Pau

Skener 20. maj 202111:38 > 16:58 8 komentara
Pau Gasol
Photo by Jed Jacobsohn/Getty Images

Grupica srpskih navijača putuje u Berlin na grupnu fazu Evrobasketa 2015. Posle srebra na Svetskom prvenstvu godinu dana ranije, ambicije su visoke, a entuzijazam na granici euforije. Košarka je jedina tema, a u priči o bilo kom velikom takmičenju 21. veku mora se govoriti i o reprezentaciji Španije. Gde je Španija, tu je Pau Gasol.

„Neće više ništa moći, vreme ga je pregazilo“, samouvereno je konstatovao jedan od drugara na uzletanju, izjava koja će ubrzo postati predmet za..bavanja svaki put kada se o košarci govori.

*Manu

Nije prvi koji je na sličan način potcenio starijeg Gasola. Nazivali su Paua i mekim, govorili da ne ume da igra odbranu, bilo je jedno vreme čak i onih koji su smatrali da nema pobednički mentalitet. Svi su prošli kao moj drug: demantovani do kraja i temeljno.

Tada je, u 36. godini, Pau Gasol odigrao možda i najbolji turnir u bogatoj reprezentativnoj karijeri. U polufinalu je viđena jedna od najboljih individualnih partija u evropskoj košarci svih vremena. Francuska u kompletnom sastavu i na domaćem terenu, ohrabrena između ostalog i trijumfom nad Furijom prethodnog leta u četvrtfinalu Mundobasketa.

„Shvatio sam to lično“, prethodnih meseci izjava Majkla Džordana iz dokumentarca Poslednji ples predmet je brojnih šala, a i Gasol je poraz od Francuske primio k srcu. Zato je u polufinalu tog Evropskog prvenstva isporučio Rudiju Goberu 40 poena (12-19 iz igre, 16-18 penali), uz 11 skokova i 3 rampe.

Španija je osvojila zlatnu medalju, Gasol je bio MVP. Tim turnirim samo je zacementirao svoje golemo nasleđe u istoriji košarke.

Rani dani i odlazak u NBA

Pau Gasol 2001
REUTERS/Mustafa Ozer

Rođen je 6. jula 1980. godine u Barseloni, u bolnici u kojoj su radili njegovi roditelji Marisa i Agusti. Ljubav prema medicini bila je nasledna: Pau je bio pomalo stidljivo dete, dobro je učio i želeo da je postane doktor. Tu njegovu želju učvrstila je vest da je Medžik Džonson HIV pozitivan, a jedan dečak iz Barselone bio je rešen da pronađe lek za AIDS i pomogne jednom od svojih heroja.

Međutim, kako je još u ranim tinejdžerskim godinama pokazao nesvakidašnji talenat, brzo je postalo jasno da će košarka biti njegov put. Sa čuvenom generacijom svojih vršnjaka, kojoj su pripadali i Huan Karlos Navaro, Felipe Rejes i Raul Lopez, osvojiće evropsko i svetsko prvenstvo u mlađim kategorijama, i tako postaviti temelj za najuspešniji period u istoriji španske košarke.

Paralelno sa time, probijao se u klupskoj košarci, a u januaru 1999. godine debitovao je za prvi tim Barselone. Pau je bio idealan paket – visok plafon i karakter spreman da do tog plafona dođe studioznim radom. Sa Kataloncima je osvojio Kup Španije, a 2001. godine u Turskoj, osvojio je prvu od ukupno jedanaest medalja sa Španijom na velikim takmičenjima.

Bio je to turnir na kojem je Jugoslavija bila nadmoćna, a Furija je jedina uspela da izgubi sa manje od deset poena razlike, uz 22 poena, 11 skokova i 3 rampe Gasola. U borbi za treće mesto je Nemačkoj sasuo 31 poen i osigurao bronzu timu Havijera Imbrode.

Odlazak u NBA bio je sledeći logičan korak, a na draftu tog leta birali su ga Atlanta Hoksi sa trećeg mesta, i prosledili ga u Memfis Grizlise u zamenu za Šarifa Abdur-Rahima.

Izgradnja Grizlisa i nemogućnost da se napravi korak više

Pau Gasol Memfis
Photo by Lisa Blumenfeld/Getty Images

Grizlisi su tek prešli iz Vankuvera u Memfis, a Gasol je bio ključan za podizanje organizacije na viši nivo. Proglašen je za rukija godine, a pod vođstvom Hjubija Brauna, Grizlisi su 2004. godine prvi put u istoriji ušli u plej-of. Međutim, Sparsi su ih počistili u prvoj rundi, a isto se dogodilo i u naredne dve sezone, sa po 4-0 u prvoj rundi doigravanja bolji su bili Sansi i Meveriksi.

Bilo je krivice i Gasolove i saigrača, ali ponajviše organizacije – tokom svojih šest godina u Tenesiju, Španac je igrao za šest različitih trenera i pod trojicom generalnih menadžera. Ipak, Pau je morao da podnese najveći teret kao vođa tima. Brzo se zaboravilo koliko su Grizlisi ne tako davno bili beznadežni i da je Gasol bio prvi čovek koji im je dao valjan razlog da svake večeri budu u hali (kada je odlazio, držao je čak dvanaest rekorda franšize). Ali ne, tada se čak u pitanje dovodio i nesebični način na koji Pau igra, što se delom tumačilo kao nedovoljno preuzimanje odgovornosti.

Ni Gasolu se situacija nije dopadala, pogotovo zato što je na reprezentativnom planu navikao na uspehe. Stvari su postale još gore kada je Pau u polufinalu Svetskog prvenstva 2006. godine povredio stopalo, sledeće sezone igrao je u 59 utakmica i uglavnom nije ličio na sebe, a Memfis je upisao samo 22 pobede i bio najgori tim u ligi.

Često je tokom leta Pau odlazio kući i tamo individualno radio. Leta 2007. godine, dok je trenirao u sali jednog hotela u Barseloni, Kobi Brajant neočekivano se pojavio na istom mestu. Nisu se dobro poznavali, a delovalo je i da će ostati tako. Uprkos tome što su obojica bili nezadovoljni u svojim timovima – razgovori Gasola sa Grizlisima o trejdu procureli su u javnost, a Brajant je izjavio da bi radije igrao na Plutonu nego za Lejkerse – pomisao da će jednog dana biti u istom timu nije bila realna.

Trejd koji je razljutio NBA

Pau Gasol
Photo by Lisa Blumenfeld/Getty Images

U sezoni 2007/2008, do januara su Grizlisi sakupili samo trinaest pobeda. Nezadovoljstvo je kulminiralo, a Memfis se odlučio da pusti Paua. Na opšte iznenađenje, trejdovan je u Lejkerse za Kvamea Brauna, Džavarisa Kritentona, Erona Mekija, pikove prve runde iz 2008. godine (Darel Artur) i 2010. godine (Grejvis Vaskez), kao i prava na Marka Gasola.

*I Džordan je grešio: Najgori prvi pikovi u istoriji NBA

Tada se to nije znalo, ali iz sadašnje perspektive, prava na mlađeg Gasola bili su najveći dobitak za Grizlise u tom trejdu – njegovim dolaskom počela je Grit and Grind era Memfisa. Međutim, u tom trentuku je izgledalo kao da Memfis nije dobio ništa za prvu zvezdu tima.

„Ono što su uradili u Memfisu potpuno je nerazumno. Trebalo bi da postoji komitet koji bi mogao da briše trejdove koji nemaju nikakvog smisla. Voleo bih da sam ja u tom komitetu, glasao bih ‘ne’ sada“, rekao je trener Sparsa Greg Popovič, ljut što se tako pojačao jedan od glavnih konkurenata.

I, dok je ostatak NBA lige besneo, Lejkersi su dobili novu energiju, a povreda Endrua Bajnama, koliko god ružno zvučalo, ispostavila se kao blagoslov, jer je posle nje generalni menadžer Mič Kupčak svom silinom krenuo po Gasola.

Pau Gasol Fil Džekson
Photo by Stephen Dunn/Getty Images

„Na dan kad smo doveli Paua, Kobi je pozvao Džerija (Basa, vlasnika Lejkersa koji je preminuo 2013) i rekao: ‘Mogu da osvojim titulu s ovim likom’“, priseća se Džesi Bas, Džerijev najmlađi sin.

*Godina bez Kobija: „Ujedi“ Mambe koje pamtimo

Pau se savršeno uklopio. Nikada nije imao ego zvezde niti je žudeo za time da bude onaj kome je sve podređeno, a to je posebno bilo značajno kada je saigrač Kobi Brajant. Postao je savršen parnjak Kobiju, igračka inteligencija i raznovrsnost omogućili su mu da se momentalno dobro snađe u Džeksonovom trougao napadu, a odlično se razumeo i sa Lamarom Odomom.

Prvog februara je došao u Lejkerse, a na debiju četiri dana kasnije je upisao 24 poena i 12 skokova u pobedi nad Netsima. Te godine Lejkersi su stigli do finala, ali su ih u šest utakmica savladali Boston Seltiksi. Malo se nedostataka može pronaći Pauu, ali jedan od njih jeste da je grublja igra u nekim fazama karijere znala da ga izbaci iz ritma – to je bio slučaj sa Garnetom i Perkinsom u toj finalnoj seriji, ali daleko od toga da je Gasol bio „mekan“, što su mu neretko u SAD spočitavali.

2009-2010: Da li bi bez Paua bilo titula Lejkersa?

Pau Gasol titula
Photo by Kevork Djansezian/Getty Images

Svoje lekcije Pau je učio brzo, a Lejkersi su postajali nezaustavljiva mašinerija. U plej-ofu te godine na startu je lako pala Juta, a jedino su žilavi Rokitsi, koji su doduše igrali bez Minga veći deo serije, oterali zlatno-ljubičaste u sedam utakmica.

U odlučujućoj utakmici Gasol je dominirao sa 21 poenom i 18 skokova, a zatim je u seriji sa Denverom, koji je mnogo polagao na fizički kontakt, pokazao da je sve samo ne mekan. U velikom finalu s Medžikom, Pau je nadigrao Dvajta Hauarda i prosečno je beležio 18,6 poena i 9,2 skoka.

Gasola je stvarno bilo teško iznervirati na terenu, pa će ta serija ostati upamćena i po tome što je izgubio nerve – s dobrim razlogom, jer ga je Mikael Pjetrus u nemoći gurnuo u leđa i mogao je ozbiljno da ga povredi. Srećom, Pau se zadržao na obruču, a već u narednoj utakmici je proslavio svoju prvu NBA titulu u karijeri.

Vrhunac Pauove karijere s Lejkersima ipak je došao naredne sezone. U prvoj rundi plej-ofa pamti se njegov koš za pobedu posle ofanzivnog skoka na 0,5 sekundi do kraja, koš kojim je izbegnut sedmi meč sa Tanderom.

Juta je počiščena, blistao je Španac i u seriji sa Sansima, a onda su u velikom finalu na revanš stigli Seltiksi. Vodio je Boston sa 3-2, ali su Seltiksi izgubili Perkinsa u prvoj četvrtini šestog meča.

*Seltiksi i Lejkersi: Ima li šta bolje?

Lejkersi su izborili sedmu utakmicu, a Brajant nije imao svoj dan uprkos tome što je dao deset poena u poslednjoj četvrtini. To su nadoknadili inspirisani Ron Artest i Pau Gasol, koji je od početka do kraja bio konstanta i duel je završio sa 19 poena, 18 skokova, 4 asistencije i 2 rampe, uz izvrsnu igru u odbrani.

„Bila je to posebna grupa igrača, bili smo povezani posebnim vezama. Nikada nisam bio u timu u kojem su bukvalno svi voleli i poštovali jedan drugog, do te mere da smo mogli da budemo brutalno iskreni jedni s drugima, da se raspravljamo, a to ne shvatamo lično. Bilo je divno“, izjavio je Brajant 2018. godine.

Silazak s najveće NBA pozornice

Pau Gasol Čikago
Photo by Jonathan Daniel/Getty Images

Dirk Novicki jednom je srušio Gasolove snove u reprezentaciji, na Mundobasketu 2002, a i Furiji bez Gasola 2005. u Beogradu. Te 2011. godine Dirkovi Mevsi počistili su Lejkerse sa 4-0 u drugoj rundi plej-ofa, a Fil Džekson otišao je na kraju te sezone.

Nije se snašao Gasol pod Majkom Braunom, a pogotovo ne pod Majkom D’Antonijem na mestu trenera. Sve se glasnije govorilo o trejdu i odlasku Španca, a onda se Pau ponovo našao usred kontroverze.

Trejd je dogovoren – Gasol bi išao u Hjuston, Kris Pol u Lejkerse, a Rokitsi bi dobili Kevina Martina, Skolu, Odoma, Dragića i pik prve runde. Iz sadašnje perspektive ne zvuči čak ni realno, ali NBA liga digla se na noge i komesar Dejvid Stern stopirao je trejd.

Pau je posle ostao do kraja ugovora u Lejkersima, postao je slobodni agent 2014. godine i naredne dve sezone igrao je u Čikago Bulsima. Prve sezone ispali su Bikovi u drugoj rundi plej-ofa, a u drugoj su ostali bez doigravanja. I dalje je Gasol igrao na visokom nivou, ali sišao je s one najveće pozornice – godine i povrede sve su ga češće remetile, mada je i dalje bilo blistavih momenata poput onog kada je u dresu Sparsa šutirao 9-9 iz igre.

Zaključio je svoju NBA karijeru kao šestostruki ol-star igrač, po dvaput član druge i treće postave lige, i najvažnije – kao dvostruki prvak.

Ljubav je temelj: Povratak u Barselonu

Pau Gasol Barselona
Photo by Rodolfo Molina/Euroleague Basketball via Getty Images

Poslednje dve godine Gasol skoro da uopšte nije igrao zbog povreda. Niko se ne bi začudio da je rešio da se povuče, iza sebe ima karijeru bogatu sa timskog i pojedinačnog aspekta. Definitivno je jedan od najboljih evropskih igrača svih vreme i, mada je to stvar ukusa i rasprava je uzaludna, niko ne bi mogao previše da se buni na konstataciju da je Pau najbolji Evropljanin u istoriji košarke.

Pablo Pikaso rekao je: „Ko hoće, nađe način. Ko neće, nađe opravdanje“. Njegov zemljak Pau oduvek je hteo i oduvek je pronalazio načine, a sada je to učinio povratkom u matičnu Barselonu.

Ljubav prema onome čime se bavi, koliko god to zvučalo kao kliše, gurala je Gasola napred. llustrativan dokaz toga jeste scena iz plej-of serije sa Zenitom – veliki Pau Gasol, pred depresivno praznim tribinama Blaugrane, na klupi se kao dete raduje pogocima svojih saigrača. Posle svega što je postigao.

Gasol ne pati od sujete i nije mu ranilo sujetu to što je izgledao… Pa, izgledao je tužno u svojim prvim utakmicama za Barselonu, a onda je u četvrtom meču sa Zenitom vratio osmeh na lice svima koji su se kleli u njega prethodne dve decenije – 7 poena, 3 skoka, 3 ukradene lopte i 4 rampe.

Kako je Gasol radio to što je radio?

Harry How/Getty Images

Uz sav trud, zaista je teško naći rupu u Gasolovoj igri. Ponekad mekan, nije elitni defanzivac, pravo je pitanje da li takve konstatacije stoje, pogotovo kada je fizički ojačao. Gospodario je u defanzivnom skoku, blokirao, dugim rukama stizao na stranu pomoći, odlično čitao igru – možda nije bio toliko čvrst i namazan kao mlađi mu brat Mark, ali Gasol je svakako bio iznadprosečan defanzivac.

Na drugoj strani terena – pesma. Visok 216 cm, a okretan poput beka. Savršena leđna tehnika, uz jednako efikasnu završnicu i levom i desnom rukom, činili su ga nezaustavljivim na niskom postu. Trk brz i elegantan poput gazele, trk koji ga je činio noćnom morom u tranziciji. Lukav, namazan, ne i kvaran.

Kada je postao sila i kada su došla udvajanja, uglavnom je prepoznavao pravi trenutak za dodavanje, a visoka inteligencija činila je da retko bira loša rešenja – ne samo u tim, već i u svim drugim situacijama. Takvo razumevanje igre činilo ga je i odličnim asistentom, i sa visokog i sa niskog posta.

Pouzdan šut sa distance, a s vremenom je, kada je igra to zahtevala, u repertoar ubacio i šut za tri poena. Nije mnogo šutirao i nije mu to bilo jedno od glavnih oružja, ali je često Pauova trojka bila taj znak rivalu da je potpuno ubijen u pojam. „Posle svega, sad i ako trojku ubaci…“ I on je ubaci.

Gasol je bio toliko raznovrstan košarkaš da je teško izdvojiti njegov zaštitni znak. Pokušaću. Prvo: finta šuta – bilo sa visokog posta ili nešto bliže košu, pa posle toga jedno od gorenavedenih rešenja. Drugo: nikada, ali nikada nije spuštao loptu, već ju je sa čela direktno dizao na koš ili dodavao.

Da li je preteran opis Gasolovih karakteristika? Svako ko ga je gledao, daće lakonski odgovor: nije.

Gasolov odnos prema reprezentaciji

Pau Gasol 2006
Photo by Koichi Kamoshida/Getty Images

U doba erozije odnosa prema dresu nacionalnog tima, u doba kada i razni poluigrači s indignacijom odbijaju da igraju za reprezentaciju ili nisu zadovoljni minutima i šutevima, jedan od najvećih svih vremena tu je već pune dve decenije. I kada zbog povrede ne može da igra, najčešće je uz tim, kao što je to bio slučaj na Evrobasketu 2005. godine.

Uostalom, i Gasolovi poslednji napori da još malo igra profesionalnu košarku gorivo dobijaju u želji da još jednom učestvuje na olimpijskim igrama. Nije ga demoralisalo ni odlaganje, ne, Pau želi da završi karijeru na najvećem takmičenju, u dresu zemlje kojoj je doneo toliko radosti.

*Tempirana Bomba – hodajuća legenda i običan čovek

Nije ni u reprezentaciji sve bilo med i mleko – dvaput su na svetskim šampionatima Španci zaustavljani u četvrtfinalu (2010. Srbija, 2014. Francuska), na evropsko zlato čekali su dugo, sve do nadmoći 2009. godine, a posebno je bolan bio poraz u finalu na domaćem terenu od Rusije, pogotkom Džej-Ara Holdena u poslednjoj sekundi.

Međutim, ni njega, kao ni Navara, Rudija Fernandeza i druge, takvi porazi nisu naterali da odustanu od reprezentacije ni u poznim igračkim godinama. Svakog leta su se vraćali s osmesima na licima i s borbenošću klinaca koji na lokalnom terenu igraju prvi basket sa starijima u ekipi.

Gasol je sa Furijom osvojio: tri evropska zlata i po dva srebra i bronze, svetsko zlato 2006, kao i dva olimpijska srebra i jednu bronzu.

Van terena, Pau je svestran čovek: interesuju ga medicina i istorija, ljubitelj je opere i prijatelj sa čuvenim Plasidom Domingom, svira klavir, zna i italijanski i francuski, a o njegovom humanitarnom radu i izrazito ličnom načinu na koji mu pristupa mogao bi se napisati i poseban tekst.

I znate šta, ne bih ja ni pred Tokio konstatovao da ga je „vreme pregazilo“. Velikani poput Paua Gasola u sebi nose posebnu vrstu čarolije.

Izvori: LA Times, Bleacher Report, NBA.com, FIBA.com, paugasol.com

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare