Otac tenisa i teniski otac

Skener 8. jan 202314:00 3 komentara
Nik Bolitijeri
Photo by Marc Serota/Getty Images

Kada je Jelena Janković postala prva teniserka sveta, Nik Bolitijeri je ušao u istoriju. Bio je prvi (i jedini) koji je radio sa deset igrača i igračica koji su došli do broja 1 na svetu.

Uvek nasmejan, sa kul naočarima i uredno osunčan, jer, naravno, čak i amrtički Italijani moraju sve da rade sa stilom, Bolitijeri je svoje otiske ostavio svuda po ženskom i muškom tenisu. Preminuo je 4. decembra 2022. u 91. godini na nekoliko stotina metara od svog čeda – teniske Akademije u Brandentonu, Florida.

Bolitijeri nikada nije imao nameru da bude slavan, nikada nije sanjao o tome da će raditi sa prvim igračima sveta. Akademiju je otvorio iz čiste ljubavi 1981. tako što je pozajmio 1.8 miliona dolara od Luisa Marksa, vlasnika jedne od najpoznatijih fabrika igračaka na svetu. A pre nego što ju je otvorio, studirao je prava, radio je u hotelu u Portoriku i skakao iz padobrana kao pukovnik američke vojske.

„Da sam razmišljao, ništa od ovoga se ne bi desilo, samo sam delao. Mislim da većina ljudi previše razmišlja“

Lutz Bongarts/Bongarts/Getty Images

Ni u radu sa svojim igračima nije filozofirao. Kada mu je majka Džima Kurijera pisala da promeni bekhend grip svog sina koji je stekao igrajući bejzbol, on je odgovorio.

„Gospođo, ja ne gledam grip. Gledam ono što igrač radi a da ne kaže ni jednu reč. Gledam rad nogu, gledam oči, pogotovo kada je situacija loša. To što rade bez da izgovore reč mi kaže sve“.

Mnogi su sumnjali u Bolitijerija. Kako obični „surfer“ koji nikada ozbiljno nije igrao tenis može da bude tako dobar trener? A i neki veoma uticajni ljudi su bili veoma ljuti na njega jer su, umesto na koledž, talentovani igrači sve više naginjali ka njegovoj auri i akademiji.

„Ja nisam nikome naredio da ne ide na koledž. Ako žele kod mene da ustaju u 5 ujutru, udaraju 500 loptica, 1000 loptica u istom ritmu, da jedu čips i puter od kikirikija, šta ja tu mogu, deca biraju“, pričao je svojevremeno Bolitijeri.

SportKlub YouTube

Idol mu je bio niko drugi do Vins Lombardi, jedan od najboljih NFL trenera ikada, pa i na taj način može da se razume njegov rad sa igračima.

„Gospodo, ja ne tražim od vas perfekciju, jer je ona nedostižna. Ali, ako vežbamo i vežbamo i vežbamo, stići ćemo do majstorstva“

Kada je upitan za tajnu svog uspeha, rekao je da je to prilično jednostavno.
„Slušao sam mnoga predavanja, priča se o nekoj kinetičkoj energiji, biomehanici, o ovakvom ili onakvom gripu, o procentima i brojkama. Mislim da je sve to s****e. Ja izvadim reket i loptice i kažem: Udari najbolje što možeš. Ali, morate da shvatite, svako je različit. Morate da razumete osobe sa kojima radite. Komunikacija, to je tajna“.

Svoju ludačku energiju, prenosio je na učenike svoje akademije. Ustajao je u 4.30, spavao je ne više od pet sati dnevno. Radio bi sklekove i trbušnjake, a u 5:00 bi počeli prvi treninzi. Trenirao je Moniku Seleš i od „jugoslovenskog čuda od deteta“ napravio možda teniserku sa najvećim potencijalom u 20. veku.

Nik Boletijeri, Jelena Janković
foto: Privatna arhiva

„Bila je posvećena tenisu kao niko do tada. Živela je i disala tenis. Monika nije bila neki atleta, ali je bila mentalno jaka, trenirala je ujutru, popodne i uveče. Nije želela da izađe sa terena i zbog nje sam se razveo od tri žene“

Dobro, ovde je malo zaboravio da kaže da je Monika napustila akademiju zato što joj se nije posvetio dovoljno, ali nećemo sada da cepidlačimo. Sa ocem i bukvalno ničim osim želje da pobedi, iz Sibira je sa ocem došla jedna devetogodišnja Ruskinja po imenu Marija Šarapova.

„Marija je mislila jedino na rad, bila je vrlo disciplinovana, ali asocijalna kao ličnost. Udarala je lopticu rano i čisto, disciplina ju je učinila šampionkom, ona je predodređena za pobede. I Agasi je bio prirodni talenat – sve je bilo savršeno, način na koji je gledao loptu, šake, rad nogu. Andre je to imao, a to nijedan trener ne može da nauči. Trenirao je maksimum dva sata dnevno“, rekao je Bolitijeri.

Na pitanje koja je najveća greška u njegovoj karijeri, Bolitijeri je odgovorio:

„Na Rolan Garosu moja dva sina igrali su u četvrtfinalu, Korija i Agasi, a ja sam naizmenično sedeo u njihovim ložama. Najveća greška je u vezi sa Agasijem – nisam želeo da budem njegov trener više i o tome sam ga obavestio pismom. Onda sam shvatio da sam pogrešio, trebalo je to da uradim lično. Da sam to uradio, verovatno bismo nastavili da radimo, čitam to pismo svaka dva dana. Trudim se da ne ponavljam te greške.“

Srpska teniserka Jelena Janković nije imala sjajno mišljenje o Niku Bolitijeriju prilikom dolaska na njegovu akademiju.

„Kada sam prvi put otišla na Bolitijerijevu akademiju, čula sam sjajne stavri o njemu, kao i da je trenirao vrhunske tenisere, poput Andrea Agasija i Monike Seleš. Želela sam da postanem kao oni. Kada sam ga upoznala bila sam uplašena, jer je delovao opasno, još sa tim dubokim glasom. Znam da i ja imam čudan glas, ali njegov je toliko dubok, da se naježite.“

Ali, JJ je ipak zahvalna „ocu tenisa“.

– Ipak, mišljenje o Niku sam promenila pošto sam ga upoznala, jer mi je dosta pomogao da unapredim igru. Što je činio sve vreme dok sam radila sa njim, zbog čega ga je izuzetno poštujem – objasnila je Jankovićeva.

Nik Boletijeri, Jelena Janković
foto: Privatna arhiva

Bolitijeri je bio veliki poštovalac igre Novaka Đokovića i uvek je imao samo reči hvale za njega i njegovu igru, iako nikada nisu sarađivali.

– Novak Đoković se kreće dobro, uspeva da se izvuče iz teških pozicija, odlično servira i veoma je inteligentan u polju. On je najbolji igrač u istoriji i sjajno je opet videti ga na vrhuncu igre. Ono što čoveka čini šampionom je da pobeđuje čak i kad ne želi da bude na vrhu – rekao je svojevremeno Bolitijeri.

I naravno, sestre Vilijams su na listi onih koje bar delom mogu da mu zahvale za uspeh.

„Sa njima je bilo prilično jasno, one su znale samo jedan način igre, ne guraj lopticu nazad, samo je udari iz sve snage. Potreban je samo jedan dovoljno jak i dobar udarac da nokautiraš protivnika.“

Bolitijeri se seća i kakve su bile van terena.

„Bile su kao sijamske bliznakinje. Sve su radile zajedno i bilo je zabavno raditi sa njima. Sećam se, jednom su se Tomi Has i Maks Mirnji bunili jer sam im dao glavni teren da treniraju. One su to nekako čule i želele da igraju protiv njih. Mogu vam reći da je to bio ozbiljan meč“.

Kada se raširila vest o njegovoj smrti, počele su da stižu i dirljive oproštajne poruke.

„Ti si oblikovao sadašnji tenis. Ali, što je još važnije od toga, mnogoj deci si dozvolio da sanjaju i dosanjaju svoj san. Svima ćeš nedostajati“, napisala je Sabine Lisicki.

„Bio si sanjar, ali si te snove sprovodio u dela. Bio si pionir, vizionar koji se nije bojao ničega. Bio si ljubazan i svima si dao šansu. Zato će ti tenis zauvek biti zahvalan“, bile su reči Tomija Hasa.

Osim spomenutih imena, Bolitijeri je radio sa Martinom Hingis, Marselom Riosom, Džimijem Arijasom, Aronom Krikstajnom, Borisom Bekerom, Ksavijeom Malisom, a tu su i Ana Kurnjikova, Kei Nišikori, Nikol Vaidišova, Sara Erani, Danijela Hantuhova…

Sada, njegova akademija nosi ime IMG, sadrži više od 300 ara zemljišta i ne samo terene za tenis, već i za fudbal, golf i plivanje. Jer, čak i kada ga više nema, sve što je povezano sa Nikom Bolitijerijem je veće od života…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare