
„Najvažnije je da napadam, a ona ako odgovori na to, svaka joj čast. Volim velike stadione, volim te mečeve“. Te reči Olge Danilović dočekane su kao možda i preambiciozne, ali tokom dva časa i deset minuta borbe na stadionu Suzan Lenglen ona ih je učinila istinitim. Za senzaciju nije bilo dovoljno, ali za optimističan pogled u budućnost i te kako jeste. Na kraju, pobeda Ons Žabur sa 4:6, 6:4, 6:2, a bilo je još neizvesnije nego što konačni rezultat sugeriše.
Posle deset uzastopnih pobede i dvadeset osvojenih setova u nizu, Olga nije nameravala da odstupi ni pred Žabur, naprotiv. Ko je samo video rezultat prvog seta, a da nije gledao meč, pretpostavio bi da Tunišanka nije igrala dobro. Nije moglo to biti dalje od istine – nije igrala meč života, ali je postavljala brojne izazove Danilovićevoj. Ona ih je sve rešila i za to se dobrano pomučila, i tom setu i celom ovom meču moći će da se vraća ako joj bude potreban dokaz da je na pravom putu.
„Ponosna sam na svoj tim, prošli smo teška vremena, a sada je osećaj lep. Neću da postanem emotivna…“, rekla je Olga i pustila koju suzu:
„Bodrili su me kada sam bila pala, kada je bilo loše, govorili su mi da verujem kada ja nisam verovala… Sada samo želim da još treniram i napredujem, jer mnogo volim ovaj je..ni sport, i to je to“.
Danilovićeva je i na najvećoj sceni pokazala ono što smo videli u prethodnom periodu. Sa saznanjem da su talenat i potencijal tu, telo je najčešće bilo znak pitanja. Sada, posle tih silnih mečeva, igrala je do kraja u skoro istom intenzitetu i nije izgubila zato što je ostala bez snage.
Drugo, servis je mnogo pouzdaniji. Prošlo je sat i 47 minuta pre nego što je Danilovićeva danas napravila prvu duplu grešku – napravila je ukupno dve, u tom istom gemu, a sličnu vrstu pouzdanosti demonstrirala je tokom prethodne dve-tri nedelje.

Od početka drugog seta je malo škripalo na bekhendu, češće su završavali ili u mreži ili predugačko, nije bilo idealno nameštanje za taj udarac, a upravo predugim bekhendom – i to iz prve lopte posle servisa – propustila je gem loptu na 4:4 u drugom setu. Imala je miris, ako ne i ukus, meč lopte…
Ali forhend, ljudi moji… Forhend je naterao Žabur da nekoliko puta kuka – i verbalno i neverbalno – mužu i treneru. Povela se solidna bitka i na tribinama, muž Tunišanke ustajao je „u njenu odbranu“ kada bi se Lenglenom prolomilo skandiranje Danilovićevoj.
Malo-pomalo, punile su se tribine, ali i novinarska loža. Naterala je Olga teniski svet da obrati pažnju. Prvo što je upadalo u oči jeste taj forhend – oštri uglovi po dijagonali, na to smo navikli, ali kako su sevale paralele. Ako je Rafael Nadal iz bolničkog kreveta malo uključio tenisa, sigurno je zadovoljno klimnuo glavom nekoliko puta. Na kraju 43 vinera forhendom, mnogo i grešaka, ali većinom rezonskih.

Osim spomenutog bekhend na gem lopti, Olgi se ništa ne može zameriti kako je igrala najvažnije poene. Dvaput se desilo da ima inicijativu, da pritiska taman toliko da je ne izgubi i da ne napravi grešku, ali da Žabur briljantnom defanzivom povrati ravnotežu i posle osvoji poen. Jednom je čak potpuno van balansa smestila bekhend paralelu na liniju, na brejk lopti. Kapa dole za Ons, a Olga ju je prinudila da iz mađioničarskog šešira izvuče sve trikove. Od sjajnih riterna na dobre prve servise do briljantnih napada iz kontre.
I borba. Borila se Danilovićeva do kraja, demantovala je sve šablone po kojima autsajder „puca“ posle izvesnog događaja. Posle prvog brejka u prvom setu, posle brejka u trećem, pa i posle duplog brejka u trećem setu – nijednom nije Olga odustala, sva tri puta je naterala Žabur da kopa još malo, a u drugom setu je malo nedostajalo i da Danilovićeva bude ta koja na mreži deli utešni zagrljaj. Poen tu i tamo. Pa i posle povrede skočnog zgloba.
„Uradićemo sve što je moguće, mislim da nije toliko strašno, mada boli trenutno. Svakako bih uzela odmor nekoliko dana, mislim da će biti OK“.

Podvlačimo crtu i kažem – Olga Danilović pokazala je da ima kvalitet da bude na najvećoj pozornici i da se sada s pravom nadamo da će ići nabolje u igri i naviše na listi. I da će sebi obezbediti još mnogo ovakvih prilika na najvećim stadionima širom sveta, a i nama priliku da budemo ponosni.
„Ovo je lepa uvertira, lepo sam sebi dokazala da mogu – to sam i pre govorila, ali sada ovih deset pobeda u nizu znače. Moj stav i igra – borila sam se za pobedu, ne da samo budem na terenu“.
Neka ovo bude početak nečeg lepog!
Komentari ()
Vidi sve komentare