Lesor za SK: Ni sâm ne znam zašto tada nisam zakucao

Srdjan Stevanovic/Getty Images

“Toliko sam želeo da ih pobedimo i da nateramo te navijače da je..no umuknu, ali nažalost, nismo uspeli“, kaže nekadašnji centar Crvene zvezde Matijas Lesor o finalu ABA lige i porazu od Budućnosti u sezoni 2017/2018.

Nikos Paraschos/EB via Getty Images

Francuskog centra navijači crveno-belih najviše pamte upravo po toj seriji, tačnije po promašaju za trijumf u Podgorici u trećoj utakmici pri rezultatu 1-1 u pobedama u seriji.

U intervjuu za Sport klub 24-godišnji Lesor, koji je posle Zvezde igrao za Unikahu i sada Bajern iz Minhena, osvrnuo se na taj promašaj, dotakao se i lepih uspomena iz Zvezde i Beograda, govorili smo i o saigračima od kojih je najviše učio, tu je ubrojio i Peru Antića, zatim o Dejanu Radonjiću, prvom košarkaškom sećanju, NBA ligi…

Od kojih saigrača si tokom karijere najviše učio i kako?

Mlad sam, ali već sam imao tu sreću da sam igrao sa mnogo košarkaša od kojih se svešta može naučiti. U svojoj prvoj profesionalnoj sezoni u Šalonu gledao sam Markusa Dova, njegovu energiju, to kako je koristio brzinu u napadu i kako je čvrst bio u odbrani, kako se borio… Igrao sam tada i sa Brendonom Dejvisom – on je uticao na to da počnem da radim još vrednije i da to radim konstantno, ne samo u određenom periodu kada mi nešto ne ide, već da jednako naporno radim i kada je sve kako treba. Provodili smo mnogo vremena zajedno, vozio me je na treninge i išli bismo zajedno u teretanu pre treninga.

Tu je i Pero Antić – višestruki osvajač Evrolige, igrao je i u NBA, definitivno sjajan igrač. Pokupio sam neka njegova iskustva, on na pravi način razume igru i pomogao mi je u kretanju na terenu. Posebno me je impresioniralo to kako se postavlja u odbrani i kako je čitao protivničke napade – zato je stizao na vreme, iako nije bio brz kao kada je bio mlađi.

I u reprezentaciji si imao izvrsne saigrače, ko te je od njih najviše impresionirao?

Teško je reći jer tu ima zaista mnogo vrhunskih igrača. Gledao sam Nanda de Koloa, čija je košarkaška inteligencija neverovatna, za njega je košarka laka igra, njegova dodavanja su izvanredna, sve vreme se čini da drži sve pod kontrolom. Naravno i Rudija Gobera koji takođe sjajno čita igru, kreće se neverovatno, analizirao sam njegov tajming za rampu – neverovatno je bilo koliko protivničkih šuteva uspe da omete i promeni. Tu je i Evan Furnije sa svojom sposobnošću da kreira šut za sebe, da poentira i iz teških situacija i na različite načine.

Martin Hangen/Euroleague Basketball via Getty Images

Koja je tvoja prva košarkaška uspomena?

Ne mogu da se setim tačne utakmice, ali to je bilo na Martiniku. Igrao sam u nekim potrošenim patikama punim rupa. Sećam se i da je jedan od mojih dragih rođaka putovao s nama kako bi gledao utakmicu. Patike su mi se raspale, morao sam da obujem neke druge i rekao sam mu: ‘Sada imam nove patike, igraću dobro za tebe’. Smešno je sada kad se setim.

Kako bi opisao trenera Dejana Radonjića i šta si naučio od njega?

Izuzetno je dobar trener, orijentisan na odbranu. I on ima mnogo iskustva, legenda je u Srbiji, pogotovo za navijače Crvene zvezde, ali svi ga priznaju kao sjajnog trenera. Prevashodno sam od njega naučio mnogo o odbrani – pokazao mi je kako svrsishodnije da se krećem, kako da čitam igru i da pokušavam da predvidim šta će se desiti, na toj strani terena je njegov uticaj na mene bio najveći.

Kada neko kaže “Beograd“, koja je prva misao u tvojoj glavi?

Uh… Ima ih mnogo odjednom, evo sada dok ti odgovaram mnogo toga mi prolazi kroz glavu, ha-ha-ha. Ako izdvajam jednu, to moraju da budu navijači, to koliko su oni posvećeni timu, koliko ga vole i podržavaju i koliko im klub znači.

Na tom tragu, opiši nam osećaj igranja u punom Pioniru iz tvoje perspektive.

Ludo, to je prva reč. Zaista neverovatno. Pfff, čoveče, teško je taj osećaj opisati rečima, pokušavao sam već to da uradim. To je ubedljivo najglasnija dvorana u kojoj sam igrao, nemoguće je objasniti koliki je to zapravo vetar u leđa kada igraš u takvoj atmosferi.

Koje su ti najdraže utakmice u tvom periodu sa Crvenom zvezdom?

Moram da počnem od Pionira i utakmice sa Barselonom. To mi je ubedljivo najdraža utakmica u karijeri – atmosfera, navijači koji nisu dopuštali da se od pevanja čuje himna Evrolige. I ja sam takođe igrao dobro, igrao sam protiv svog dobrog prijatelja Kevina Serafena.

Osim nje, izdvojio bih dve utakmice u kojima smo pobedili Partizan kada se igralo pred njihovim navijačima. Čoveče, to je poseban osećaj, divno vreme – osećaj posle tih pobeda je toliko ispunjujući jer se prethodno oseća mnogo tenzije, svi se posebno spremaju za taj meč. Navijači šalju lude poruke, nekad te psuju, sve to stvara upečatljive uspomene.

Izgubili ste finale ABA lige od Budućnosti, a ono što je obeležilo tvoj boravak u Zvezdi jeste promašaj za pobedu u trećoj utakmici u Podgorici – kakvo ti je sada sećanje na taj detalj?

Definitivno najgora uspomena iz moje dosadašnje karijere, i do danas mislim o tom promašaju i o tome šta bi se dešavalo i kako bi se dalje stvari odvijale da sam dao koš tada. Zapravo, prošle sezone sam u Unikahi imao istu takvu situaciju kada je Brajan Roberts promašio šut, i zakucao sam ovog puta. Ne znam ni sâm zašto u Podgorici nisam zakucao, devet od deset puta bih u toj situaciji dao koš, a to je bio taj deseti. Nisam imao sreće – kao što sam već rekao, osećam se da dugujem timu i navijačima nešto. Kada bih mogao da vratim vreme bih, a ako se nekada vratim u klub, trudiću se da se iskupim.

Cela atmosfera u Podgorici bila je uzavrela, čega se sećaš?

Ambijent je bio vrlo loš, čak i tokom ligaškog dela sezone. Sećam se da je nešto eksplodiralo odmah do mene, neki kao vatromet, i da mi je opeklo nogu. U plej-ofu su navijači pljuvali igrače i vređali ih, Džejmsa (Feldina), Dilana (Enisa) i mene i na rasnoj osnovi. Toliko sam želeo da ih pobedimo i da nateramo te navijače da je..no umuknu, ali nažalost, nismo uspeli. Video sam i prošle sezone kakva je atmosfera bila, još gora nego kada sam ja bio u timu, ABA liga mora nešto da uradi tim povodom – nije bezbedno za igrače i za sve ostale.

Draftovali su te Filadelfija Seventisiksersi kao 50. pika na draftu 2017. godine, sada prava na tebe polažu Los Anđeles Klipersi – misliš li da možeš da zaigraš u NBA ligi?

Mislim da mogu da uspem. Nisam više toliko mlad, imam 24 godine, ali daleko je i od toga da sam star, pojedini igrači otišli su kasnije i napravili dobre karijere. Naporno radim za to, verujem u sebe i u to da mogu da igram u NBA jednog dana nadam se. Glavno je da radim na igri i da postanem bolji igrač, tako ću dostići taj cilj.