
Njegov uspon nije bio munjetiv, ali jeste bio konstantan. Trenutno je 30. teniser sveta i polako prilazi samom teniskom vrhu.
Za sada je tokom karijere 25-godišnji Damir Džumhur osvojio dve titule, u Sankt Peterburgu i Moskvi prošle godine, igrao je i finale u Vinston-Sejlemu, a na Gren slem turnirima najbolji rezultat mu je treće kolo.
Do te faze turnira došao je četiri puta, uključujući i ovogodišnji Australijan open. U intervjuu za Sport klub momak iz Sarajeva govorio je o duelu sa Rafaelom Nadalom, saradnji sa Ilijom Bozoljcem, promenama u igri i ličnosti, tenisu u BiH…
Pobedio si Paula Lorencija i Džona Milmana, ali nisi uspeo da pružiš jači otpor Nadalu (6:1, 6:3, 6:1) – kako gledaš na iskustvo sa prvim teniserom sveta na Rod Lejver areni?
U velikoj želji da pružim dobar meč sam možda izgoreo. I to se nekada desi. Nisam uspeo da pokažem svoje najbolje izdanje. Na momente sam imao dobre poene, ali nije bilo dovoljno za Nadala u takvom izdanju. Servirao sam dosta lošije nego u prethodnim mečevima, osetilo se da jednostavno da nije to baš moj dan, što nema veze sa Nadalovom igrom. Ipak, on je igrao fenomenalno do početka do kraja. Pokazao je zašto je prošle godine osvojio dva Gren slema, zašto je prvi igrač na svetu – i da sam bio na 100%, bilo bi teško protiv takvog Nadala, ali to je lekcija za dalje. Ovakvih mečeva će biti, nadam se, što više. Odavno nisam igrao sa nekim velikim igračem na velikom terenu, sigurno se i to malo osetilo, ali prvi je Gren slem sezone, mislim da sam dobro krenuo i da će u nastavku biti bolje.
Kada kažeš izgoreo u želji, da li to znači da te je ponela trema, kako bi definisao emocije?
Ima tu svega – i treme. Možda sam tu tražio nešto više, nešto što nije moja igra. Možda sam tražio u nekim trenucima preagresivnu igru, a onda u trenucima kada to ne ide, vraćam se igri koja je previše defanzivna. Nisam imao sredinu, a kada sam uspevao da nađem sredinu i ritam i fokus, to je stvarno bilo OK. Na sve to, bilo je dosta gemova koje sam mogao da preokrenem u svoju korist, ali te bitne poene sam ili donosio pogrešne odluke ili je Nadal stvarno odigrao dobro.
Trenutno si 30. teniser na svetu – šta je potrebno da uradiš kako bi napravio dodatni iskorak i došao do Top 20?
Pre svega, potrebna mi je konstantnost. Drugi deo prošle sezone igrao sam konstantno dobro i došao sam do 30. mesta. Ukoliko nastavim da igram u sličnom ritmu, Top 20 je moguć. Ono što je bitno jeste da igram što bolje na ovim velikim turnirima gde se pišu svi bodovi. Zato sam zadovoljan što sam ovde napravio 90 bodova – po nekim predviđanjima, potrebno je da se prolazi kolo-dva na velikim turnirima da bih se održavao tu gde jesam i, uz to, da na turnirima iz serija 250 i 500 pokušam da pravim što bolje rezultate. Naravno, i na Gren slemovima se mogu praviti dobri rezultati ukoliko je žreb po volji. Ovde se nije otvorilo, ali ja sam odradio svoj deo posla. Važno je da uradiš ono što je do tebe i da pokušaš da odigraš najbolje što možeš kada nisi favorit.
Između sezona si počeo da sarađuješ sa Ilijom Bozoljcem – kako funkcionišete, šta je to što ti posebno odgovara kod njega?
Jako sam zadovoljan. Mislim da smo pripreme odradili veoma dobro. Ušao sam mnogo bolje nego u prošlu sezonu, pa samim tim pokazao da su i pripreme bile adekvatne. Imamo dobar odnos i van terena i na terenu. Mlad je, sa naših je prostora, prilično se razumemo i u nekim segmentima igre smo nešto malo menjali i menjaćemo kako sezona bude odmicala. Pokušali smo da malo menjamo servis i bio je na dobrom nivou, naročito u meču sa Milmanom, ali treba mi još malo mečeva da u potpunosti proradi.
Tako je kada se menjaju stvari, ne može sve da dođe na svoje posle nekoliko mečeva, treba malo vremena. Procenat mi je manji nego što je bio u prošloj sezoni, a mislim da sam ga pojačao i da sam dobio nešto više u servisu. Prošle godine sam imao dobar procenat, ali sam mnogo više ‘miksao’ i mnogo mi je sporiji servis bio. Ove godine ću malo bržim servisom dobiti više laganih poena, to je ono čemu težimo. Igru previše nismo menjali, ali neke dodatke na udarce smo radili. Ponajviše se to oseti na forhendu, koji je u prva dva meča bio prilično dobar, sa Nadalom je na momente bio odličan. Treba još malo vremena da se sve slegne.

Nadaš li se da će tvoji izvrsni rezultati uticati na to da više dece u Bosni i Hercegovini počne da se bavi tenisom?
Iskreno, da, nadam se. Unazad nekoliko godina nema nikoga ko bi mogao da dođe posle nas, naše Dejvis kup reprezentacije i mene, što me malo brine i žao mi je što je tako. Nadam se da će mlađi, oni koji sada tek dolaze, pronaći neku vrstu idola u meni, da će krenuti tim putem i da će videti da je moguće praviti rezultate čak i kada dolaziš iz jedne male države kao što je BiH.
Kada bi trebalo da im daš nekoliko osnovnih smernica, kako bi one glasile?
Ja sam počeo da treniram u posleratnom periodu, tada nije bilo nikakve infrastrukture. Ipak je sada to malo bolje, iako još nije kako bi trebalo da bude i kako je u razvijenijim državama Evrope Pre svega, moraju da znaju da moraju mnogo da rade, da moraju da se odriču mnogo stvari da bi došli do onoga što žele. Isto je bitno sa kim krenete da radite, ko će vas učiti tim teniskim koracima. Treba tražiti nekog odgovornog, savesnog i nekog ko može da vas izvede na pravi put. Deca u Bosni, rekao bih, danas treniraju tenis čisto da bi nešto radili, trenirali, a ne da bi se profesionalno bavili sportom, i to je najveći problem. I, naravno, bitno je da roditelji to zaista žele, da ih podržavaju i da budu uz decu jer bez roditelja je jako teško da dete to samo izgura.
Ti si imao podršku roditelja, koliko ti je to značilo?
Otac mi je bio trener od moje pete godine. Vodio je klub u Sarajevu, tako sam i počeo da igram tenis i stvarno ga zavoleo. Jednostavno, u prvim susretima s reketom, otac je video da ima potencijala u meni i, onoliko koliko su roditelji mogli, gurali su i zaista sam im zahvalan za sve što su radili. Moj otac je i dalje tu u mom timu i sve što sam napravio u karijeri njegova je najveća zasluga. On je taj koji me je naučio tenisu i finansijski izgurao i doveo do profesionalnog tenisa.
Profesionalac si od 2011. godine, kako si se u tom periodu promenio kao osoba?
Mislim da sam sazreo. To je proces koji kod nekoga dođe ranije, kod nekoga malo kasnije, zavisi od ličnosti. Rekao bih da sam jako emotivan i to dosta prenosim na teren, što me je u nekom delu karijere malo kočilo. U poslednjih godinu dana dosta sam se promenio, sazreo i razmišljam malo drugačije, kao stvarno odrastao čovek. Nema onog deteta u meni – ono što je bilo godinama unazad, onog koje se javlja kod svakoga u različitim periodima. Razmišljam drugačije o nekim stvarima i mislim da sam mentalno najviše napredovao.