Tajna dominacije San Franciska? Samo dve stvari

Skener 30. dec 201914:17 > 14:20
Christian Petersen/Getty Images

Hit NFL sezone bez svake sumnje su San Francisko Fortinajnersi. Ekipa koja je pet godina tavorila na dnu karavana ligaški deo sezone završila je sa najboljim učinkom u NFC i obezbeđenom prednošću domaćeg terena kroz čitav plej-of. Svakako da se mnogi pitaju koja je tajna ovakvog meteorskog uspona.

Nije mala stvar napraviti preobražaj od sezone u kojoj imate skor 4-12 do sezone sa 13-3 i to za samo godinu dana. Ok, nije da se tako nešto nije dešavalo, ali malo ko je verovao, a poštenije je reći niko, da bi nekada velika franšiza mogla ove sezone da se dokopa plej-ofa posle šest godina, a kamoli da u doigravanje uđe kao jedan od dva najozbiljnija kandidata za prsten. Posebno jer su u diviziji prošlosezonski vicešampion Los Anđeles Remsi i uvek neugodni Sijetl, koji je pod Pitom Kerolom uspešno i gotovo bezbolno sproveo neke potrebne rezove i osvežio ekipu. A pored u, nikada jačem NFC, tu je još gomila vrhunskih ekipa, napravljena za velike stvari i teško je bilo čak i navijačima San Franciska, da svoje ljubimce vide među 12 najboljih.

San Francisko jedna je od najvećih NFL franšiza, kako po trofejima tako i po popularnosti i renomeu. Ona ima sve što treba da ima jedan sportski gigant, velike pobede, velike igrače, ogromnu armiju navijača iza sebe, veliki grad, jednostavno rečeno magnet je u svakom smislu. Zbog toga se trijumfi doživljavaju kao nešto normalno i očekivano, porazi kao iznenađenje, a kada nastupe periodi krize samo se čeka njen kraj i povratak „starim navikama.“ Međutim, kao da su svi digli ruke od Fortinajnersa kada je posle njihovog poslednjeg lepog perioda (2011-2014.) smenjen omiljen trener Džim Harbo. Navijači su, poput onih u susednom Ouklendu kada im se deceniju ranije slično dogodilo sa Džonom Grudenom, naslutili katastrofu. I ona je nepogrešivo usledila. Harbo je smenjen posle prve sezone u kojoj nije imao više pobeda od poraza (8-8), ali u naredne četiri sezone vapilo se za tih 50%. Ukupno je četa iz Zaliva došla do 17 pobeda.

Kada se iziritiraju bogovi fudbala nerazumnim potezima, a otpuštanje Harboa svakako je jedan od tih, onda usledi bolna kazna. Maler za malerom, jedan pristiže drugi. U nekim franšizama (poput već pomenutog Ouklenda i Rejdersa) takav period ume da potraje i deceniju, dve. Još su bila sveža sećanja na period od 2003. do dolaska Harboa, kada je učešće u plej-ofu bila misaona imenica, a samo u jednoj sezoni ekipa je bila na „pozitivnoj nuli“, imala skor 8-8. Sećanja na osvajanje Lombardijevih trofeja počela su da blede, a iskra koja je bila zapaljena u sezoni 2012/13. kada su Fortinajnersi bili u Super Bolu, pretvorila se u strepnju, jer je ekipa iz Kalifornije prvi put tek u šestom pokušaju izgubila borbu za trofej. To nikada nije dobar znak.

Pored loše sreće glavni razlog ovakve nesreće ipak je bio nedostatak iole ozbiljnog sistema. Računanje na staru slavu, ad hoc rešenja, gurali su franšizu u ozbiljnu dubiozu. A onda je došao Harbo i uspostavio sistem, vratio osmeh navijačima na lice i pokazao da u San Francisku i dalje može da se igra ozbiljan fudbal. Upravo zbog toga je njegova smena dočekana kao pravi šok. Niko nije mogao da nađe razumno opravdanje ovakvoj odluci. Gubitak Super Bola? Gubitak konferencijskog finala naredne godine? Izostanak iz plej-ofa uz skor 8-8? Čak i kada ste petostruki Super Bol šampion teško u rezultatima možete naći opravdanja za takav potez, jer onda ni Bil Beličik ne bi imao posao, pošto su Petriotsi za njegovog mandata imali pauzu od 10 godina između dve titule, a u tom periodu izgubljena su dva Super Bola i to oba od Džajentsa, a prvi je raspršio snove o savršenoj sezoni.

Ispostavilo se da Harbou nisu glave došli rezultati, već igrači, koji su želeli malo manje zahtevnog trenera. U Petriotsima takva situacija se ne bi mogla zamisliti, radije bi Kraft otpustio sve igrače i zadržao samo Toma Brejdija, nego što bi žrtvovao Bila Beličika. Sa druge strane Fortinajnersi su odlučili da igraju na Kolina Kapernika i izgubili su.

Međutim, za razliku od nekih ranijih godina, ovog puta rukovodstvo je odlučilo da ipak ne nastavi sa srljanjem, već da sprovedu rekonstrukciju, ali pravu rekonstrukciju. Fortinajnersi su imali iskustva u tome, sproveli su ih bar šest u svojoj istoriji, ali samo je jedna dala pravi rezultat. To je ona sa kraja 70-ih, u trenutku kada je za vlasnika došao Edvard DeBartol mlađi, kada je posle sezone 2-14 za glavnog trenera postavljen Bler Volš, a sa drafta izvučen Džo Montana. Usledila je još jedna 2-14 sezona, potom 6-10, a u trećoj konačno plasman u plej-of sa skorom 13-3. Te sezone Montana je vodio ekipu do kraja, do prvog šampionskog prstena. Na drugi se čekalo tri godine, a sve posle toga je istorija.

Thearon W. Henderson/Getty Images

Poslednja, sedma rekonstrukcija započeta je leta 2017. otpuštanjem „trule jabuke“ Kolina Kapernika. Apologete ovog kontroverznog kvoterbeka smatraju da je izgubio posao zbog klečanja himni. Svakako da mu to nije pomoglo da ima stalan posao kvoterbeka u najjačoj ligi, ali realnije gledište je da je spoj njega i San Franciska postajao sve toksičniji. Jedni smatraju da je odveo ekipu u već pomenuti Super Bol 2013. a drugi da je ta ekipa i napravljena da dominira i da se samo, spletom srećnih okolnosti, a nesrećnih po Aleksa Smita, koji je zadobio potres mozga usred sezone, kada je ekipi sjajno išlo, našao na mestu startnog kvoterbeka ekipe koja je imala sve, od sjajne odbrane, odličnog trčanja, tvrde ofanzivne linije, vrhunskih hvatača. Takvoj ekipi svakako je više odgovarao ono što se danas popularno naziva sistemski kvoterbek, što jeste bio Aleks Smit, a nikako nije bio Kolin Kapernik, kome je trčanje i individualno završavanje akcija najveći adut. Kada je nekoliko nosilaca napustilo ekipu, videlo se da Kapernik, u saradnji sa trenerima koji su zamenili Harboa, nema rešenja potrebna da vadi kestenje iz vatre.

U klubu su se složili da je polazište za rekonstrukciju vraćabhe sistemu, a to je automatski značilo otkaz za Kapernika. Sa njim su otišli i generalni menadžer i trener, a došli su „dete“ kluba Džon Linč i kao šef stručnog štaba čovek koji je par nedelja ranije, kao ofanzivni koordinator, bio akter najluđeg Super Bola ikada. Kajl Šenahan je od Atlante napravio atomski napad i nešto slično su navijači poželeli da vide od omiljene franšize, što bi ih podsetilo na slave 80-e i 90-e. To je u principu najveća zamka u velikim franšizama, kada dođe mlad trener, novo lice, koje sa sobom nosi velika romansirana očekivanja. Ukoliko stvari ne krenu u tom pravcu, čitav proces usled pojačanih emocija, dolazi u opasnost.

Srećom za fudbalske operacije počeo je da se pita neko ko je u stanju da emocije ostavi po strani i da gleda dalje od prvog impulsa. Nekadašnji sejfti u šampionskoj generaciji Fortinajnersa i devet puta proboler Džon Linč pokazao se kao veoma nadaren operativac, iako mu je dolazak na čelo operativnog dela kluba 2017. bio prvi takav posao. Odmah je pokazao da ume da pliva u turbulentnom moru sa ajkulama, pa čak i da je sposoban mnoge od njih i da fintira i nadigra. Još se prepričava kako je odigrao prilikom svog prvog drafta, kada je kapital u vidu drugog pika prve runde pretvorio u trećeg pika, ali i za pikove treće i četvrte runde te godine, kao i za pika treće runde naredne. Pritom, tog drugog pika je dao Čikagu, koji je očajnički hteo da dovede Miča Trubiskog. Znalo se da neće biti prvi pik, ali su se plašili da će ga Fortinajnersi uzeti sa druge pozicije jer za rekonstrukciju potreban je novi kvoterbek. Linč nikada nije želeo Trubiskog, ali je osetio šansu da bi mogao da profitira na strahu Bersa i bacio je par udica, koje je franšiza sa Soldžer Filda zagrizla i skupo platila za čoveka, koga bi svejedno dobili i da su treći birali.

Naravno, uspešan draft nije sama garancija uspeha, kao i dovođenje ekstra talentovanog trenera. Koliko god da je napravljen dobar posao, došlo se samo do 6-10. U međuvremenu ti igrači koji su „ukradeni“ na draftu nisu pokazali baš vrhunski potencijal, a neki više i nisu u klubu. Doveden je u toku te prve sezone Džimi Garopolo, koji je bio rezerva Tomu Brejdiju i usledila je serija od pet pobeda. Ponuđen mu je, tada rekordan ugovor i sve je delovalo kao da se sprema šou tajm, dugo čekani u Zalivu. Ali umesto toga usledila je teška povreda Džimi Džija i pobačaj u odnosu na prethodnu sezonu, samo 4-12. U „normalnim“ okolnostima kada je franšiza iz San Franciska u pitanju, Linč i Šenahan verovatno bi dobili otkaze, ili bar jedan od njih dvojice. Jer niti su beleženi rezultati, niti je ekipa igrala „atomski“, tako da je moglo da se govori o razočarenju mladim trenerom.

Sean M. Haffey/Getty Images

Tu dolazimo do dve ključne stvari zbog koje danas ekipa koja je bila druga otpozadi pre samo godinu danas slovi za jednog od favorita za tron. Strpljenje i poverenje. Nije bilo dramatičnih poteza, uprava je ukazala poverenje Linču i Šenahanu i podstakla ih da nastave da rade kako su započeli. Uvažili su faktor velike nesreće u vidu povrede prvog kvoterbeka, koga je zamenio mladi Nik Malens od koga su neki „analitičari“ očekivali da je on pravi čovek za budućnost. U klubu su ipak poverenje ukazali Garopolu i dali mu šansu da opravda rekordan ugovor i nastavili da insistiraju da on bude lice franšize. Rezultat je usledio. Odbrana, koja je brižljivo građena u ove dve godine, dobila je svoju jagodu na šlagu u vidu Nika Bose, izabranog sa druge pozicije na draftu. Ta odbrana jedna je od najjačih u ligi i kičma je ove ekipe, a napad nije eksplozivan kao što romantici očekuju od Šenahana, ali je mlad trener pokazao nerv jer nije insistirao po svaku cenu na svojoj filozofiji. Međutim, daleko od toga da u tom napadu nema moćnih oružja. Možda i najmoćnije je tajt end Džordž Kitl, koji je došao sa drafta baš te 2017. On je samo jedan u nizu „tihih junaka“, poput Kajla Juščika koji je doveden baš u leto 2017. ili najboljeg trkača tima Rahima Mosterta, koga je Šenahan zatekao, ali ga se nije olako odrekao iako su dovođene i neke proverenije opcije, da bi ove uzvratio to poverenje i potpuno eksplodirao.

Kao nagrada za strpljenje i poverenje usledila je treća sezona sa skorom 13-3. Zvuči poznato? Identičan skor baš u trećoj sezoni imali su Volš i Montana. A zna se šta su uradili u toj trećoj sezoni. Možda Šenahanovi Fortinajnersi nemaju zvezdu Montaninog kalibra, ali imaju ozbiljan kolektiv, koji je pobeđivao i Grin Bej i Nju Orleans i Sijetl, ekipe koje slove za najozbiljnije kandidate za osvajanje NFC. A pride imaju i prednost domaćeg terena. Još jedan dokaz da se strpljenje ipak isplati.

Pročitajte sve tekstove iz naše praznične ponude #SKpaketić OVDE