
Ne, nije o avanturi čuvenog Šerloka Holmsa i jednoj od priča Artura Konana Dojla, ovde su glavni junaci ljudi koji su učestvovali u dve najupečatljivije fudbalske pobede u poslednjih šest godina.
Dva dana koja za nekoga ko nije ljubitelj fudbala ništa ne povezuje – 8. jul 2014. godine i 14. avgust 2020. godine. Pre nešto više od šest godina najveća sramota u istoriji reprezentacije Brazila, a pre nekoliko dana blamaža Barselone kakva se ne pamti. I samo četiri čoveka mogu da kažu da su učestvovala u obe istorijske pobede – Manuel Nojer, Žerom Boateng, Tomas Miler i Hans-Diter Flik.
Pre šest godina pomoćnik Joahima Leva bio je Hans-Diter Flik, a još se prepričavaju njegovi razgovori sa reprezentativcima, naročito onaj kada Lev nije znao kako da objasni Mertezakeru da neće igrati u četvrtfinalu… Flik je bio desna ruka Leva, koji ga je podržao i kada je postavljen za privremenog trenera Bajerna. Lev i Flik su pre šest godina u Belo Horizonteu na teren poslali sledećih 11 igrača: Nojer – Lam, Boateng, Humels, Hevedes – Kedira, Švajnštajger – Miler, Kros, Ozil – Klose, a kasnije su sa klupe ušli Širle, Mertezaker i Draksler.
U 11. minutu prvi gol, strelac Tomas Miler. Do 30. minuta su svi već bili u šoku, a Nemci su nemilosrdno gazili Brazil. Klose za 2:0 u 23.minutu, 60 sekundi kasnije Kros za 3:0, pa u 26. još jednom Kros, da bi Kedira završio seriju golova u 29. minutu. Do kraja meča je Širle još dva puta matirao Žulija Sezara, da bi Oskar u 90. minutu savladao Nojera.
Podseća vas na utakmicu koja je odigrana u petak? Logično jer je na stadionu Luž takođe prvi gol postigao Tomas Miler, a igrači Bajerna su u periodu od 21. do 31. minuta dali tri gola, mada su mogli i još koji put da matiraju Ter Štegena. Ali su zato u finišu za sedam minuta dali još tri gola, prvo Levandovski, pa potom dva puta Kutinjo. Na kraju nestvarnih 8:2.

Ali, to je mentalitet, nemački mentalitet. Nema stajanja. Nema popusta ni za koga, pa makar bio domaćin Mundijala. Pa makar bila velika Barselona. Pa makar bio Totenhem (7:2) ove sezone. Pa makar bio nekadašnji prvak HSV – jedini klub kome je Bajern dva puta dao osam golova u poslednjih deset godina.
Bajern je oborio i neke rekorde, nikada od osnivanja LŠ nije se desilo da jedan klub u nokaut fazi da osam golova na jednom meču (pre uvođenja LŠ to je poslednji uradio Real 1990. godine protiv Tirola 9:1). Bajern je dao četiri gola za 31 minut, što niko ranije nije uspeo. Bajern je došao do 39 golova u takmičenju oborivši klupski rekord koji je do sada iznosio 33 gola.
Barselona je prvi put u Kupu ili Ligi šampiona primila više od pet golova na jednom meču, a poslednji put kada su u Katalonci takmičarskom duelu primili osam golova bilo je 1946. godine protiv Sevilje u Kupu kralja. Bajern je ove sezone dao 155 golova u svim takmičenjima, ubedljivo najviše od svih klubova iz liga petice. Bajern je neporažen na 28 utakmica u nizu i za to vreme je dao 94 gola. I Bajern ima priliku da postane prvi tim u istoriji LŠ koji će sa svim pobedama završiti takmičenje.

Ali, da se vratimo četvorici ljudi koji će biti dva puta upisani u istoriji i čija će se imena čitati uvek kada se budu gledali mečevi Brazil – Nemačka i Barselona – Bajern, bez obzira da li će Bavarci podići pehar u nedelju ili ne.
Manuel Nojer je u martu napunio 34 godine, a član Bajerna je od 2011. kada je stigao iz Šalkea u kom je proveo punih 20 godina (sa pet počeo da trenira u klubu iz Gelzenkirhena). Sa Šalkeom je osvojio Kup Nemačke i to u poslednjoj sezoni 2010/11. Sa Bajernom je već osvojio Ligu šampiona i triplu krunu 2013. godine kada je sa klupe dirigovao legendarni Jup Hajnkes. Sada ima priliku da učini isto jer je Bajern već osvojio oba domaća trofeja. A pored tog trofeja u LŠ ukupno ima još osam pehara prvaka Nemačke, pet Kupova, četiri Superkupa, UEFA Superkup i FIFA klupsko prvenstvo sveta. Kada je u pitanju reprezentacija, sa selekcijom do 21 godine je bio prvak Evrope 2009. godine, a 2014. je podigrao i pehar namenjen prvaku sveta kada je proglašen za najboljeg golmana turnira. Još brani za reprezentaciju, za koju ne nastupaju njegovi saborci – Miler i Boateng.
Da nastavimo Tomasom Milerom, igračem koga su tokom karijere mnogi potcenjivali i govorili da ne znaju „šta on to poseduje da bi igrao za Bajern i Nemačku“… Dobro je da se oni ne pitaju, već ljudi koji su stručni, pa je Miler uvek bio među ključnim igračima, bez obzira ko je bio trener. Samo je trebalo znati iskoristiti ga na pravi način. Kod Jirgena Klinsmana je debitovao 2008. godine (15.avgusta), ali je malo igrao te sezone i činilo se da bi mogao na pozajmicu, ali je Van Gal mislio drugačije i od te 2009. godine Miler je nezamenljiv u Bajernu. Na ukupno 568 utakmica dao je 215 golova, a nažalost ne zna se tačan broj asistencija. Zna se da je ove sezone oborio rekord Kevina de Brujinea po broju asistencija u Bundesligi, imao je 21. A do dolaska Flika je bio u senci. I posle neka bilo ko kaže da nije do trenera.

Sa Bajernom je osvojio devet titula prvaka, šest puta Kup Nemačke, pet puta Superkup, jednu Ligu šampiona, Superkup Evrope i Svetsko klupsko. Za reprezentaciju Nemačke je odigrao tačno 100 mečeva i bio prvak sveta, ali od 2018.godine ne igra za pancere… Ali, to bi možda moglo da se promeni, jer je, kako mediji u Nemačkoj prenose, Lev kontaktirao Flika sa pitanjem šta Miler misli o povratku u nacionalni tim (precrtao je njega, Humelsa i Boatenga posle SP u Rusiji)… Na Mundijalu 2010. bio je najbolji strelac, a četiri godine kasnije drugi, ukupno je na Svetskim prvenstvima dao deset golova.
I na kraju je tu Žerom Boateng, koji je u Bajern došao 2011. godine i osvojio sve trofeje kao i Manuel Nojer. Jedno vreme je bio u senci, zakucan za klupu, ali dolaskom Flika i uz povrede Zilea i Ernandeza je ove sezone dobio minute i prostor i opravdao očekivanja stručnog štaba i otklonio sumnje javnosti da je za staro gvožđe i da mu je vreme odavno bilo da menja klub. Rođen je pre 32 godine u Berlinu, otac mu je iz Gane, a majka Nemica. Davno je odlučio za koga će da igra i 2009. godine je debitovao za Nemačku, dok njegov brat Kevin Princ igra za Ganu i imali su i međusobni duel u dresu nacionalnih timova. Jedno vreme je igrao i na poziciji desnog beka, ali od dolaska u Bajern nije bilo takvih izleta (možda nekoliko puta za devet godina). Za Bajern je odigrao 494 meča, a za selekciju Nemačke 76.

O Hansiju Fliku sam pisao nekoliko puta, ako niste tada pročitali možete da se podsetite puta kojim je išao čovek koji je svojevremeno i igrao za Bajern.
Bajern je kopirao reprezentaciju Nemačke u duelu sa Barselonom u petak, a videćemo da li kao i panceri te 2014. godine može da podigne i trofej. Na tom putu im prvo stoji Lion, a zatim PSŽ. Kakva bi ovo godina bila za klub iz Minhena da po drugi put u istoriji osvoji triplu krunu. Sa četvoricom ljudi koji vrlo dobro znaju kako se to radi, trojicom na terenu i jednim koji je bio „mozak“ reprezentacije u Brazilu.