Kad Nole kaže „može autogram?“

Saša Ozmo 28. jun 202216:23 > 18:10 3 komentara
Novak Đoković
Sport klub

„Padaju kao muve“, prokomentarisao je jedan kolega to što su Marin Čilić i Mateo Beretini morali da se povuku s Vimbldona zbog virusa korona.

Nisu to bila jedina povlačenja i jeste vladala pomalo sumorna atmosfera u ustima – valjda neće dalje, najčešči je komentar.

Novak Đoković trenirao je sa Čilićem, a Rafael Nadal sa Mateom Beretinijem. Šta mislite, koji trening je bio glavni predmet tekstova pojedinih britanskih medija? Upravo tako, a mi smo se zaputili na Orangi park, gde je Novak trenirao na jednom od krajnjih terena, u samom uglu.

Pre nego što je Đoković stigao, gledali smo zagrevanje nasmejane Eme Radukanu – nije se bez razloga smejala, Frensis Tijafo je očito nešto vrlo smešno dobacivao, u skladu s reputacijom koju ima među kolegama.

Ozmo na travi:

Nekad je čudan taj novinarski posao – želeo sam da napravim fotografiju, ali sam istovremeno primetio da je Radukanu spazila nas nekolicinu, te da joj se upalila lampica „sad moram malo da pazim“. Nije lako vrhunskim sportistima, šta god ko govorio… Mada, to je naš posao – opalili smo nekoliko fotki i nismo bili ni na koji način nametljivi.

„E, stigao je“, došao je kolega Luka po mene, a brzo su se pridružili i Cvija i Kole. „Ne možete da snimate“, rekla nam je jedna devojka koja tu radi. Prva joj je godina, naravno da nosilac prava sme da snima treninge, ali Kole je izgubio mnogo dragocenog vremena dok je to raspravio. I ponešto nerava – ne sekiraj se, dobri moj, kidaš!

Novakov sparing partner bio je Janik Siner, a posle kraćeg treninga, dogodio se interesantan susret na stepeništu. Dok se Serena spremala za trening, Venus Vilijams je davala autograme Novakovoj deci Tari i Stefanu.

Uh, koliko li njima to znači sada, mnogo moćan osećaj. Sećam se kako sam se svojevremeno vraćao s Malog Kalemegdana s ćaletom i s ulice u kafiću spazio Predraga Stojakovića, jednog od svojih najvećih sportskih uzora. I danas sam zahvalan ćaletu što me je ohrabrio da tražim autogram, čuvao sam ga kao svetinju.

Sport klub

Tako i Noletova deca piče sa sveskama, njima je ovo sigurno gozba, a i imaju solidnu vezu, reklo bi se. „Sale, dođi da se potpišeš“, rekao je Novak dok smo odlazili. Reko’ „nemoj, zacrveneću se, šta će im moj autogram?“ Sreća pa su deca krajnje nekritična u tom dobu, sećam se kada sam i ja tražio autograme fudbalera francuskog Meca od kojih pola nisam ni poznavao.

Sport klub

Ali dobro, nije loše naći se u istoj svesci sa Venus i ostalima – malo i ćirilice da bude, šta fali. Potpisao se i Tanasi Kokinakis, Novakov suparnik u drugom kolu – neka to bude uspomena na onog čiku što ga je tata pobedio.

Posle gorkog ukusa na startu dana izazvanog Beretinijevim povlačenjem, to je bila fina doza serotonina, mada sam do odlaska do Orangija već bio u mnogo boljem raspoloženju.

Razlog? Moja sestra Saška i njena mama Alenka, koje žive u Londonu, došle su na Vimbldon, pa je viđanje ove godine poranilo – odgledasmo malo Dimitrova dok se jado nije povredio (što mi žao, a žreb mu se taman otvorio), a onda smo popili i čašu rozea za osam funti. Ni vince nije škodilo raspoloženju, da budemo iskreni, ali taman ta nijansica da se bude malo kreativniji.

Sport klub

Završavam tekst, pa ću onda malo zapravo da gledam tenis uživo – mislim da sam zaslužio. I vi mislite? Super, hvala!

Pozdravlja vas vimbldonska ekipa, a evo za kraj da vidite kako izgleda put od pres-centra do Orangija: