Prevelika je lopta za šibicarenje

Champions League 24. avg 202211:18 140 komentara
Dejan Stanković, Milan Pavkov, Crvena zvezda
Srdjan Stevanovic/Starsport

Lopta je jedan fenomenalan rekvizit. Oko nje se vrti dobar deo planete baš zbog njenih osobina. Floskula da je okrugla podseća na njenu prevrtljivost, ali glavna vrlina lopte je doslednost. Ako je ne poštuješ kako treba, kazniće te surovo i onda kad te najviše boli. I postoji još jedan problem, njene dimenzije. Nema šibicarenja sa loptom, jednostavno je prevelika. I previše je važna. I svi na ovom svetu je šutiraju, konkurencija je ogromna.

Povezane vesti

I onda tako dođe Crvena zvezda u pokušaju da uđe u Ligu šampiona. Prethodna dva puta je ispala u kvalifikacijama od slabijih ekipa, a za treći pokušaj se pripremala na isti način kao prethodna dva, šibicareći. Uglavnom je problem bio napadač, bar dve sezone se jurilo elitno evropsko takmičenje bez špica koji je odgovarajuć takvim ambicijama. Ove sezone je to rešeno dolaskom Aleksandra Pešića, igrača koji je zaista kompatibilan sa Zvezdinom osovinom Katai-Ivanić. On je njihov napadački servis, a ako se već neka lopta odbije do njega, on će dati gol.

Međutim, bilo bi glupo dati treneru kompletan sastav, nije zanimljivo. „Ko zna, zna, ko ne zna igra beka“. Ima Zvezda onog koji ne zna pa igra beka, kao i onog koji igra beka a zna. Ovog prvog ne smeju više da puštaju na teren u važnim utakmicama, a drugi može da izgura nekih 60 minuta, a onda se polako gasi. I sve su to opšte poznate činjenice preko kojih se olako prelazi. Nema veze, improvizovaće trener nešto. Ma da, staviće Srnića na beka. Ali, on je potreban i na zadnjem veznom, jer nema ko da oduzme loptu protivnicima osim štopera. A kad se lako dolazi do štopera onda postaje opasno pa makar upario Kanavara i Nestu.

Užasna transfer politika u Crvenoj zvezdi poslednjih godina dovela je u situaciju da je crveno-belima fudbalska utakmica od 90 minuta jednostavno predugačka. Mali je broj fudbalera koji mogu da izguraju predviđeno vreme kako treba, a nedovoljan je broj onih koji uopšte mogu da učestvuju u plejofu za Ligu šampiona. U eri fudbala sa pet izmena Dejan Stanković nema koga da uvede u igru, a da ona posle toga bude unapređena. Od 180 minuta dvomeča sa Makabijem, Crvena zvezda je dobro odigrala svega 40. U tih 40 je dala čak četiri gola. Vodila i u Izraelu i u Beogradu na poluvremenu. I ispala. Koliko god Makabi dao neobične golove na prepunom stadionu „Rajko Mitić“ zasluženo je prošao dalje. Nisu talentovanija ali su bolja ekipa. Zidali su postepeno svoj prvi plasman u Ligu šampiona. Išli su sve vreme jednim putem. U Zvezdi su tražili nekakve prečice za koje se ispostavilo da su slepe ulice. Pa onda polukružno i pravac Liga Evrope.

Crvenoj zvezdi je tamo trenutno i mesto jer sa ovakvim rupama u igračkom kadru učešće u Ligi šampiona bi u nekom trenutku postalo neprijatno. Ako se uporedi gde je bila Zvezda pre deset godina a gde je sad, rutinsko učešće u Ligi Evrope je svemirski brod. Međutim, onaj koji stagnira, nazaduje.

Pomenuo je najbolji igrač Zvezde protiv Makabija Aleksandar Pešić da je nedostajalo samo sreće. Hajde da se pozabavimo srećom. Da li nisi imao sreće ako si šutnuo na sedam metara širok gol i pogodio nekoliko centimetara debelu stativu? Ne, samo si neprecizno šutnuo. Da li nisi imao sreće ako nisi krenuo glavom da izbiješ običan centaršut na ivici peterca već si pomislio da je lakše nogom pa si dao autogol? Ne, samo si dekoncentrisan i nezainteresovan. Da li nisi imao sreće ako se u 70. minutu na svom prepunom stadionu boriš za kiseonik dok protivnik lagano dobija sve duele? Ne, samo si fizički nespreman. A da pitamo Munesa Dabura i družinu šta je to sreća? Kad se u Salcburgu širi miris Ajdhovena, Leverkuzena i Sankt Peterburga a onda dve lopte nekako uđu u gol a Zvezda u Ligu šampiona.

Glavni problem Zvezdine evropske priče poslednjih godina jeste što su se stvorili uslovi za često učešće u najboljem takmičenju a to se ne dešava. Titule u Srbiji se podrazumevaju, protivnici u Evropi kao da su prstom birani i evo treću sezonu zaredom ništa. To ne da nije slučajnost nego je postala pravilnost. Tu dolazimo do uloge Dejana Stankovića. Počastio je Makabi sa dobrih 20 minuta drugog poluvremena u Haifi. Taj period je možda i sve rešio. A onda je panično počeo da menja pa je sve podsetilo na čuvenu utakmicu Jugoslavije i Rusije koju je upravo Stanković završio na poziciji centarfora usled sulude kombinatorike selektora Milovana Đorića. A onda u Beogradu nije uspeo da podigne ekipu posle šokantnog gola u završnici prvog poluvremena. Uz fizičku nespremnost pojedinih igrača, to je bilo ključno za eliminaciju.

Crvena zvezda, Milan Borjan
Srdjan Stevanovic/Starsport

Jedna od fudbalskih floskula kaže da je najteže kad primite gol u finišu poluvremena. Možda, ali drugog. Doduše, u problemu ste ako se to dešava u oba poluvremena. Ipak, ako je takva situacija u prvom delu igre, onda trener ima 15 minuta da izbriše to iz sećanja igrača. Stanković u tome nije uspeo. Može Zvezda i da bude loša ali da bude uplašena u onakvoj atmosferi pred svojim navijačima, e to je ozbiljan problem.

Ivanić i Katai su u prvom poluvremenu na momente podsećali na igrače Real Madrida a u drugom na momke kojima se na dan termina u balonu ne javljate na telefon da slučajno ne bi poželeli da dođu. Ali, to su oni, autentični fudbalski umetnici, ponekad. Tako je i Zvezda odigrala protiv Makabija, pomalo. Zapravo, Gelor Kanga i Milan Pavkov su personifikacija ove Crvene zvezde. Napravljeno je nešto što možda nije realno, a onda umesto da se to nadogradi, sve je stalo. Kakva ironija sudbine da se Pavkov verovatno oprašta od Crvene zvezde autogolom. Čovek koji je Jirgenu Klopu naterao paru na uši, koji i dan danas surfuje na talasu golova Liverpulu, koji ima pesmu na severu kao malo koji igrač u postbarijevskoj eri. Ali čovek potpuno nezainteresovan da unapredi svoj dar za davanje golova. I onda lopta, kao što rekosmo na početku, ode na potpuno drugu stranu. I u najgorem trenutku. I da, Kanga svojim prisustvom na terenu ili sa druge strane aut linije od Crvene zvezde pravi šarlatansku ekipu. Pa u skladu sa tim, primerena je zahvalnica sa uramljenom slikom kako šutira na gol Krasnodara.

Za ovu ekipu Crvene zvezde bolje je da se ne pati u Ligi šampiona. Svakako će je igrati sledeće sezone. I za taj status direktnog učešća crveno-beli su se dobrim delom izborili u Ligi Evrope prethodnih godina. Ipak, uz ulogu dežurnog šampiona Srbije i dobar finansijski priliv poslednjih nekoliko sezona očekivalo se da se stvori bar kompletan sastav u kome će svako igrati na svojoj poziciji u utakmici sezone. Posle vetrometine na putu za elitu, Crvena zvezda se vraća u svoje prirodno, toplo i udobno stanište. Sa još jednim podsećanjem i bolnom uspomenom da svako kotrljanje lopte neizvesnim i nepristupačnim prečicama ka uspehu podrazumeva njeno guljenje.

Neće to verovatno ništa promeniti za budućnost ali eto…

Delije, navijači Crvene zvezde
Srdjan Stevanovic/Starsport

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare