Đuričić za SK: Zvezda teška priča, sad shvatam Van Bastena

Serie A 26. apr 202210:00 > 10:16 5 komentara
Filip Đuričić
Starsport

Kako je zbog Crvene zvezde zavoleo fudbal? Koji savet mu je dao Marko van Basten? Šta je pozadina sukoba sa Ruijem Koštom? Da li je spreman za klub sa većim zahtevima? Šta je Piksi rekao na prvom okupljanju reprezentacije? Filip Đuričić, srpski reprezentativac iz Sasuola, u opširnom razgovoru za Sport klub govori o svim periodima svoje živopisne karijere.

Povezano

Fudbalska priča Filipa Đuričića puna je uspona i padova. Nije ostvario dečački san da zaigra za Crvenu zvezdu, ali je već u tinejdžerskim godinama bio jedan od tri najbolja igrača holandske lige. Iako projektovan kao naslednik velikog Košte u slavnoj Benfiki, neslavno napušta Portugal, ali je u međuvremenu kao vrlo mlad iskusio zahteve Bundeslige i Premijer lige Engleske. Talentom i umećem na terenu odavno je impresionirao, ali je vrhunski fudbal demonstrirao tek na momente, opet dovoljno da konstantno bude na meti brojnim elitnim klubovima. Već nekoliko godina vrlo uspešno igra u Italiji gde je stekao određeni status.

U dosadašnjih 12 godina profesionalne karijere igrao je u sedam zemalja, delio svlačionicu sa istinskim legendama, trenirali su ga imena poput Van Bastena, Žesusa, Kumana, De Zerbija. U reprezentaciji takođe bljesne tek na trenutke, a spletom nesrećnih okolnosti propustio je dva, za sada, najvažnija meča ove generacije – sa Škotskom i Portugalom. Pored karakteristika vrhunskog ofanzivnog veziste, Filipa krasi i nepokolebljiv stav i uverenje da najbolji fudbal njegove karijere tek predstoji.

Povratak na teren i izvesni odlazak iz Sasuola

30-godišnji momak iz Obrenovca se posle gotovo šest meseci nedavno vratio u akciju. Povreda je konačno stvar prošlosti.

„Propustio sam više od pola sezone. Bio sam odsutan 152 dana, možete da zamislite kako je bilo kada u dan znam koliko sam bio van terena. Situacija je bila baš teška, ne toliko fizički, koliko psihološki. Doktori su mi na svakih sedam dana produžavali oporavak. Bilo je pitanje kada ću se vratiti, a na kraju smo došli do toga da sam se vratio posle pet i po meseci. Iako je izgledalo bezazleno u početku, bila je mnogo ozbiljnija povreda od onoga šta su pretpostavljali. Ukratko, bila je povreda koje se loša tretirala. Imao sam sreću da sam početkom februara upoznao doktora Tocilja. On je svojim drugačijim metodama uspeo da stabilizuje situaciju, inače bih morao na operaciju i novu pauzu od nekoliko meseci. To nisam želeo i ostao sam dosledan u svom stavu jer bi mi to ugrozilo i potencijalni novi ugovor i ne bih bio konkurentan za odlatak na Svetsko prvenstvo što mi je primarni cilj. Sad sam potpuno zdrav i polako ulazim u pravu ritam“, kaže na početku razgovora za Sport klub vezista Sasuola koji za italijanski klub odigrao blizu stotinu utakmica i postigao 14 golova, uz 12 asistencija.

FIlip Đuričić
xLucaxAmedeoxBizzarrix via Guliver Image

Đuričić ne krije ambiciju da uskoro zaigra u klubu sa većim zahtevima.

„Razmišljao sam u tom pravcu i mislim da sam spreman. Da li će do toga doći odlučuje mnogo faktora. Realno, nije me bilo pet meseci, a da sam igrao u kontinuitetu, verujem da bih već sad imao bar predugovor sa nekim većim klubom, mislim na italijansku ligu koju odlično poznajem, a i mene doživljavaju kao dokazanog igrača. Imao sam i neke ponude pre povrede. Sasuolo je zaista bila sjajna priča i odlična odskočna daska. Ne isključujem mogućnost i da ostanem ovde, ali su male šanse. Sasuolo je izgradio reputaciju ekipe koja afirmiše i prodaje igrače u veće klubove i moj eventualni angažman u neki jači klub bi bio i odlična stvar za klub2. pojašnjava srpski reprezentativac koji je prve fudbalske korakr napravio u školi fudbala „Radnički 1905“.

Crvena zvezda, najveća i neprežaljena ljubav

Brzo je pokazao ogroman potencijal i našao se u Crvenoj zvezdi. Dva puta se vrećao u klub iz Ljutice Bogdana, ali očigledno ta ljubav nije bila suđena. Dok priča o Crvenoj zvezdi, oseća se i emocija, ali i gorčina.

„To je teška i komplikovama priča. Jednostavno, neke stvari se nisu poklopile. Iz ove perspektive mi se čini da Crvena zvezda u tom momentu nije vodila računa od svojoj deci i igračima iz omladinske škole i delovalo mi je da nema perspektive. Bila je nesređena situacija, a ono što me je najviše pogodilo je da nisam dobio ni stipendijski ni profesionalni ugovor u trenutku kada su neki momci to potpisali. Zato sam odlučio da svoj put gradim na drugi način. Posle toga sam u nekoliko navrata bio na pragu povratka, ali nikako nismo mogli da se dogovorimo i nađemo zajednički jezik. Krivo mi je zbog jedne stvari. Kada sam bio klinac, ja nisam sanjao o Realu i Barseloni, ja sam maštao da igram za Crvenu zvezdu, reprezentaciji, da zaigram na Marakani. Ja sam fudbal i zavoleo zbog Zvezde. Proveo sam mnogo lepih trenutaka na Marakani.  I sada se naježim kada se setim ambijenta sa nekih utakmica, kao recimo protiv Kajzerslauterna. Sećam se da kada idemo sa stadiona ja u glavi zamišljam kako ću ja jednog dana igrati u takvoj atmosferi. Nije se ostvarilo, iako je bilo blizu“, iskreno govori tadašnji kapiten i istinski vođa generacije 1992.

Filip Đuričić
xSpada LaPressex via Guliver Image

Sledi odlazak u Olimpijakos, ali se u Grčkoj nije dugo zadržao, a ključni problem bio je pravne prirode.

„U Olimpijakos sam otišao u pravom trenutku jer u Crvenoj zvezdi je tada bila dosta haotična situacija. Sa te strane pravi potez. Kasnije i odlazak u Herenven. Sve je bilo manje više onako kako je i treba i kako je bilo zamišljeno do kako odlaska u Benfiku. Sve što sam radio u tom periodu je bilo dobro za mene i moj razvoj. Da se vratimo, krivo mi je što nisam zaigrao za prvi tim Zvezde, ali uvek moraš da gledaš napred. Problem je nastao jer je mene i Aleksandra Kovačevića Crvena zvezda tužila tada. Bili smo maloletni  i zbog toga nismo mogli da potpišemo ugovor sa Olimpijakosom i morali smo da se vratimo. On se vratio u Crvenu zvezdu, ja u Obrenovac, gde sam sa Radničkim igrao Srpsku ligu (treći rang takmičenja) i zaista mislim da je to bila dobra odluka. Bila je prilično kvalitetna liga tada, odlični igrači su nastupali, a ja sam sa 16 godina bio najbolji igrač lige. To mnogo znači za samopouzdanje. Poručio bih mlađim igračima, da ako imaju mogućnost, što pre počnu da igraju seniorski fudbal u nižem rangu jer će tako svakako brže napredovati“, savetuje Đuričić, koji ubrzo potpisuje ugovor sa Herenvenom.

Potpuna afirmacija i dani ponosa i slave

Holandski klub je uvek imao izuzetan osećaj za talente. Podsećanja radi, Herenven je bio odskočna daska za Van Nistelroja, Van Huntelara, Dal Tomasona, Samarasa, Basa Dosta, Finbogasona.

„Fantastičan period. Potpisao sam sa 17 godina i godinu dana ranije otišao tamo da se navikavam na život, klub, zahteve. Igrao sam vrlo brzo na jednom od prestižnih turnira mlađih kategorija  gde nastupaju ekipe poput Reala iz Madrida, Mančester Junajteda, Bajerna, u kojem je tada bio  Alaba. U Herenvenu je pored mene igrao Hakim Zijeh. Mi smo u finalu izgubili od Valensije, za koju je nastupao Isko 2:1. Bio sam proglašen za najboljeg igrača, a bio sam i najbolji strelac i zaista je sve za mene krenulo idealno. Ubrzo sam postao punoletan i debitovao za prvi tim, usledili su i golovi, asistencije. Kada sa 18 godina igraš u takvom ambijentu sa dobrim igračima, dobijaš samopouzdanje i brže napreduješ. Prelepi dani i mnogo toga sam naučio tada. Herenevem doživljavam kao drugu kuću“, ponosno ističe srpski as koji je za holandski tim postigao 26 golova i podelio 28 asistencija na 110 utakmica.

U to vreme na svečanosti na kojoj se dodeljuju priznanja najboljim igračima lige, a laureat je nedavno bio i Dušan Tadić, Filip Đuričić osvaja treće mesto iza Kristijana Eriksena i Vilfreda Bonija. Iz tog dela karijere Filip se rado seća i perioda kada je trener ekipe bio Marko Van Basten.

„On mi je uvek govorio da budem strpljiv. Tek sada to shvatam. Imali smo sjajan odnos. Žao mi je što je zbog zdravstvenih problema morao da se povuče iz trenerskog posla. Veličina. Kao kada bi za nekoliko godina Mesi ili Ronaldo radili kao treneri. Ispričaću jednu anegdotu. Stalno smo se žalili da je Herenven malo mesto, ima oko 25.000 ljudi. Nema gde da se izađe. On kaže, dobro, zamislite da živite u Milanu, imate sve mogućnosti ovog sveta, a ne možete da izađete iz stana“, otkriva Filip čija je naredna destinavcija Lisabon, gde je zadužio dres najtrofejnijeg portugalskog kluba.

Rui Košta, Žorž Žesus i Benfika kao pogrešan izbor

„Ulazio sam u poslednju godinu ugovora i iz poštovanja prema Herenvenu nisam hteo da odem kao slobodan igrač. Postojalo je uzajamno poštovanje. Dogovor je bio da ne produžavam ugovor. Bio sam blizu prelaska u Ajaks, a pored toga imao sam nekoliko ponuda evropskih velikana, poput Arsenala, Dortmunda, Liverpula, Intera. Preko Van Bastena bio sam u kontaktu i sa Milanom. Odlučio sam se za Benfiku jer je u tom trenutku to delovalo kao najbolja opcija. Dominatan tim u domaćem prvenstvu koji igra Ligu šampiona iz ne toliko zahtevne lige. Presudno je bilo što sam bio velika želja kluba i direktora Ruija Košte. On me je ubedio da dođem u Lisabon. Iako sam bio najbliži Ajaksu, poslušao sam ga jer mi je rekao, desetka sam bio ja, posle mene Aimar i ti sledeća velika stvar, oko tebe će se formirati tim. U tom momentu ja sam bio najveći transfer u istoriji kluba. To je pokazatelj koliko im je bilo stalo, a i koliko su se stvari u fudbalu promenile danas“, podseća Đuričić, čiji transfer je Benfika platila šest miliona evra.

Kao što je u Herenvenu u početku imao društvo i podršku u vidu zemljaka Igora Đurića, nekadašnjeg igrača Vojvodine, koji mu je pomogao da se brže adaptira, na „Lužu“ ga je sačekao Nemanja Matić. To je bio olakšavajući faktor za period aklimatizacije, ali problem za Srbina bio je sistem igre koji je forsirao tadašnji trener harizmatični Žorž Žesus.

Filip Đuričić
AP Photo/Armando Franca via Guliver Image

„Postoje dva razloga zbog kojih nisam uspeo tamo. Bio sam vrlo mlad, bez iskustva na tom nivou, a ključna stvar je što nisam bio u planovima trenera, iako sam bio projekat kluba. Meni je Žesus na drugom treningu rekao da igra bez polušpica i da mogu da budem zadnji vezni ili napadač. Bio sam u šoku. Pregovarao sam brojnim klubovima i došao ovde gde sam mislio da ću najbolje napredovati, a dešava mi se to. Matić mi je govorio da se fokusiram i da on u stvari želi da izvuče samo najbolje od mene. Nije čak ni počelo loše, igrao sam u Ligi šampiona, dao gol Anderlehtu i prvih šest meseci je bilo korektno, ali nakon toga je sve krenulo silaznom putanjom i rekao  mi je da najbolje da odem u drugi klub, iako ja nisam bio za to, ali shvatio sam da nemam izbora jer ovako samo stagniram. Ni te pozajmice gde sam išao nisu bila najsrećnija rešenja, ali opet sam bar igrao“, realan je Filip koji se u nastavku razgovora priseća epizoda iz Nemačke i Engleske.

Majnc i Sautempton

Nijednog trenutka nije imao problem da nađe klub, ali je pazio da izabere sredinu gde će imati garantovanu minutažu. Prvu polusezonu je proveo u Majncu, a potom je nastupao za Sautempton.

„Odlučio sam se za Majnc jer ih je vodio Tuhel i izborili su Evropu. Ipak, kada sam stigao tu je bio već novi trener Hjumeld. Igrao sam redovno, ali sam iz ličnih razloga odlučio da raskinem pozajmicu i odem iz Nemačke. Kuman me zvao u Sautempton jer me je dobro poznavao iz holandske lige. Meni je tamo bilo lepo, iako me je omela lakša povreda. Želeo sam da ostanem i u klubu su bili za to, ali nisu uspeli da se dogovore sa Benfikom“, priznaje Đuričić koji je kasnije jedno vreme bio na pozajmici i u Anderlehtu.

Sukob sa Koštom i odlazak iz Benfike

Iako je bio projekat kluba, „Luž“ napušta na neslavan način. U razgovoru za Sport Klub otkriva pravi razlog.

„Na jednom meču sam ušao da klupe i odigrao odlično i sledeću utakmicu je trebalo da počnem kao starter, međutim ostao sam na klupi. Trener me je vrlo rano poslao na zagrevanje i držao me sve vreme. Kada sam video da je pozvao drugog igrača kao poslednju izmenu, demonstrativno sam krenuo u svlačionicu. Rui Košta je to video jer su me navijači pozdravljali kada sam prolazio, misleći da ulazim u igru. On mi je to zamerio i sišao u svlačionicu. Tu je došlo do verbalnog kontakta, a legendarni kapiten Luizao je sprečio i fizički obračun. To je za mene bila kap koja je prelila čašu. Na kraju je i klub popustio i dozvolio mi da odem bez obeštećenja jer nije želeo lošu reputaciju. Na kraju smo se rastali u relativno prijateljskom tonu“, konstatuje srpski as koji odlazi u Italiju.

Italija, povratak na mapu i De Zerbi

Prvi klub u Seriji A bila mu je Sampdorija sa grupom izuzetnih igrača. Potom je zablistao u Beneventu i prateći trenera De Zerbija stigao u Sasuolo.

„Sampdorija je imala sjajan tim. Tu su bili Kvaljarela, Bruno Fernandeš, Luis Mjuriel, Riki Alvares, Patrik Šik, Lukas Toreira, Škrinijar, Andersen… Problem je bio trener koji je forsirao isuviše defanzivan fudbal i takav potentan tim je bio između osmog i desetog mesta. Lično sam se mnogo bolje osećao u Beneventu. Tu sam i upoznao De Zerbija. Kada je tadašnji predsednik počeo da stvara ekipu, tim je imao šest bodova i praktično je već bio ispao. On i brat su zajedno bili vlasnici kluba, a on je obećao bratu da će napraviti jednu atraktivnu, napadačku ekipu. U januaru je stiglo nekoliko vrhunskih igrača, Bakari Sanja, Sandro iz Totenhema, Diabate iz Bordoa, Đimsiti, sada u Atalanti. Na kraju smo imali pristojan broj bodova i bez obzira što je ekipa ispala, meni su nastupi tu pomogli da se vratim na mapu i uspeo sam da se pozicioniram u Italiji. Imao sam ponude i boljih ekipa od Sasuola, poput Lacija i Atalante, ali sam odlučio da pratim De Zerbija jer mi se svidelo kako radi i znao sam da će napraviti dobru priču u Sasuolu, a i meni je trebalo više prostora za igru. U Sasuolu sam to imao garantovao, a realno, pitanje kako bi bilo da sam izabrao neki zvučniji klub“, realan je Filip, koji je poput pravog univerzalca tokom karijere igrao na više pozicija.

Filip Đuričić
Starsport

Igrao je kao krilni bek na obe strane, pokrivao više pozicija u veznom redu, bio napadač, a priznaje sa mu najviše odgovara kada igra kao polušpic.

Reprezentacija Srbije i Piksijev pečat

Đuričić je za mlađe reprezentativne selekcije, uključujući mladu odigrao ukupno 64 utakmice i postigao 24 gola. Za A tim debitovao je početkom 2012. godine i do sada nastupio 34 puta, uz četiri postignuta gola. Bio je važan faktor u prethodna dva kvalifikaciona ciklusa, iako je spletom nesrećnih okolnosti propustio dva najvažnija meča, protiv Škotske i Portugala i to mu je vrlo teško palo. Uz atmosferu u ekipi, stav selektora Dragana Stojkovića apostrofira kao ključ uspeha plasmana Mundijal.

„Mnogo je drugačije kada za trenera imaš veliko igračko ime. Sve u vezi sa fudbalom bolje razume i lakše ume da objasni i sve što kaže ima određenu težinu. Na prvom okupljaju nam je rekao da ćemo se plasirati na Svetsko prvenstvo. Doneo nam je samopouzdanje koje je iz meča u meč i od okupljanja do okupljanja bilo sve izraženije. Svi smo verovali u to i podredili se uspehu. Postoji vrlo pošten odnos između igrača i bez obzira na minutažu svi su stavom doprineli ovom uspehu“, ističe Filip, koji dolazi iz prave fudbalske porodice.

Stric Dejan je trener, radio je u nekoliko klubova u Srbiji, a sada je u rodnom Obrenovcu. Filipov otac Dušan je igrao futsal i bio reprezentativac Jugoslavije, član čuvene generacija „Mungosa“, pionira malog fudbala na ovim prostorima, sa Acom Kovačevićem, Zokijem Pržuljom i drugim velikanima futbala u sali.

Filip Đuričić
Starsport

„Gde god da se pojavim, stariji mi kažu, dobar si ti igrač, ali ćale što ti je igrao fudbal“, kroz osmeh deli Đuričić sjajnu anegdotu i otkriva i da mu je i sin zaljubljen u fudbal i trenira u jednoj školi fudbala.

Interu prednost ispred Milana, Vlahović i Juventus dobitna kombinacija

Kao neko ko godinama igra u Italiji, Đuričić je kompetentan da prokomentariše šampionsku trku u Seriji A. Istovremeno veruje da je Dušan Vlahović napravio najbolji mogući potez odlaskom u Torino.

„Mislim da je će pitanje prvaka rešiti Inter ili Milan. Čini mi se da je Inter bliži tituli. Voleo bih da se odlučuje u poslednjem kolu, kada mi dočekujemo Milan. Napoli nije kalibar da izdrži trku do kraja. Juventus je više fokusiran na Ligu šampiona jer im to cilj. Ukoliko se ne plasira, to bi ih ozbiljno uzdrmalo. Juventus je Vlahovića doveo sa namerom da bude prva zvezda i siguran sam da će biti. Ima sve karakteristike, fudbalsko umeće, mentalnu snagu. Dolazak u Juventus je pravi potez za njega“, zaključuje Filip Đuričić u intervjuu za Sport Klub.

Filip Đuričić, igrač velikih mogućnosti čije najbolje partije tek slede, nesuđena zvezda Crvene zvezde, ali potencijalna zvezda reprezentacije Srbije na Svetskom prvenstvu u Kataru.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare