Veličković za SK: Partizan mi je bio spas, vratio me u život

ABA League 15. sep 202110:00 > 12:20 4 komentara
Guliverimage/Marko Metlas

Emocija, strast, ljubav, poštenje, poštovanje, požrtvovanje... Možemo tako unedogled o čoveku koji će u četvrtak uveče ispisati poslednju stranicu karijere koja je na početku i na kraju ima zajedničko ime - Partizan.

Doskorašnji kapiten crno-belih Novica Veličković polako se navikava na život bez košarke, a u intervjuu za Sport Klub priznaje da mu ni posle dva meseca ni malo nije lako. Istina, nije zaplakao kao u poslednjim detaljima „oproštajnog filma“, ali ko može da tvrdi da u četvrtak, pred punom „Štark arenom“, neće pustiti suzu. Suzu radosnicu u kojoj će da stane decenija obostrane ljubavi.

Povezane vesti

I to je ljudski, a kada je Partizan u pitanju Nole nikad nije krio da je emocija ono to ga je nosilo od trenutka kada su mu se otvorila vrata kluba iz Humske.

Šta se promenilo u vašem životu od trenutka kada ste rekli zbogom profesionalnoj karijeri?

Najveća promena je definitivno što sam sa decom 24 sata, sa suprugom Vanjom, imam vremena za porodicu, za svoju familiju. Mogu da se posvetim nekim stvarima kojima nisam mogao tolike godine. Sigurno da mi nije lako da se odvojim od košarke, ali to je to. Došlo je dotle da je moralo da se završi, realnost je bila takva,“ počinje priču Veličković za Sport Klub.

Vama je čudno, a da li je deci čudno što ste odjednom mnogo više vremena kod kuće?

Mogu samo da kažem da su presrećni. To mogu da vidim po njihovim reakcijama i ponašanju. Stalno sam sa njima, učestvujem u svim igricima, presrećni su i to se primeti. Što se porodice tiče, srce mi je zaista puno. Imao sam lepo leto. Sa košarkaške strane, sigurno da mi je i dalje teško. Ovog leta nisam išao na pripreme posle toliko godina, nema lopte, nema teretane, nema ničega… Čudno, ali realnost je bila takva, dalje nije moglo. Bio sam pošten prema sebi i prema svima ostalima.“

Bio je 8. jul kada ste obelodanili da je posle 17 godina profesionalnog igranja došao kraj. Kako ste se osećali tih dana, emotivne poruke su se ređale od Beograda do Madrida, od znanih i neznanih, bivših saigrača, navijača?

Niko ne zna šta da očekuje i koliko da očekuje, ali sam taj momenat kada je objavljeno da sam završio karijeru bio je neverovatan, čudesan. Ne znam da li sam skoro imao toliko emotivan dan. Potpuno sam bio potonuo. Toliko me ljudi zvalo. Za to ne možeš da se pripremiš. I ta moja povezanost sa Partizanom i navijačima. Slabo koristim društvene mreže, ali tih dana dobio sam toliko divnih poruka i tek tada samo postao svestan da je vredelo. Vek sportiste je kratak, imaš određenj broj godina, neko više, neko manje, da napraviš ime, i iz tog ugla gledajući bio sam u pozitivnom šoku kakva su bile reakcije na moju odluku da se povučem. Sa druge strane, momenat kada je objavljeno da je kraj… nisam znao gde bijem,“ priznaje doskorašnji kapiten crno-belih i nastavlja:

Poseban meč i nadimak

„Ima ih mnogo, ali jedan je poseban – protiv Panatinaikosa. Svi momenti kada si mlad i probijaš barijere i uspeš da uđeš u top osam u Evorligi su neverovatni. Igraš protiv najjačih i nosiš se ravnopravno sa svima, osvajaš titule… Predivni momenti, nose te emocije, rasteš i cela ekipa raste, to je nešto neviđeno. Nadimak Novica ubica? Spontano sam ga dobio i ostao je do kraja karijere. I pesma od Lamara pratila me od pretposlednje godine prvog mandata u klubu do kraja karijere. Nadimak sam dobio na borbenost, srčanost i požrtvovanost.“

Osećanja su mi bila pomešana. Radost, ponos, tuga, pomisao da nema više lopte… ‘Udarite’ sve odjednom, ideš iz momenta u momenat, a u glavi ludnica, sve pomešano. Ja sam veliki emotivac i mene je emocija vodila kroz sport ceo život. Nisam voleo da izgubim utakmicu ni sa 10, 11, 12 godina. To nisam mogao da podnesem. I onda kada vratiš film i celu karijeru samo ti naviru neki detalji na koje si zaboravio, samo ti se vrate, ide preslišavanje.

Da li ste u međuvremenu uzeli loptu u ruke?

„Jesam malo, za svoju dušu. Loptu volim i ona mi najviše nedostaje. Uzmem i driblam. Ja sam sa loptom povezan.“

U četvrtak je oproštajna utakmica u, izvesno je, prepunoj Areni. Više od 20.000 ljudi će doći isključivo zbog vas kako bi vam još jednom zahvalili za deset godina bespoštedne borbe u crno-belom dresu. Kako se pripremate za još jedan, možda i najteži, emotivni ispit?

„Treme nema, ali ima uzbuđenja. Sigurno da mi je posle korona sezone mnogo drago što će publika biti na tribinama. Biće to i lepa prilika da navijači vide novi tim Partizana, pozdrave ga i podrže. Ali i prilika da igrači osete gde su došli, da osete šta je Partizan. Uzbuđen sam i srećan.“

Poslednji meč odigraćete u dresu iz sezone 2008/09. Zašto ste izabrali baš taj?

Ta sezone je sezona koja je mene najviše obeležila u prvom mandatu u Humskoj. Ostala mi je kao najupečatljivija. Nijednu ne bih izdvojio od momenta kada sam debitovao, svaka godina za sebe bila je posebna, ali ta sezone bila je posebna. Igrao sam ‘četvorku’ koja prenosi loptu, u tom trenutku jedini u Evropi, i to me je prodalo u Real. Generacijski smo bili povezani, imali smo trio TNT i sama pomisao na taj period budi u meni nešto najlepše.

Koliko je dolazak Željka Obradovića uticao na konačnu odluku da završite karijeru?

Oproštajni duel sa Duletom

Košarkaši Partizana „pojačani“ Novicom Veličkovićem u četvrtak u 19 časova u Štark Areni odigraće meč protiv šampiona Evrope, Anadolu Efes.

Utakmica je organizovana u čast doskorašnjeg kapitena i rekordera po broju odigranih mečeva u crno-belom dresu, a ulaznica za duel Beograđana i turskog tima je sve manje. Donji „prsten“ Arene raspordat je pre nekoliko dana, kao i one skuplje ulaznice, dok je i dalje moguće nabaviti karte za nivo 400.

Novica veličković, Duško Vujošević, Partizan
Guliverimage/Aleksandar Djorovic

Klub iz Humske sigurno je spremio neko iznenađenje za Novicu, a utakmica će biti specifična i po tome što će prvi put od odlaska iz kluba u dvorani biti i najtrofejniji trener Partizana i čovek koji je Veličkovića regrutovao za prvi tim Duško Vujošević.

„Ne, ne, ne. Ranije sam odlučio da mi je ovo poslednja sezona. Svake sezone sam se ponavljao, da li treba da nastavim i nastavljao sam. Prošle sezone osetio sam da mi je telo došlo do neke granice. To je moja odluka, nisam imao saznanja da se Željko vraća u Partizan, već sam rešio da je dosta. Ušao sam u zonu gde mi nije bilo prijatno i bojim se da bih zdravstveneno još više pogoršao situaciju da sam nastavio da mučim telo.“

Da li se sećate kada ste odigrali poslednji meč bez blokade, injekcija i bolova?

Iskreno, ne sećam se. Sve se svodilo na to – završim utakmicu i pripremam za sledeću. Pogotovo ako je tokom nedelje. Samo sam razmišljao da izvučem i izdržim jer nikad ne znaš kako će telo da reaguje. Jedan dan si normalan, drugi dan si sa otokom. U suštini došao sam do kraja i to je to. Mislim da nisam mogao više da dam, prevashodno sam mislio na zdravlje. Izvukao sam maksimum i ponosan sam na sebe. Nisam se predao kada mi je doktor posle operacije saopštio da 50 odsto igrača odustane i završi karijeri. To se desilo kada sam imao 26 godina, a uskoro ću da napunim 35. Puna kapa što se mene tiče, nisam mogao više. Sebe sam uživeo kada sam se vratio iz Turske u Partizan, emocija mi se vratila, želja za igranjem, navijači, klub koji mnogo volim… To me je vuklo iz godine u godinu. Da sam bio u inostranstvu verovatno bih odavno završio karijeru.

Koji momenat vam je bio najteži u karijeri?

Turska 2010,“ kao iz topa će Novica.

Košarkaška reprezentacija Srbije 2010, košarkaška reprezentacija Turske
Guliverimage/AP Photo/Mark J. Terrill

Polufinale Svetskog prvenstva i poraz od domaće selekcije. Turska i momenat operacije kolena. Imao sam izgubljenih utakmica, kad god se borim za trofej, teško mi pada, ali upečatljivi momenti su kad si klinac, kad smo rasli kao reprezentacija, i onda dođe taj poraz koji me je baš ranio. Godinu, dve posle Turske uspelila je povreda, pa operacija. Sve mi se nadovezalo i u momentu više nisam znam da li ću ikad više da istrčim na teren. Sa nekog nivoa sišao si na nešto gde nisi sebe mogao u tom momentu da zamisliš. Jedini spas, da se emotivno oporavim, bio mi je Paritzan. Sreća da se to dogodilo i tih pet godina u drugom mandatu u Humskoj vratilo me je u život. Sa Partizanom svaki poraz mi je padao katastrofalno,“ rekao je Veličković.

 

Mrko kešelj, Novica Veličković
Guliverimage/AP Photo/Mark J. Terrill

Novica je osim u Partizanu (2004-09, 2016-21), bio u Real Madridu (2009-12), Megi (2013, 2014), Brose Basketu (2013-14) i Trabzonu (2014-16). Sa crno-belima je osvojio 14 trofeja i Kup kralja sa Realom, dok je sa reprezentacijom Srbije bio drugi na Evropskog prvenstva 2009. u Poljskoj.

MVP Fajnal-fora ABA lige, ligaškog dela takmičenja i plej-ofa Superlige Srbije, kao i završnog turnira Kupa Radivoja Koraća bio je 2009. Iste godine proglašen je za „Zvezdu u usponu“ u Evroligi.

 

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare