San ili java – dva srpska tima u Ligi Evrope

Skener 25. avg 201710:10 > 04. maj 2022 14:13 0 komentara
FK Crvena zvezda

Fudbalsko odrastanje u završnoj deceniji SFR Jugoslavije učini vas pomalo razmaženim. Bari je bio samo kruna na neverovatnoj produženoj deceniji, koja je počela Zvezdinim plasmanom u finale Kupa UEFA.

FK Crvena zvezda

U tih deset godina gledali smo polufinale Kupa UEFA na niškom Čairu, pa na Poljudu, pa na Grbavici. Gledali smo kako Rijeka i Zvezda u kratkom razmaku gaze madridski Real, kako Partizan vraća 2:6 protiv QPR i prolazi uz 4:5 na Seltik Parku. Gledali smo sedam Zvezdinih proleća u 14 sezona, na ovom tlu pobeđivani su Roma, Totenhem i Arsenal, izbacivani Sosijedad, Napoli i Štutgart, samo je magla sačuvala veliki Milan.

Sezona 1990/91 ostala je zapisana u istoriji ne samo zbog toga što je okončana peharom Lige šampina za Crvenu zvezdu. Dvanaestog decembra 1990. Partizan je kod kuće pokušao nemoguću misiju – da protiv moćnog Intera, predvođenog svežim prvacima sveta Mateusom, Bremeom i Klinsmanom i domaćim asovima Zengom i Bergomijem nadoknadi 0:3 sa Meace, posle meča koji su obeležili promašaji crno-belih. Višnjić je pogodio prečku, Goran Stevanović je volejom doneo prednost, ali je Mateus postavio konačnih 1:1.

https://youtube.com/watch?v=0MWUd2vqmgs

Sve do 2017. to je bila poslednja situacija u kojoj su dva srpska kluba u decembru i dalje igrala evropski fudbal (tehnički Zvezda nije igrala u decembru jer su u Kupu šampiona tokom jeseni igrana samo dva kola, ali je i dalje bila aktivna). Poslednja do 2017. godine jer će sedmog decembra ove godine i jedan i drugi večiti rival izaći na teren u šestom kolu grupne faze Lige Evrope.

Šest godina ranije dve ekipe sa ovih prostora igrale su poslednji put istovremeno decembarski fudbal, Željezničar je izbacio Univerzitateu iz Krajove, dok Partizan nije mogao da nadoknadi brodolom iz Sekešfehervara i uzvrati Videotonu.

Prikladno, 33 godine kasnije crno-beli su mesto u grupnoj fazi Lige Evrope ostvarili izbacivanjem istog rivala, i to brutalnim rezultatom, kojim je umalo potpuno uzvraćeno Mađarima za onih 0:5 iz 1984.

2015 revisited: Partizan bolji na strani

Miroslav Todorović/FK Partizan

Klub iz Humske ima u poslednjih 15 godina bogato evropsko iskustvo, ovo će mu biti jubilarna deseta grupna faza (dva puta LŠ, tri puta Liga UEFA i peti put Liga Evrope), a od kada ih je gorepomenuti Lotar Mateus uveo u Ligu šampiona nikad nisu vezali dve sezone bez evropskog fudbala do kraja jeseni.

Uprkos promeni trenera i hoće-neće produženom odlasku ključnog igrača iz šampionske sezone Leonarda, Partizan se ovog leta uzdao u stabilnost. Promene u igračkom kadru bile su relativno male za ovdašnje uslove, a sa izuzetkom skupo plaćenog Sume glavnu ulogu igraju stubovi tima iz prošle sezone – Vulićević, Janković, Everton, Jevtović, Đurđević i Tavamba, donekle potcenjeni, ali ključni igrač ovog tima.

Ključni kvalitet koji je pokazao ovog leta Partizan je nasledio iz jeseni 2015, kada je poslednji put igrao grupnu fazu. Do tada crno-beli su u grupama igrali često, ali ne i dobro – na 42 utakmice zabeležili su samo dve pobede, protiv Egalea i Šahtjora kod kuće. Od 21 gostovanja sa 19 su se vratili poraženi, a po bod su uzeli Laciju i Nefčiju.

Posle dramatičnog trijumfa protiv AZ, prvom u 19 grupnih mečeva, beogradski tim je zablistao u Augzburgu i pobedio 3:1. Dva meseca kasnije slavili su i u Alkmaru, pa se ispostavilo da su posle decenijskih problema na putovanjima prvi put bolje odigrali van svog stadiona.

https://youtube.com/watch?v=37kJ0WDxnuI

Posle sigurnog prolaska protiv Budućnosti, izborenog pre svega iskustvom (na pola jula je veoma teško očekivati ozbiljniju formu), momci Miroslava Đukića protiv Olimpijakosa su podbacili pred svojim navijačima, a zatim odigrali veoma dobar meč u Pireju, gde su bili bliži pobedi negoekipa, koja je na kraju ponovo završila u LŠ. Protiv Videotona priča se ponovila – u praznoj Humskoj Partizan je igrao smušeno, nije stvarao prilike, a na kraju je umalo kažnjen za to ali je tek potpisani Vladimir Stojković odradio je ono što oduvek radi najbolje – skinuo zicer. Stojković bi mogao da se ispostavi kao ključno pojačanje, zbog bogatog međunarodnog iskustva.

Revanš u Felčutu bio je prava rapsodija, od fantastičnog plana igre, preko sigunrosti na golu, čvrste odbrane, kontrole sredine terena do ubitačnih napada koji su napunili Videotonovu mrežu. Ponovo je gostovanje Partizanu donelo i bolji rezultat i bolju igru. Naravno, prvi zadatak za Đukića je da smisli kako da se kod kuće ne prosipaju bodovi, ali sa ovakvom gostujućom formom crno-beli imaju sasvim pristojne izglede u grupi.

Deset dugih godina

FK Crvena zvezda

U evropskom fudbalu zaista nema mnogo klubova sa svetlijom istorijom od Crvene zvezde. Iako je titula iz Barija u poslednjih četvrt veka preuzela svu pažnju, prava vrednost Zvezdine istorije je u dugovečnosti. Crveno-beli su čak šest puta igrali polufinala evrokupova, a osamdesete, oivičene sa dva finala, jedina su decenija u kojoj to nisu uspeli, četiri puta su se zakucali u četvftfinalu. Kada su krajem maja 1992. tadašnju SRJ stigle sankcije, presekle su Zvezdu u pokušaju da se probije u top 10 večne liste evropskog fudbala.

Usledio je sunovrat, za koji su odgovorni ljudi iz samog kluba, koji se nisu snašli u novoj situaciji, kao i opšte okolnosti (ratovi ovde i dramatične promene na fudbalskom tržištu), ne treba zanemariti ni greh UEFA (brisanje rezultata dve najuspešnije sezone iz klupskog koeficijenta, bavićemo se time detaljno jednog dana). Međutim sva opravdanja piju vodu u ograničenom vremenskom periodu. Od poslednjeg rata prošlo je 18 godina, drugi klubovi u regionu očigledno napreduju, a najtrofejniji ex-Yu klub bukvalno ne može da dođe sebi.

Zvezda je u vreme Dragana Stojkovića uspela da se dvaput plasira u grupnu fazu Lige Evrope, 2005. i 2007 godine. Taj prvi ulazak donela su im dva golmana već pomenuta u tekstu – Valter Zenga sa klupe i Vladimir Stojković, nestvarnom partijom na debiju u Bragi. Usledio je rolerkouster od grupe, porazi od Bazela i u Trumseu, epska pobeda nad Romom i ono neobjašnjivo u Strazburu. Crveno-beli su tada ispustili 2:0 potiv rezervnog tima Strazbura, za koji je blistao tinejdžer Kevin Gameiro i ostali bez evropskog proleća, prvog u 14 godina.

Dve godine kasnije do grupe je Kosanovićeva Zvezda stigla preko Poljske, ali je tamo bila bolno neadekvatna zadatku. Počelo je novim ispuštanjem pobede u režiji tinejdžera, kada je Toni Kros okrenuo iz 1:2 u 3:2 za Bajern u poslednjih 5 minuta. Usledili su debakli od Arisa, Boltona i Brage za čistu nulu u grupi, dok je klub krenuo u sunovrat iz kojeg se još nije izvukao.

Kada je sledećeg avgusta Nenad Mirosavljević u 117. minutu izjednačio na 3:3 i odveo APOEL u poslednju Ligu UEFA, crveno-beli su prvi put u istoriji ispali već u avgustu. Ispostavilo se da će tek 2017. ponovo videti septembarski fudbal u Evropi. Bilo je u međuvremenu lepih letnjih momenata, kao sedmica Ventspilsu, preokret protiv Dinama iz Tbilisija ili veći deo dramatične noći u Bordou, ali to teško da bi smelo da bude dovoljno i klubovima koji do Evrope dođu tek ponekad.

Ovog leta Zvezda je radila stvari koje već dugo nije. Izbacila je bolje rangiranog rivala, i to sad već dvaput u nizu (Sparta i Krasnodar). Pobedila je na strani respektabilnu ekipu (u poslednjih 15 godina: Nistru, Inter Zaprešić, Kork, Groklin, Rudar Velenje, Ventspils, Naftan, Valeta), Spartu u Pragu. I jedno i drugo čeka se od Kjeva 2002. godine.

https://youtube.com/watch?v=6ShUzERedNE

Ako je prvi komšija bio stabilan, u Zvezdi se sve promenilo. Dolazak Vladana Milojevića doneo je novi sistem igre i još važnije novi sistem rada. Uprava je baš prionula udarnički, dovela je (do ovog trenutka, a ima vremena za još) 15 igrača. Koliko su pojačanja bitna govori to što su protiv Krasnodara u Beogradu startovali Borjan, Savić, Stojković, Rodić, Radonjić, ušli su Gobeljić i Pešić, Jovičić je izostao samo zbog povrede, a spisku se može dodati i Boaći, koji je posle pozajmice tokom leta potpisao trajni ugovor.

Pečat Vladana Milojevića

Začudo, tolike promene (treba dodati da su Milić i Frimpong stigli zimus) nisu smetale ekipi da se za kratko vreme uklopi, a najkraće pripreme u istoriji (ne samo FKCZ, ovog leta razmak između sezona bio je najkraći u istoriji Evrope) nisu ih sprečile da se fizički spreme za izuzetne napore i 13 takmičarskih mečeva do 24. avgusta, od toga četiri protiv na papiru jačih rivala.

Sve je to pre svega Milojevićeva zasluga i njegov pečat se vidi u svakoj utakmici, posebno u uvodnim minutima oba poluvremena i velikom pritisku na rivala. Verovatno ključni detalj njegovog rada je psihičko oslobađanje nemalog broja igrača, koji su igrali u grču, a sada bukvalno lete po terenu. I sa svim promenama ovaj tim Zvezde ima mnogo nedostataka, ali je u osam nastupa u Evropi gotovo potpuno uspeo da ih pokrije i bitku prebaci tamo gde su mu prednosti.

Posle mnogo godina klub sa stadiona Rajko Mitić ima vrlo jasnu osovinu, koju čine golman Milan Borjan, kapiten Mičel Donald, napadač Ričmond Boaći i plejmejker Gelor Kanga. Momak iz Gabona verovatno je najveći majstor s loptom koji je u ovom veku nosio Zvezdin dres, i njegov karakter je jedini razlog zašto igra u Srbiji, a ne u nekoj od vodećih liga. Donald je ovog leta igrao kao u prvih pola godine po dolasku u Beograd, a Boaći je prvi strelac kvalifikacija sa 7 golova.

Borjanov dolazak bio je, kao i u Stojkovićevom slučaju, poslednja kockica – posle niza neobjašnjivih grešaka njegovih prethodnika, konačno mrežu crveno-belih čuva neko ko uliva ekipi samopouzdanje, a u ključnim trenucima odradi vrhunski posao, kao u nadoknadi meča sa Krasnodarom. Značaj dobrog i pouzdanog golmana još će porasti u grupi.

Sa takvom bazom, posao mladih domaćih igrača je olakšan, jer Donald i Kanga su sigurna opcija za odigravanje i prijem pasova, a Kanga i Boaće odvlače pažnju protivničkih odbrana. Pored Donalda Jovičić je dobio priliku da za kratko vreme postane miljenik navijača, a krila koriste prostor koji im pravi Boaći.

Grupna faza doneće dva dodatna ispita –jače protivnike i konstantno igranje četvrtak-nedelja, sa čim se deset godina nisu suočavali treneri Zvezde. Kada sam pitao Milojevića posle meča šta misli o tome, rekao je da se raduje, jer su evropske utakmice ono zbog čega se igra fudbal i u njima igrači rastu.

Dobar tajming za derbi

Dva dana pred prvi večiti derbi sezone i crveno- i crno-beli imaju pravo na najmirniju pripremu u novijoj istoriji tih okršaja, jer sve što treba već desilo se…

Za kraj jedna sitnica, nadam se zanimljiva – žreb za grupnu fazu obavlja se dva dana pred prvi večiti derbi u sezoni. Po rasporedu žreb za šesnaestinu finala Lige Evrope biće održan 11. decembra, dva dana pred drugi večiti derbi sezone. Ko zna, možda i tada pažnja oba kluba bude podeljena. Ljudski je nadati se. Možda ne deluje realno, ali zašto bi nas realnost sputavala?

p.s. (Rijeka i posebno Vardar svakako zaslužuju da im se posveti pažnja pred start Lige Evrope. To ćemo i učiniti u posebnim tekstovima)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!