Enfildska Trilogija, drugi deo: Supermen stigao u supertim

Skener 21. okt 202214:01 3 komentara
Erling Braut Holand
xGonzalesxPhoto TobiasxJorgensenx via Guliver Image

Derbi Premijer lige između Liverpula i Mančester Sitija odlučen je jednim golom i doneo je pobedniku tri boda, ali njegov potencijalni značaj mnogo je veći od toga. O tome kako su dva vodeća engleska i evropska kluba reagovala na velike letnje promene, u kakvim okolnostima su stigli na veliki obračun, kako je utakmica postavljena, kako je tekla i kakve bi implikacije mogla da ima za nastavak sezone čitajte u velikoj trodelnoj priči. U drugom delu tema je Mančester Siti, njihove letnje promene, uverljiv početak sezone i uvod u derbi.

Novi horizonti

Karijera Žozepa Gvardiole toliko je puna događaja i trofeja, da mnogi zaboravljaju da je u ovom poslu tek 15 godina. Za to vreme je, uz obaranje nebrojenih rekorda i redefinisanje fudbalske taktike, osvojio deset titula, devet kupova, osam superkupova, dvaput bio prvak Evrope, triput šampion sveta, skupio 6 pehara u godini, domaći kvadrupl u Engleskoj. I pobeđivao besomučno, do te mere da će verovatno stići pre do 600 pobeda, nego do 100 poraza.

Enfildska Trilogija

Ovoga leta, deceniju i po posle preuzimanja Barselone B i starta neverovatne serije od bezmalo osamsto utakmica, nešto je ipak uradio prvi put u karijeri – ušao u sistemsku rekonstrukciju tima. U nekoliko nedelja klub iz Istlendsa napustila su četiri bitna igrača. Gvardiola je odvek razumeo da je tim važniji od pojedinca i nije imao problem da pokaže vrata i najvećim zvezdama, čak i kada bi taj potez bio nepopularan – prodao je Ronaldinja, Etoa, Zlatana, Švajnštajgera, dvaput oterao Jaju Turea.

Čistka koju je sproveo u Barsi prvog leta podigla je mnogo prašine, ali šest trofeja u godini opravdalo bi i ekstremnije mere. U Sitiju je dozvolio sebi jednu praznu godinu i onda odradio pravo prolećno čišćenje, kada je među 12 igrača kojima se zahvalio bio i jedan (Nolito) kojeg je on sâm doveo godinu ranije. Ovog puta niko nije imao zamerke, ali je i ovog puta u roku od godinu dana dobio potvrdu da je u pravu, prvom stotkom u istoriji Premijer lige.

Međutim, najčešće bi u pitanju bili igrači koje je u klubu zatekao i nisu se uklapali u njegovu viziju igre, nekad fundamentalno, češće zbog godina u koje su zašli. Pre Sitija nikad nije ostao dovoljno dugo za rekonstrukciju. Četiri godine u Barsinom prvom timu, samo tri u Bajernu. Do kraja ove sezone izjednačiće taj zbir. Još nije siguran da li će opet produžiti ugovor, a procesi ne čekaju ničiju odluku.

Pep Gvardiola
REUTERS/Phil Noble via Guliver Image

Ako se malo pažljivije pogleda, svaki od četiri odlaska imao je smisla i logično se nastavljao na odnos sa igračem. Fernandinjovo prisustvo u svlačionici bilo veoma bitno, ali je sa sa terena otišao odavno. Zinčenko se pokazao kao korektna popuna na nekoliko mesta na terenu, ali nijednog trenutka ni na jednom nije bio na nivou koji Pep i ovakav Siti traže. Sterling je tri godine imao visoku produkciju i bio vrlo bitan deo sistema, iako je uvek umeo da frustrira. U poslednje dve sezone opali su mu i statistika i minutaža, a efikasnost nije napredovala. Najtužniji je bio odlazak Gabrijela Žezusa, jer se radi o vrhunskom fudbaleru od 25 godina, ali i kod njega priča ide slično, postepeno je pomeran ustranu, i na kraju samo uklonjen iz slike. Ako tome dodamo i stvarni početak seče, decembarski brzi oproštaj sa Feranom Toresom, koji se zadržao 17 meseci.

U drugom smeru stigla su tri igrača, blokbaster akcija sa Erlingom Holandom, zapaženi dogovor sa Kalvinom Filipsom, zdravstvenim problemima iznuđena kupovina Manuela Akanđija, plus januarski dolazak Hulijana Alvaresa i neočekivani premeštaj Serhija Gomesa, prvobitno planiranog za jedan drugi klub Siti grupe, onaj katalonski.

Utisak je da je rekonstrukcija zapravo tek krenula, jer Siti sada ima manju dubinu, a nema mlađi tim nego u proleće 2021. Prošlog leta, klub je osim Kuna pustio i tri kvalitetna mlada igrača koja su mogla da daju dubinu – Anhelinja, Enmeču i Garsiju, a doveo samo Griliša. To znači da su tri od četiri seniorska pojačanja 27-godišnjaci, od kojih je Sterling marginalno stariji, a šest drugih prodatih igrač mlađe. Gotovo je nezamislivo da sledećeg leta na Etihad ne stignu dva, tri ili čak četiri momka u ranim dvadesetima.

Ako je spisak imena nekog iznenadio, tajming ulaska u rekonstrukciju je i logičan i očekivan.

Dvorac pod opsadom

Četvrta titula u pet godina proslavljena je u istočnom kutku Mančestera bučnije nego što je uobičajeno kada nekome trofeji postaju rutina, kao Nebeskoplavima. Deo razloga leži u samoj završnoj utakmici, tokom koje su Građani umalo prosuli mleko prikupljano devet meseci, pa je bio neophodan preokret za overu titule. Ali još bitnije, taj preokret je doneo osećaj olakšanja posle serije neprijatnih udaraca koje su Pep Gvardiola i njegovi momci istrpeli.

Mančester Siti
xMartinxRickettx via Guliver

Mnogima je promaklo, a mediji naravno nisu potencirali, da je u prethodnih 13 meseci klub koji dominira engleskim fudbalom poslednjih pola decenije prošao kroz niz ozbiljnih neuspeha. Titula iz 2021. obezbeđena je veoma rano, s obzirom na užasnu sezonu svih potencijalnih rivala, a još od Liga kupa, osvojenog aprila 2021. protiv Spursa (kojem je prethodio najbesmisleniji otkaz u novijoj istoriji engleskog fudbala), Siti je poklekao prilikom svakog izazova.

Najpre ih je Čelsi u šest nedelja pobedio u ligi, izbacio iz kupa i – daleko najvažnije – ostavio bez pehara Lige šampiona kada su konačno stigli do finala, nadigravši ih rutinski u svakom od mečeva, što je zaista delovalo kao tehnički nokaut. Neuspeh u Komjuniti šildu protiv Lestera sâm po sebi nije mnogo bitan, ali je samo produžio seriju.

Onda je u oktobru Vest Hem na penale eliminisao vladare Liga kupa, ali je dobra forma u ligi smirivala situaciju. Stanje se i tu naglo pogoršalo posle dvocifrene prednosti na sredini januara, i tri kola pred kraj Liverpul je bio na minus 1. Onda su u kratkom roku usledili poraz od Crvenih u polufinalu kupa i samom Pepu verovatno najbolniji u karijeri, sumrak na stadionu Bernabeu. Zato je onih 0:2 protiv Vile te majske nedelje izgledalo još mnogo strašnije nego na prvi pogled. Kvalitet je na kraju prevagnuo tog popodneva, titula je ostala tamo gde je praktično bila sve vreme.

Ali zato je i bio neophodan letošnji rez.

Šampioni u septembru

Poraz u Komjuniti šildu sad je već postao normalan, malo ko tu utakmicu shvata takmičarski, a posebno kad su akteri maknuti ne samo sa stadiona, nego i prestonice, na 22. fudbalski stadion po veličini u Engleskoj i Velsu, i u grad koji spada među najmanje atraktivne, nimalo slučajno, da bi se udovoljilo aktuelnoj društveno-poliičkoj histeriji.

Mohamed Salah
Guliver Image

Onda je krenula prava akcija i vrlo brzo mediji su krenuli da dodeljuju Sitiju titulu, jer je kako Pep kaže “najveći konkurent” Liverpul u prve tri nedelje ispustio sedam bodova. Pep je možda donekle lud, ali glup sigurno nije. Prve sezone u Engleskoj je naseo, kada je posle uvodnih pet pobeda aklamacijom izglasan za prvaka i onda je ostao da u čudu gleda kako Konte probija ogradu sa 14 vezanih pobeda i odlazi vam dometa već pre nove godine.

Drugi put će malo teže pasti na medijsko gaženje po timu gospodina iz Pulje, čiji tim “ne igra dovoljno lepo”, jer i on sasvim lepo vidi – Spursi imaju isti broj bodova kao njegovi izglasani šampioni, a Liverpul im se prošle sezone za tri meseca vratio od minus 11 na minus jedan. A to je i pre nego što uđemo u priču o odbeglom Arsenalu, restartovanom tandemu Čelsi – Junajted i konačno stignemo do slona u sobi – Svetskog prvenstva usred sezone, koje preti da napravi haos od drugog dela sezone.

Ono što je izvesno, znali smo i pre sezone: Siti je prvi favorit, ima najbolji tim, ima naviku pobeđivanja, stil igre i mentalitet su prilagođeni uzimanju velikog broja bodova tokom sezone; ali ovo neće biti šetnja kroz park. Iako i dalje imaju zastrašujuće momente, kada gaze rivale i pune im mreže, takve pobede ne osvajaju titule. U fudbalu tri boda donose i 6:0, i minimalac autogolom protivnika.

Klik iliti Similis simili gaudet

Nemoć Sitija i promašaji Holanda na Komjuniti šildu, gde je Hulijan Alvares ostavio bolji utisak i ako ne računamo jedini gol, stvorili su u javnosti potpuno pogrešnu sliku. U anketi Sky Sportsa pred prvo kolo narod je izglasao idealni tim pojačanja u kojem se nalazi Djed Spens, ali ne i Erling Holand (tu nije ni Žezus, ali jesu sva 4 igrača Spursa, jer su mediji celo leto pričali da su obavili najbolji prelazni rok; isti ti mediji sada ga opisuju kao loš).

Prvog vikenda lige sve se okrenulo, Mitrović je dominirao nad VvD, a KDB i Holand na Olimpijskom stadionu dali sneak preview maltretiranja koje čeka ostatak lige, u tom slučaju pasom sa svoje polovine u prostor i sprintom. Klik se dogodio.

I bilo je tako logično da će se dogoditi. Kevinov izuzetni talenat i radna etika učinili su da mnogi izgledaju kao ozbiljni fudbaleri. Sad je dobio partnera izuzetnog talenta i radne etike, na to još fizički superiornog do granice nerealnosti i kao trešnjica na vrhu – mentalno neverovatno uravnoteženog. Erling nije najbolji igrač na svetu, nije ni najbolji svetlokosi igrač u napadačkoj polovini Sitija, ali je fenomen.

Nisam primetio da se iko bavio psiho-socijalnim aspektom njihovog odnosa, a meni se čini veoma bitnim. U modernom fudbalu većina igra iz nužde (često gladi) ili da bi zadovoljila neku potrebu (za slavom, pobeđivanjem, priznanjem…). Vrlo mali broj fudbalera igra iz najčistije ljubavi prema igri. I Kevin i Erling od rođenja su potpuno situirani, pogotovo Belgijanac, koji je dete veoma bogate porodice.

Obojica su se posvetila igri iz dva razloga – izuzetno su je voleli i išla im je odlično od najmanjih nogu. Obojica su od samog starta pokazala (i još uvek pokazuju svakog dana) tri ključne osobine – poštovanje prema igri i učesnicima, gotovo bezgraničnu volju za radom i požrtvovanje. Velika je i retka privilegija raditi sa nekim koga ne moraš da moliš, teraš, motivišeš. Obojica su se već kao klinci žrtvovala, jer su iz svoje udobme zone komfora otišli na drugi kraj zemlje (u Molde i Genk), jer su znali da bi tamo mogli da napornim radom brže i više napreduju.

Erling Holand, Kevin de Brujne
xPressinphotox via Guliver Image

Ako na to dodamo fudbalsku prirodu jednoga i drugoga – Kevina da kreira golove, a Erlinga da ih realizuje, sasvim je jasno da nisu ni mogli da ne budu idealni partneri. Imaju i dvostruku sreću – da ih bogati i dobro organizovani klub na vreme prepozna kao dobar tandem, ali i važnije: Erling je fizički i mentalno sazreo ranije nego što je to uobičajeno, a Kevin kasnije, čime se umanjuje njihova prirodna razlika od malo preko devet godina.

Gledajući ih kako zajednički uništavaju rivale, ne mogu da ne pomislim koliko je srećan Kevin bio na dan kada je Erling došao u Siti. Prošle sezone Belgijanac je bio prvi strelac kluba, jer su mu opcija za dodavanje bile slabije nego obično (Kun, pa Feran Tores otišli, ostali uglavnom u opisanom padu forme). Za celu sezonu PL imao je osam asistencija, koliko i Kuluševski za tri i po meseca, manje od Pogbe koji je jedva prebacio 35 posto minutaže i dve manje od Harvija Barnsa. Posle devet mečeva u ovoj sezoni imao ih je već devet, više od pola za Norvežanina.

Saga o Erlingu, sinu slomljenog Alfija

Prvi put sam Erlinga Breuta Holanda video jednog julskog popodneva 2018. Radili smo U19 Euro u Finskoj, i zapao mi je duel domaćina sa Norveškom, ispostaviće se odlična utakmica sa pet golova, i jednim prepoznatljivim prezimenom u gostujućem sastavu. Dovoljno je interesantno bilo videti da Alfijev sin ne igra na poziciji destroyera, već kao napadač (i to dobar, njegov het-trik protiv Škota doveo je tim na Euro), a tokom pripreme za utakmicu pažnju mi je privukao meč neposredno pred dolazak na EP.

Njegov Molde pobedio je lidera norveške Elitserije Bran u gostima rezultatom 4:0, Erling je dao sva četiri gola, i to u prva 22 minuta utakmice. U preostalom ligaškom meču pred turnir dao je dva gola, a Molde je pobedio Volerengu 5:1. Dovoljno da skrene pažnju, pogotovo ako znamo da je momak tek posle tog meča napunio 18, da je već dve i po godine igrao sa seniorima (naravno, kao aktivni pratilac nordijskog fudbala bio sam oprezan, jer je Norveška tih godina štancovala “wonderkidove”, koji bi debitovali sa 15, a onda do 22. rođendana nestali sa mape ili završili u HamKamu) ali da je dotle dao ukupno četiri gola na 44 utakmice.

Erling je dao gol, Norveška je pobedila, izborila mesto na U20 Svetskom prvenstvu sa vrlo pristojnom generacijom, u kojoj su još dva sina reprezentativaca iz zlatne generacije (Emil Bohinen i Kristijan Torstvet), kao i do sada već etablirani u Evropi Jens Peter Heuge, Leo Estigor i Hokon Evjen.

Odmah po povratku sa turnira u Finskoj Holand je dao četiri gola u pet mečeva kvalifikacija za LE (jedan Zenitu), i odmah ga je ugrabio Red Bul Salcburg, sa kojim će od leta 2019. eksplozivno stupiti na svetsku scenu. U Salcburg je stigao prvih dana 2019, a u klubu su ga doživeli kao projekat i bili vrlo strpljivi sa njim. Marko Roze ga je do leta pustio na teren samo nekoliko puta (dvaput u ligi), pre nego što će se njegovo ime naći u svakom sportskom mediju.

Norveška je u Lublinu pobedila Honduras 12:0 na U20 Svetskom prvenstvu, a Holand je bio strelac čak devet golova. Taj rezultat nije bio puko iživljavanje, Nordijci su izgubili prva dva meča na turniru (u prvom ih je pobedio Urugvaj, a prvi gol dao… pogodili ste, Darvin Nunjes) i nada da će igrati u osmini finala počivala je na ubedljivoj pobedi i poklapanju rezultata u preostale tri grupe. Ovo drugo se nije desilo, pa je prvi strelac malog Mundijala takmičenje završio već u grupi.

Tokom leta u Salcburgu se sve promenilo, Roze je otišao u Gladbah, stigao je Džesi Marš, otišli su Dabur, Slager, Volf, Lajner, mesto se otvorilo i EBH-šou mogao je da počne. Već na otvaranju, na kup-meču u Parndorfu, dao je het-trik, ali je u ligi u prva dva kola pogodio samo jednom, iz penala.

Erling Holand
Marius Simensen, Digitalsport via Guliver Image

Baš tih letnjih dana u Beogradu je gostovao njegov dojučerašnji tim Molde (zapravo dvaput u tri nedelje), a pred prvi meč sa Čukaričkim imao sam prilike da duže od jednog sata pričam sa čovekom koji ga je lično doveo u klub. Priča ide ovako: septembra 2015. mlađi kadeti Norveške (U15) igrali su dve vezane prijateljske utakmice sa komšijama iz Švedske, u susednim gradićima Jevik i Brumundal, idealna prilika da se skaut ambicioznog Moldea upozna sa ponudom. U prvoj slavili su gosti 4:2, a oba gola za domaći tim dao je dečak iz Brinea na jugozapadu zemlje, po imenu Erling Holand. Skaut je zaokružio ime i posle utakmice proćaskao sa starim znancem, dečakovim ocem Alfom Ingeom, kojeg je znao iz igračkih dana u reprezentaciji. Dva dana kasnije u Brumundalu gosti su na poluvremenu vodili 1:0. Dok se spremalo drugo poluvreme švedski golman Turberg izašao je visoko da se dogovori sa štoperima. Erling je to primetio i čim se čula pištaljka poslao loptu s centra u mrežu, u stilu Ramba Petkovića. Odmah u sledećem napadu Alfijev mali dodao je još jedan gol, četvrti u tri dana.

Telefon sportskog direktora Moldea zazvonio je minut kasnije, svako dalje odlaganje bilo bi pogubno. Obavljen je preliminarni razgovor sa Alfijem, koji je već tada imao jasnu ideju kako želi da ide karijera njegovog sina. Alfi nikad nije odigrao ni minut seniorskog fudbala u prvoj norveškoj ligi, direktno iz drugog ranga pokupio ga je Brajan Klaf (mada je sâm transfer potrajao 16 meseci, pa se legendarni trener već penzionisao pre nego što je kompletiran), a zbog povrede kolena (ne onog na kome mu je Kin sproveo nasilnu osvetu) nije mogao tamo da završi karijeru. Ipak, smatrao je da je mudro da mu sin prve korake napravi u Elitseriji, rangu u kojem njegov i Erlingov Brine nije igrao od 2003. Dve ambiciozne strane lako su se dogovorile, tinejdžer će prve seniorske korake napraviti u Brineu, i čim bude spreman može u Molde. To vreme bilo je potrebno i samom dečaku da fizički izraste u današnje telo supermena.

U svakom razvoju potrebna je sreća, a Erlingova je bila sreća u nesreći – sledećeg proleća, Brine je loše počeo sezonu, pa je morao da već u maju menja trenera. Na to mesto postavljen je dotadašnji šef akademije Alf Ingve (sa V) Berntsen, koji je Holanda godinama trenirao i gurao u starije grupe, i koji je bio prisutan 10 godina ranije, kad je plavokosi šestogodišnjak, na prvom organizovanom meču u životu, sa prva dva kontakta zabeležio gol i asistenciju. Četiri meseca pre 16. rođendana postao je starter, isprva kao krilo, još nije bio građen kao sad, ali ubrzo kao napadač. Odigrao je celu sezonu i dao NULA golova, a Brine je skliznuo u treći rang. Ali sve će se vratiti s kamatom.

Vraćamo se u 2019, stižemo do septembra i početka Lige šampiona. OK, godinu ranije Erling je dao četiri gola na pet mečeva kvalifikacija za Ligu Evrope, ali to su Ljači i Hibsi. Sigurno to ne može utorkom uveče? Na odgovor nismo čekali ni dva minuta, mrežu Rasing Genka zatresao je desnom, onda levom, pa opet desnom, sve do poluvremena. Drugi debitantski het-trik u LŠ, posle Runijevog 2004. OK, ali to je Genk, i tih 17 golova na devet mečeva su uglavnom protiv austrijskih klubova. Drugo kolo Enfild, gol za 3:3. Napoli kod kuće dva komada. Napoli u gostima jedan. Genk u gostima gol i asistencija za pola sata na terenu. Osam u pet, pet prvih utakmica sa golovima, prvi debitant u istoriji. Prvi ga je zaustavio Liverpul, koji će tri nedelje kasnije dovesti njegovog saigrača Minamina. Bio je to njegov poslednji meč u Austriji.

Erling Holand
LAURIExDIEFFEMBACQ via Guliver Image

Kad je dva meseca kasnije Red Bul ponovo izašao na teren, Norvežanin je već dao osam golova na prve četiri utakmice u dresu Dortmunda. Na kraju te sezone bio je najbolji strelac Salcburga (gol iznad Dake) i drugi strelac Borusije (četiri ispod Sanča), iako ni u zbiru nije odigrao onoliko utakmica koliko svaki od njih za jedan klub. Ukupno je na 40 mečeva dao 44 gola. Bio je šesti strelac austrijske i šesti strelac nemačke Bundeslige. U istoj sezoni.

Na svakom koraku imao je pozive većih klubova, iz Brinea je mogao u Hofenhajm, iz Moldea u Leverkuzen ili čak Juve, iz Salcburga bukvalno gde god poželi. Sve su to bile stvarne ponude, na njegovom i stolu njegovih direktora. Ali plan je postojao i sprovođen je do detalja. Tako je i u leto 2021, dok su letele desetine miliona, umirio čelnike i navijače saopštivši im da ostaje na Vestfalenu (kako god da se te nedelje sponzorski zvao) još godinu dana. Treneri su se menjali (osam različitih, od čega Marko Roze dvaput), klubovi su se menjali, plan je ostao isti.

Svoj 22. rođendan Erling je dočekao u klubu u kojem se njegov otac penzionisao sa 30 godina (mada ne i na istom stadionu, jer se Siti na kasniji Etihad preselio upravo kad je Alfi okončao karijeru). Jednom je transfer zakazao 16 meseci unapred (u Molde), jednom pola godine (u Salcburg), ovaj mi deluje kao projektovan dve i po godine, u paketu sa prelaskom u Dortmund.

Loš predznak

Građani su pred dolazak na Enfild zatresli mrežu 40 puta u 13 utakmica (3.08 u proseku), Kanonade su redovne – četiri puta po četiri, jednom pet, dvaput šest golova. Kad neko uđe u Sitijev ritam, jedino može da iščekuje kraj.

Ulogu je svakako igrao i raspored. Neverovatno zvuči podatak da je u prvih 11 utakmica sezone Siti igrao sa pet timova koji su već do 20. oktobra promenili trenere (Bornmut, Vila, Sevilja, Vulvsi, Kopenhagen) i još dva gde se stolica klima (Notingem Forest, Dortmund).

Fil Foden, Erling Holand
xMartinxRickettx via Guliver

I dalje se dešava da ih neko zaustavi. Posle dve lake pobede stigao je meč sa Njukaslom, u kojem su gubili 3:1 i stigli samo do boda, a već nedelju kasnije jurili su i stigli 0:2 protiv Palasa (4:2 na kraju), ubrzo zatim remizirali sa Vilom, pa u završnici morali da okrenu Dortmund na svom terenu. Posle tri utakmice sa ukupno 15 datih golova u osam dana kao da se mašina pregrejala, pa je neposredno pred put na Enfild odigrala u Kopenhagenu bez golova. Briljirao je Kamil Grabara, koji je odbranio i penal, a Siti je veći deo meča igrao sa igračem manje.

Nije to bio dobar znak pred ključnu utakmicu sezone. Pep je u najavi rekao da i dalje smatra Liverpul glavnim konkurentom za titulu, iako su u tom trenutku imali 14 bodova manje od Arsenala. Bilo kako bilo, znao je da bi pobedom tamo gde slavi veoma retko praktično eliminisao velikog rivala iz šampionske trke.

Sve je bilo spremno za veliki okršaj.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare