Zujanje – dva lica grend slema

Skener 31. maj 202312:30 1 komentar
Roland Garros
Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Jedno je pre otvaranja kapija, drugo posle njih. Ne mogu postojati odvojeno: ranojutarnji mir i prija toliko jer je čovek svestan da će vrveti za pola sata.

Ozmo na šljaci:

To rano jutro idealno je za svesnu šetnju po kompleksu. Zovem je svesnom jer kad počne ludilo, a obaveze krenu, osećam više kao da vozim slalom kroz gužvu, i to bezuspešno. Gužva na Rolan Garosu, najmanjem od sva četiri slema, takva je da bi i Mikaela Šifrin zakačila neku kapiju.

Ali rano ujutru, čovek može da zastane, mirno digne pogled naviše ili u stranu i da vidi šta se tu zapravo sve nalazi: koliko je divan pogled od sporednih terena ka Šatrijeu i Lenglenu, na primer. Ili da u devet ujutru naletiš na revnosnu damu koja kredom – stara škola – upisuje na džinovsku tablu jučerašnje pobednike. Da se u miri fotografišeš kod šljakastog zida sa logom Rolan Garosa, a da ti ne preti da ćete neko munuti laktom u rebra ili gledati kao da si mu utrčao na mesto u autobusu.

„Ćao, Ozmo“, rekla mi je Olga dok je dolazila na zagrevanje pred svoj meč drugog kola. „Hej“, nedugo ranije javio se Miomir. I igrači su opušteniji, ali i kod njih tenzija polako raste, pogotovo kod onih koji treba da nastupe toga dana.

Stefanos Cicipas
Photo by Ryan Pierse/Getty Images

Gledati tenis izbliza stvarno je neprocenjivo. Novinarska mesta na Šatrijeu su u golubarniku – ne žalim se, samo konstatujem, ali činjenica je da se odatle tenis doživljava skoro kao na televiziji. Sama igra, atmosfera je naravno druga priča kad si na stadionu.

Zato su mi prvi dani slema omiljeni i tada gledam da što je moguće manje vremena provedem na najvećim stadionima. U ponedeljak sam odgledao ceo duel Pera – Kontavejt direktno iza teniserki, iz perspektive linijskog sudije, samo dva metra više. Tek onda se stekne pravi utisak o tome koliko se jako zapravo udara, vidiš svaki trag, bolje uočavaš taktičke šablone i svaku, pa i najmanju promenu u ponašanju aktera.

View this post on Instagram

A post shared by Sport Klub (@sport.klub)

„Serbi“, konstatovao je bračni par pored mene gledajući mi u akreditaciju, „Djoko“. Nasmejao sam se – da, Djoko. Allez Djoko. Oni su navijali za Kontavejt, ja za Bernardu, vrednu i simpatičnu devojku iz Zadra. Nije mi dala mnogo prilika za efektne fotografije – kad odigra makar i najbolji udarac, stisne pesnicu i to traje milisekundu, pa već kreće u rutinu pred sledeći poen koja je nalik onoj koju je imala Šarapova: licem okrenuta ogradi i blago nakrivljena ka podlozi. Usredsređenost – milion posto.

Eto, takve detalje čovek vidi, tako sam jednom na US openu – na starom Luj Armstrongu – ustanovio da Dominik Tim dodaje lopte skupljačima tako da ovi ne moraju da se saginju.

Photo by Clive Brunskill/Getty Images

Kada ljudi nagrnu, ima i to svojih čari. Volim što su uzbuđeni, što su tribine ispunjene na skoro svakom meču, što su mnogi doterani kao za svadbu, ali i što se uvek nešto dešava: ili idu neki na štulama, ili neko udara u bubanj i peva ili – kao sad – imamo neke sumanute navijače poput ovih sad Sinerovih koji su obučeni kao šargarepe.

„Imam narandžastu kosu, a i jeo sam šargarepu na turniru u Beču. Super im je nadimak“, smejao se i Siner.

Ipak, konferencijama dominira Stefanos Cicipas – već sam vam pisao kako je na pitanje o tome što se obrijao govorio o Karlosu Alkarazu, ali iz duše je govorio kada su ga pitali za ponašanje na meču s Medvedevom u Rimu. kaže da ga je sramota što se psovkom obratio majci i da mu se neće ponoviti.

„Ako mi i dođe tako nešto na pamet, samo ću se setiti kako se sada osećam“.

Stefanosov meč trenutno je u toku, a ja odoh malo da – zujim.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare