Škola koja nestaje: Gde su danas srpski treneri

Skener 10. jan 202312:00 9 komentara
FSS

Srpska trenerska škola, konstantno na nizbrdici. Opšte mesto u pričama fudbalskih delatnika, spremnih da pojave definišu konkretnim imenom i ukažu na suštinu problema. Ma, kako drugi shvatali primedbe i svet oko sebe...

Proredio se spisak srpskih stručnjaka raspoređenih u najboljim evropskim, takozvanim „ligama petice“.

Povezano

Posledica nedostatka autoriteta domaće škole, neuspeha državnog tima na najvećim planetarnim takmičenjima, uspavanih klubova, ili jednostavan usud modernog vremena i fudbalskih zakona po principu „krupna riba jede sitnu“? Lepeza pitanja i potpitanja bez kociznog odgovora zahteva ozbiljniju analizu problema – zbog čega se topi nekad prepoznatljiva srpska trenerska škola.

„U Srbiji nije dobro – pogledajte fluktruaciju trenera u prva dva ranga. Opet, to nije problem trenera, nego klubova. Rukovodioci ne razumeju reč kontunuitet. Ima nas svuda, ali problem je što srpskih stručnjaka nedostaje na velikoj sceni, u Evropi. U prošlom veku treneri su radili po deset godina. I ovi danas, što su imali tu priliku, poput Vladana Milojevića, Miodraga Grofa Božovića, Marka Nikolića, više nisu u Srbiji. Šansu su maksimalno iskoristili. Sutra ćemo na taj način pričati o Dejanu Stankoviću, Miloš Milojević, Milan RastavacMiloš VeselinovićVlada Ivić, iz grupe vrhunskih fudbalera, već su ozbiljni treneri. Verujte, struka u Srbiji nikad nije bila generator problema. Naprotiv”, konstatovao je oktobra 2021. u intervjuu Sport klubu Miloš Miljanić, tada prvi čovek trenerske organizacije i Centra za edukaciju FSS.

Poslednji izborni proces promovisao je Ljubišu Tumbakovića u predsednika Organizacije trenera FSS. Stručnjak starog kova ispio je mnogo čaša žuči u bogatoj karijeri. Za školu i naslednike dragocenijih od mnogobrojnih lovorika i pohvala u ulozi trenera i selektora. Na evidentne probleme unutar sistema ukazivao je još tokom selektorskog mandata.

„Insitirao sam da svaki trening, okupljanje i priprema za utakmicu budu dostupni u elektronskoj i pisanoj formi čelnicima FSS, igračima i Centru za edukaciju trenera, naravno, ukoliko budu zainteresovani. Saradnja trenerske škole, oličene u Edukacionom centru FSS, sa reprezentativnim selekcijama, bila je minimalna, ili je uopšte nije ni bilo“, konstatovao je Ljubiša Tumbaković u sada već antologijskom izveštaju, dostavljenom Izvršnom odboru FSS, krajem novembra 2020.

Dragan Stojković i Stevan Stojanović
FSS

Postoje problemi, ukazuju na to i relevatni sagovornici, ali ključan obitava u sferi – nerešavanja postojećih. Dolazak Dragana Stojkovića na kormilo državnog tima, autoriteta „broja jedan“ i izvornog đaka srpske škole mogao je da bude kamen temeljac u projektu oporavka izgubljene škole. Piksi, ipak, nije imao aspiracije, niti osetio potrebu da se ozbiljnije uključi u rešavanje problema, iako završava već drugu godinu u ulozi čelnog čoveka FSS.

Utemeljivači srpske škole, Milovan Đorić, Milorad Kosanović i Ljupko Petrović, ljudi od stava i integriteta po svim dubinskim pitanjima današnjice, primarno uživaju u penzionerskim blagodetima. Spremni uvek da kažu šta misle, bez „celofaniranja“ istine, i poslednjih meseci poslali su nekoliko interesantnih poruka domaćoj javnosti. Do ne tako davno, treneri iz Srbije radili su i u Italiji i Španiji, danas jedini čast u Seriji A brani Dejan Stanković. Dobrim delom, zahvaljujući i beneficijama iz igračkih dana. U „ligama petice“ više nema trenera sa srpskim pasošem…

Michele Nucci LaPresse via Guliver image

Proredila se i grupa stručnjaka na evropskom tlu. Ruski prostor otvoren je za Slavišu Jokanovića i Vladimira Ivića, Ivan Jovanović niže uspehe sa Panatinaikosom, Srđan Blagojević brani čast struke u Mađarskoj, Zlatomir Zagorčić predvodi Slaviju iz Sofije. Jedini se na evropski tron popeo Milić Ćurčić, sa beloruskim Šahtjorom, Vladan Milojević beleži pobede na klupi APOEL-a, Aleksandar Vuković predvodio poljski Pjast, Kosta Runjajić Legiju… I to je, uglavnom, kompletna ponuda Srbije, izložena na evropskom kontinentu.

Na sreću, arapski svet ostao je i dalje veran srpskoj trenerskoj pameti. Uspesi Vuka Rašovića u Saudijskoj Arabiji zavređuju pažnju, sličan je i decenijski status Gorana Tufegdžića u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gde se nedavno vratio i Aleksandar Veselinović. Na klupu reprezentacije Libana seo je Nišlija Aleksandar Ilić. U dalekoj Indiji radi Ivan Vukomanović, Mario Đurovski izabrao je Tajland, Zoran Milinković Libiju, Slavko Matić Ganu, Aleksandar Janković Kinu…

I to je u konačnom zbiru, skoro sve. Najočigledniji dokaz da srpska trenerska škola vapi za „restartom“ i krucijalnim odgovorima. Pitanja, nažalost, odavno znamo…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare