Rej Luis: Borba je bila njegov odmor

Skener 2. jan 202218:00 > 20:37 2 komentara
Ray Lewis, Rej Luis
Chris Graythen/Getty Images

NFL tim ima 53 igrača, ali ponekad, iskoči jedan i postane simbol ne samo tog tima, već cele franšize. Može se reći i celog jednog perioda lige.

Svi koji smo negde pre 20 godina počeli uz Žuleta i Dekija da gledamo NFL na „Trećem kanalu“, kada se pomenu Baltimor Rejvensi, prvo ćemo pomisliti na Reja Luisa.

Možda i najbolji lajnbeker ikada rođen je kao Rej Dženkins. Otac je napustio porodicu, pa je tako Rej ostao sa majkom koja je išla iz patološke veze u patološku vezu. Gledajući je kako pati, on je uzeo prezime jednog od njenih momaka i postao Rej Luis.

„Morao sam da odrastem sa 10 godina“, objašnjava Rej.

Kada je bilo vreme za srednju školu, mama je odlučila da je najbolje da svako krene svojim putem i poslala ga na Floridu sa 20 dolara u džepu.

„Da nije bilo toga, sada ne bih bio tu gde jesam. Te slike iz detinjstva me i sada motivišu“, kaže Luis.

Ray Lewis, Rej Luis
Harry How, Getty Images

U srednjoj školi „Lejklend“ istakao se u fudbalu i rvanju. Tamo je i razvio svoj režim sklekova sa celim špilom karata kada bi posle svakog skleka sklonio jednu kartu. Zato je i nosio broj 52 tokom karijere.

Fantastične partije na Lejklendu preporučile su ga renomiranom unverzitetu „Majami“. Harikejnsi su bili savršeni za njegov sklop ličnosti, mogao je da bude slobodan a da opet dobije vrhunsko obrazovanje i pripremu za NFL.

Već kao frešmen, postao je starter. Na drugoj godini studija, predvodio je „Big East“ konferenciju sa 153 obaranja i dva seka. Na trećoj godini postao je „All American“ i bio je drugi u glasanju za „Butkus“ nagradu za najboljeg NCAA lajnbekera. Posle te treće sezone odlučio je da se prijavi za draft.

Iako jeste bio visoko kotiran, svi su ga smatrali za odličnog obarača, brzog, vrlo pametnog lajnbekera koji dobro čita igru, bio je jedan problem…

„Nije dovoljno krupan“, kao papagaji su ponavljali NFL skauti. I dok je 185cm i 105kg čistih mišića za mene i vas definicija krupnog čoveka, za NFL lajnbekera baš i nije. Ali, u Luisu se ponovo probudio taj inat i želeo je svima da se dokaže kao najbolji lajnbeker.

Baltimor Rejvensi su ga izabrali kao 26. pika prve runde drafta 1996 godine i čim je stigao tamo, počinjao je da se nameće. Timu je trebao vođa, zaštitno lice pošto su se tek preselili iz Klivlenda u Baltimor i Luis je, svesno ili ne, preuzeo tu ulogu. Kao ruki je predvodio tim sa 110 obaranja, dva i po seka i jednom presečenom loptom.

“Uvek sam jurio nešto. Uvek sam postavljao neki cilj da bih imao motiv”, priseća se Rej.

Sledeće sezone, imao je čak 183 obaranja i prvi put je izabran u Pro Bol. Luis i odbrana Rejvensa su tako napredovali do potpune dominacije u sezoni 2000. Možda je to najbolja odbrana svih vremena, ali jedna od najboljih svakako jeste. Toliko su bili dobri da im napad skoro nije bio ni potreban.

Rejvensi su deklasirali Džajantse u Superbolu 35 sa 34-7 a Luis je bio MVP. Postao je drugi lajnbeker koji je dobio titulu MVP-ja najvažnije utakmice uz učinak od 5 obaranja i ukupno je odbrana Baltimora presekla četiri pasa Kerija Kolinsa. A onih 7 poena što su primili, pa za to je kriv specijalni tim, ne odbrana.

Rej Luis, Ray Lewis
Chris Graythen/Getty Images

I dok je legenda Reja Luisa rasla, polako su počele da ga stižu povrede. Postao je posebno voljen zbog svog „plesa“ pri izlasku na teren. Improvizovano ili ne, ulivalo je strah u kosti protivnika a naravno, američki mediji su koristili svaku priliku da prikažu ovu ratničku igru. I samo da dodamo još nešto, nismo lično pitali Toma Brejdija, ali Rej Luis je verovatno jedini igrač koji je imao tu moć da mu oduzme san i preciznost ruke.

“Za mene postoji samo jedan način. Punim gasom do samog kraja”, govorio je Luis.

Luis je imao i probleme van terena. Nakon žurke posle Superbola, nastala je velika tuča između društva Reja Luisa i jednog drugog društva. Dve osobe su izgubile život. Odelo koje je Luis imao na sebi to veče nikada nije pronađeno. Slučaj je rešen tako što se Luis nagodio i pomogao da za ubistva budu osuđeni njegovi „prijatelji“ Redžinald Oukli i Džozef Sfiting. Ono što je sigurno je da je Luis bio na mestu zločina kada se ubistvo desilo. Iako je oslobođen, NFL ga je kaznio sa 250.000 dolara.

Na pitanje Šenona Šarpa šta se desilo te noći, Luis je odgovorio sa „Bog zna“. I svaki put na taj način odgovara na svako pitanje o toj kobnoj noći. Posle tih nemilih događaja, Luis se posvetio crkvi i humanitarnom radu i koliko-toliko uspeo da vrati ugled.

Na terenu, Rejvensi su uvek bili dobri ali ne dovoljno dobri da bi ušli u Superbol sve dok Rej Luis 2012. nije objavio da je to njegov „poslednji ples“. Ali, sredinom sezone je pokidao triceps i prognoza doktora je bila da od poslednjeg plesa neće biti ništa. Samo, nisu uzeli u obzir inat i borbenost Reja Luisa. Sa posebnim držačem na ruci, vratio se za plej of i kada bi odigrao svoj ples pred utakmicu, to je već bio kraj za protivnike.

„Ne pitajte me glupa pitanja, naravno da boli. Mišić mi je odvojen od kosti“, odgovarao je Rej na pitanja kako se oseća. Ali, igrao je. Igrao je čak i u napadu kao fulbek, zato što je, kao i dečak sa 20 dolara na Floridi, i dalje osećao da ima nešto da dokaže.

Rej Luis, Ray Lewis
Scott Taetsch/Getty Images

Verovatno znate kraj priče, Baltimor je pobedio San Francisko u Superbolu tako što su odbranili poslednji napad. Luis je u plej-ofu imao 51. obaranje, najviše od svih igrača i jednu presečenu loptu. Sa mišićem odvojenim od kosti.

Luis je primljen Kuću slavnih u prvoj prilici kada je to moglo da se desi. Završio je karijeru sa 2059 obaranja (najviše u istoriji), 31. presečenom loptom, 17 iznuđenih famblova i 3 defanzivna tač-dauna. U karijeri je 13 puta izabran za Pro Bol i samo u dve sezone nije predvodio Rejvense u obaranjima. Dva puta je bio najbolji defanzivac NFL-a (2000. i 2003.). Ispred stadiona Rejvensa sada ponosno stoji njegov spomenik.

Zaostavština Reja Luisa je i prosta i komplikovana. Mnogi će reći da je poslednji „pravi ratnik“ i da je poslednji koji je igrao pravi fudbal, bez kompromisa. Rej Luis je prototip „hibridnih“ igrača koji ruše konvencije pozicija i kao NBA, više se ne koristi metrika, metar i štoperica da bi se videlo da li neko nešto može ili ne može. Ali, najvažnije od svega: Rej je dokaz da čovek ipak može da se promeni i da prevaziđe sve teškoće.

Luis ima i sinove koji se bave fudbalom, ali o njima možda u prazničnom paketiću za nekih 10, 15 godina…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare