, dominacijom u regionu... Ako je sve tako, zašto toliko stranaca u klubovima Košarkaške lige Srbije?

Niko nije toliko kratkovid da ne shvata neumitno sve veći globalni protok ljudi (i robe) u XXI veku. Samo razmišlja i pita, da li je neophodan toliki internacionalni „promet“, kakvog je uopšte kvaliteta, gde će ovdašnji daroviti klinci, ko i kako uopšte sa njima radi… Izgovor ne mogu da budu (neslavni) primeri Crvene zvezde i Partizana, kojima nepostojanje limita u ABA ligi i međunarodnim takmičenjima, omogućava da ne liče na sebe, pa šta god bili razlozi, odnosno ambiciozni ciljevi. Pravo na ovo poslednje ima i 16 članova KLS, formalno i dozvolu na maksimum od četiri strana pojačanja. Ali, ako čak 14 klubova ima strance, kojima se smatraju i košarkaši sa teritorije bivše SFRJ, jedan je od debelih razloga da se posumnja u „izvornu“ zemlju basketa. Ili, možda svi učesnici drugog ili trećeg nacionalnog ranga takmičenja (prva dva rezervisana za ABA1 i ABA2), moraju sastave da napune kao debele Berte jer bi svi da „upucaju“ tri superligaška mesta. Ma, malo morgen.

„Anketirajući“ predstavnike KLS, što će posetioci sajta Sport kluba, moći da prate u četiri dela, većina nije za strance nedefinisanog kvaliteta, ili barem u simboličnom broju. Neki apostrofiraju nižu stranu tarifu, manjak igrača na određenim pozicijama ili želju zvanu plasman u regionalnu ligu. Uglavnom se slažu da će sve veći broj angažmana stranaca ostaviti (negativnog) traga u budućnosti, ali će verovatno nastaviti sa pomenutom praksom. A zemlja košarke? Spasa joj nema, valjda neće propasti, da parafraziramo Nikolu Pašića.

Sloboda nema stranaca ako govorimo o Amerikancima. Bio je jedan na probi, desetak dana, odigrao utakmicu još u prvom balonu ABA2 lige i, završio priču što se nas tiče. Meni je mnogo važnije da imamo odličan, perspektivan sastav, sa prosekom od 20-ak godina. Valjda to dovoljno govori u kom smeru bi da se klub razvija. Ne razumem ni što će nam stranci na završnim turnirima nacionalnog Kupa Koraća. Ako je razlog angažovanja stranih pojačanja da se podigne nivo Košarkaške lige Srbije, većina nije tog kalibra, pa ne vidim svrhu. Da se razumemo, to su ’polovnjaci’ osim jednog, nije bitno u kom je klubu u tekućoj sezoni. Meni stranci ne trebaju ni za KLS, ni za ABA2, za ostale ne znam. A imamo ambicija sa dobrim pokrićem“, priča Ratko Radovanović, direktor užičkog ligaša, za Sport Klub.

Iskusni vuk od sportskog funkcionera apostrofira generalno opasni trend smanjenja broja dece u mlađim kategorijama, manje talenata, a sve više onih koji bi što pre preko granice. Ali, ima nadu za one koji odrastaju kraj Đetinje.

Imamo sve tri uzrasne kategorije, od pionira do juniora, koji imaju odličan učinak u Jedinstvenoj ligi, pa još kada dobiju večite… Prvi put u novijoj istoriji kluba, mladi polaznici ne plaćaju članarinu. Realno, i da kao klub hoćemo, ne možemo, takva je ekonomska situacija. Ova pandemija nas pogađa u svakom aspektu, da ne govorim koliko je potrebno da se oboleli igrači vrate u punu formu“.

Nekadašnji trofejni reprezentativac vrti glavom i kada je u pitanju bliža reprezentativna budućnost.

Žive mnogo ušuškano

Košarkaška liga Srbije bi trebalo da se vrati pod okrilje KSS. Oni koji vode ligu žive ušuškano, rade šta hoće, a i dalje nemamo generalnog sponzora, mnogo davno obećanog. Možda su ga, zapravo našli, ali za sebe. Svašta nešto su svojevremeno obećavali, čak i posebne prostorije, van zgrade Saveza, ni to nije odrađeno. A neki su sve živo odradili da ’otmu’ KLS od nacionalnog saveza. Pokrenuću pitanje da se ligaši i takmičenje vrate u KSS“, poručuje Ratko Radovanović, direktor Slobode, koji je identičnu funkciju, godinama obavljao u FMP.

Ako ovako nastavimo, pa i sa (ne)kontrolisanim dovođenjem stranaca, nikakva perspektiva. Gde su naši momci na određenim pozicijama, recimo plejmejkera, to bi trebalo da se zapitamo. U svom klubu sam zadovoljan, ali treba vremena da sazru pojedinci za takva osetljiva mesta u timu. Dok za nacionalni tim budu igrali oni koji su u NBA, ne moramo da brinemo. A kako izgledamo kada nema njih ili onih iz evroligaških klubova, najbolje se vidi u FIBA ’prozorima’. E, zato, neki imaju po četiri, pet stranaca u KLS, a to su uglavnom igrači u džaku. Uvek sam za varijantu da se puste mladi, plus neki iskusniji. Mada imamo ogroman odliv solidnih klupskih, uslovno starijih, srpskih igrača, koji su, zbog boljih ugovora, otišli put Rumunije, Mađarske, Češke… I oni su na neki način ispušteni“, priznaje Radovanović.

Na spisku Slobode postoje dvojica (Igor Čvorović, pozicija četiri, 96. godište, Radomir Matović, petica, 2000.) „stranaca“ iz regiona (Crna Gora), ali…

Igrače sa teritorije bivše SFRJ ne smatram stranim pojačanjima u klasičnom smislu te reči. Posebno u mom klubu, gde za jednog od pomenutih još razmišljamo da li ćemo ga i koliko koristiti. U klubovima Košarkaške lige Srbije, nije potrebno više od jednog do dva, rekao bih, ’baš’ stranca. Pod uslovom određenog nivoa kvaliteta. Stranac može, ali da donese prevagu u kvalitetu. Sloboda ima mladu ekipu, maksimalno se trudimo da dovodimo srpske i, igrače iz regiona, ako se ukaže potreba“, smatra Oliver Popović, trener užičkog prvoligaša.

Već prekaljeni stručnajk, sa 15-ak godina staža, nastavlja:

U ovoj ligi imamo previše stranaca. I ja sam nekad igrao i bio stranac (Rostov, Uniks, Marusi), ali sam morao da budem maksimalno spreman i pokušam da pravim razliku zbog čega sam bio angažovan. A trenutna klupska politika u Srbiji, vidi se po rosterima. Nije dobra, ne zbog pukog dovođenja stranih pojačanja, nego kao pokazatelj da smo prestali da radimo kao nekad, ne toliko davno. Ako se to već radi, nije poenta da li su skuplji odnosno jeftiniji u odnosu na domaće snage, već koliko su perspektivni. Nikoga ne optužujem, najmanje ligaške kolege, ali sve ovo će se odraziti i na reprezentativne kategorije. Već imamo problem sa mnoštvom školi košarke, deca jure inostranstvo, manje treniraju, a možda u Srbiji i ne vide šansu. Konkretno u Slobodi, mlađe kategorije solidno rade, dobro su organizovane, što je jedna od Rašinih (Radovanović) zasluga. Slobodini klinci dobro treniraju, možda i zato što vide prohodnost ka seniorskom sastavu jednog dana. Ne zato što su domaći, već dobri košarkaši“.

Oliver Popović
ABA League/Dragana Stjepanović

Zlatibor nema predugu istoriju u KLS, ali je rezultatsko osveženje, posebno u tekućoj sezoni. Takmičenje je započeo sa dva „regionalca“ (bez srpskih pasoša), Dejanom Jeftićem (BiH, 1989.) i Darkom Ostojićem (CG, nisko krilo), a od nedavno je u Čajetinu stigao i Amerikanac Brendon Mekoj (213 sm).

Ako pričamo kako praksa dovođenja stranaca može eventualno da utiče na reprezentativne selekcije, bolje bi bilo da obratimo pažnju na rad sa mlađim kategorijama. Tu bi trebalo da se traži adresa za razne stvari, a ne da li će neki klub da dovede neko strano pojačanje. Trenutno imam tri domaća mlađa košarkaša, što nije malo za ovu sredinu. Jer, Čajetina je mali grad, pa ti klinci često ’pobegnu’ u Priboj, Prijepolje… Uz nadu da će u većem mestu imati šansu i po za proboj i karijeru. Da ne govorim o onima, koji hitaju u još veće klubove (Lazar Joksimović), pa kada tamo (Crvena zvezda) nemaju mesta, vrate se u Zlatibor, do sledeće prilike. Nema razvoja i napretka od sedenja na klupi“, objašnjava Strajin Nedović, trener Zlatibora.

A osvrćući se na dovođenje američkog pojačanja u Zlatibor, dodaje:

Mi smo dve, tri godine igrali bez tih pravih stranaca, ali nam je sada zatrebalo pojačanje, u trci smo za vrh KLS. Doveo sam igrača, koga sam uspeo da nađem na tržištu. Da se ne zaboravi, do skora, užička Sloboda i mi, bili smo retki klubovi, koji su se oslanjali samo na domaće snage, bez obzira na ambicije, ne samo u KSL već i u ABA2 ligi. Iskreno, velika sam pristalica da se igra sa što više srpskih (mladih) igrača, radi na unapređenju njihove igre. Da u Srbiji, što više talenata od 18, 19 godina, pravi ozbiljne korake, pa kada sazru, u nekoj manjoj sredini, kao u Čajetini, logično, budu na korak od Zvezde, Partizana… To bi i za Zlatibor, primera radi, bilo korisno, ali i komercijalno. Ili, ako se odlučujemo za strana pojačanja, da to budu Amerikanci sa koledža“.

Strajin Nedović
ABA League

Slogi gori pod nogama u KLS, a „uspeli“ su da pronađu i treće trenersko rešenje od početka lige, pa i da ekspresno „flertuju“ sa jednim „pozajmljenim“ (Partizan) strancem (Kone Sidiki, centar). Iako je opstanak primarna tema, iskusni Dragan Kostić nema dilemu.

Stranci nisu potrebni u ovoj ligi, ali su nužno zlo zbog načina rada, ali i odnosa mlađih kategorija prema treningu. Tu su umešani i prsti menadžera i roditelja. Imam dovoljno iskustva, više od tri decenije, u ovom poslu, za ovakve zaključke. Deca su, normalno, ne sva, razmažena, treba da ih molite da treniraju. Žele hleba preko pogače, da sa dva juniorska meča završe u seniorskom timu, uz adekvatnu minutažu. Nemaju žara, posvećenosti, energije… Više žele da rade treneri nego ta deca. A za procenu njihovog kvaliteta, više se ’pitaju’ menadžeri nego kolege koje od toga žive. Stvari su se istumbale, u odnosu na vreme kada se nije izlazilo iz sale, dok ne postaneš igrač. Više nema ni radne, ni košarkaške atmosfere, daj bože da nisam na dobrom stanovištu. Zašto onda da nas čudi dovođenje većeg broja stranaca u neke srpske klubove“, rafalno će kouč koji je po peti put u kraljevačkom klubu.

Na pasoški „mešoviti“ sastav srpskih ligaša, po sagovorniku, utiče i cenovnik.

Utisak je da prosečni klupski srpski igrači precenjuju sebe ili su izgubili kriterijum za vrednost rezultata. Oni su zaradili pristojne sume igrajući uglavnom po ’nekim’ Slovačkama, Ukrajinama, Mađarskama, virus ih je ’zadržao’ u Srbiji, a oni svoje cene. Domaći klubovi neće da ih mole u takvoj situaciji, pa linijom manjeg otpora, angažuju jeftinije strance. Ne raspravljamo o njihovom kvalitetu jer oni mogu da se nađu za 500, 600 evra mesečno. U Srbiji odigraju sezonu, dve, dok ne pronađu profitabilnije sredine. Tako gušite domaću kvalitetnu decu, onu koja su spremna na žestok rad i odricanje. Dalje sve vodi u stagnaciju, nama se to već dešava u Srbiji. Zar mislite da srpski seniori, čak i u oslabljenom sastavu kao u FIBA kvalifikacionim ’prozorima’, slučajno izgube od Švajcarske, Gruzije, a ne tako davno su bili ’treća liga’ za nas. Nemamo više adekvatnu selekciju, teško pravimo igrače, a tek ovo domaće prvenstvo… Ništa nije od juče, ni preko noći“, skreće pažnju Kostić.

Klinci neradnici

Kada sam nedavno preuzeo Slogu, zakažem osmorici juniora ujutru trening. Dođu, odrade, ali sam želeo da ih vidim i popodne. Stignem u dvoranu, a znate koliko njih je došlo u pet popodne. Niedan! Dobijem informaciju da su se premorili pre podne, pa da se odmore. A želeo sam nekog od te dece da selektiram za seniorski tim. Onda se kod mene javi revolt, pa bih doveo nekog matorca ili Amerikanca za 500 dolara. I oni bi da se bave košarkom, prave karijere, dragi Bože… Ako im menadžeri ili tate kažu da su dovoljno trenirali, ma šta zna trener“, kipteo je od besa Dragan Kostić, trener Sloge.

Njegov prethodnik, na vreloj klupi Sloge Zoran Petrović da je bio u prilici da kombinuje pojačanja uoči sezone, tvrdi da ne bi ni probao strance.

Sezonu je započeo Saša Pavlović, kome se uprava zahvalila posle četvrtog kola. Ja sam bio neka vrsta prelaznog rešenja, znam da je na probi bio duet (Džamal King, Šnider Herard), koji se vrlo kartko zadržao. Nije mi poznata svrha takvog ’eksperimenta’. Igrao sam košarku do 36. godine, kraj aut linije sam duže od deceniju i to, baš sa iskustvom u Košarkaškoj ligi Srbije (Mašinac, Jagodina, Kosjerić, Sloga mladje kategorije). Nisam apriori protiv stranaca, ako fale domaći na nekoj poziciji, ili ako imaju ’jaču’ cenu. Ali, polukvalifikovani stranci za, primera radi, 1.000 dolara mesečno, mnogo je, ako ne vrede ničemu. Drugo je zemunska Mladost, sa ozbiljnim stranim pojačanjima, ogromnim ambicijama za vrh tabele, uz želju da im pomognu da izguraju talentovane klince. U svim drugim slučajevima, to se svodi na veći ili manji promašaj. Položaj mog doskorašnjeg kluba, Sloge, takav je da praktično ne možeš do ABA lige, tako je već dugo. Za takav ’profil’ srpskog ligaša, nije potreban stranac, igraš za prestiž ili opstanak, pa daj šansu svojim talentima“, realan je Petrović.

Uz OKK Beograd, Dunav je jedini član KLS koji nema ni američka, ni evropska, ni regionalna pojačanja. Klub je, istina, pokušao da dovede igrača iz regiona (BiH), vlasnika američkog pasoša, ali je završio sa domaćim snagama.

Pristalica sam da se šansa daje srpskim talentima, sa eventualnom kombinacijom iz regiona, u koje ubrajam, pored teritorije bivše SFRJ, košarkaše iz Bugarske, Mađarske, Rumunije… Većina klubova lige nema sredstva da plati od 1.500 do 3.000 evra mesečno solidnog domaćeg igrača, koji ima godinu, dve iskustva u našoj ligi. Ako mogu da se nabave strana pojačanja za 500 do 700 evra, računica je jasna. I to je jedan od bitnih razloga zašto se ’gomilaju’ stranci u KLS. Druga je stvar da bi trebalo da vas pogleda Fortuna da dobijete stranca za male pare, koji će odraditi misiju, vrh tabele ili pak borba za opstanak. Mislim da su jedan ili dva stranca potrebna klubovima koji igraju ABA2 ligu (Mladost, Sloboda, Zlatibor), ne i nama ostalima“, podvlači Mitar Ašćerić, trener kluba iz Starih Banovaca.

Jedni prave, drugi otimaju

Rad sa mlađim kategorijama u Slogi je godinama urušavan, kada se konstantno boriš da finansijski i rezultatski preživiš. Klub ima kadete koji se takmiče u Jedinstvenoj ligi, a juniori se kale u Drugoj srpskoj seniorskoj ligi. Više će im to značiti nego takmičenje sa vršnjacima. Slogi se redovno dešava da joj talentovani mališani od 14, 15 godina odlaze u Megu ili Zvezdu, ređe u Partizan. Ako stalno pronalaziš talente, a drugi ih odvode, nemaš nikakvu satisfakciju. Uz to, ne rastu talenti na svakoj grani. Navešću primer Mihaila Mušikića (centar), koji je kao mlađi kadet otišao u Megu (OKK Beograd), ili Stevan Karapandžić (plej, Partizan, pa Borac). Mi jesmo talentovana zemlja, dece će uvek biti, ali nije isto da njih 15 bude u dva, tri kluba, igrali, ne igrali, ili ’razbacani’ po celoj Srbiji, sa minutažom za razvoj“, konstatuje Zoran Petrović, doskorašnji trener kraljevačkog ligaša, koji je u klubu radio i sa mlađim kategorijama.

Kouč Dunava je svestan važnosti mlađih kategorija za klupski život na duže staze, ali i svakodnevnih problema.

Egzistiramo u varoši sa jedva 6.000 stanovnika, nadomak Beograda. Imamo kadetsku, ne i juniorsku selekciju, ukupno u klubu se radi sa oko 120 mališana. Ali, čak i na pionirskom uzrastu budu vrbovani, pa odlaze u Vizuru, Megu, Zvezdu, manje u Partizan. A Dunavu šta ostane. Koliko tamo i da li uopšte igraju, to je već druga tema. Domaće talente guše strana pojačanja, ali je i to rešivo ako bi ovi prvi bili ravnomerno raspoređeni po Srbiji. Nije poenta da četvorica završe u istom velikom klubu, malo igraju, razočaraju se i, dignu ruke od košarke zbog pogrešnog izbora. Država je nedavno sve ligaše pomogla sa pet miliona dinara, a Dunav će to sigurno iskoristiti za razvoj mlađih kategorija“.

Od Ašćerića stiže koristan predlog kako bi se mlađi (domaći) igrači lakše izborili za mesto pod  suncem u srpskim ligašima.

Zašto svi klubovi KLS ne bi imali obavezu da imaju najmanje po dvojicu od 18 godina odnosno 32 juniorskog uzrasta. Ti najbolji juniori bi dobro trenirali uz seniore, sticali iskustvo, to bi bila prilika i za njih, i za klubove. Isti bi kroz dve, tri godine postali klupski oslonac, ma nešto bi se ’pitali’ u tim sredinama. I to je način da se smanji broj stranih pojačanja. Naša deca zaslužuju prostor, bez obzira što je svima nama rezultat u prvom planu“, zaključuje Mitar Ašćerić trener Dunava.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare