EURO 1996: Vatreno krštenje

EURO blog 13. jun 20218:00 > 14. jun 2021 16:09
Davor Šuker Zvonimir Boban
REUTERS/Lee Beskeen/Action Images

Na jubilarnom 10. izdanju EURO održanom 1996. u Engleskoj prvi put je učestvovala jedna reprezentacija nastala raspadom SFR Jugoslavije – Hrvatska.

Novembar 1994. Vodi se i dalje rat na prostoru SFR Jugoslavije. Reprezentativci Hrvatske predvođeni harizmatičnim Ćirom Blaževićem idu na Siciliju. U Palermu ih očekuje „utakmica generacije.“ Meč trećeg kola kvalifikacione Grupe 4 za odlazak na Evropsko prvenstvo protiv aktuelnog vicešampiona sveta Italije. Posle dva kola Hrvati su na čelu grupe sa šest bodova, Italija zbog remija sa Slovenijom u prvom kolu druga sa četiri.

Posle kilavog starta, koji je bio logična refleksija onoga što se koji mesec ranije dogodilo u SAD, Azuri su se konsolidovali i spremili da pojure tri boda koja ih izbacuju na prvo mesto pred 1995. Hrvati kojima su ovo prve takmičarske utakmice od proglašenja nezavisnosti, idu na noge dokazanoj velesili i velikom favoritu. Pritom, oslabljeni neigranjem Alena Bokšića zbog povrede. Blažević izvodi svoju omiljenu formaciju 5-3-2 u sastavu Ladić – Bilić, Jerkan, Brajković, Štimac, Jarni – Prosinečki, Boban, Asanović – Šuker, Jurčević.

Negde oko 22:30 po srednjeevropskom vremenu svet je bio preplavljen vestima pod šifrom „breaking!“ Mala Hrvatska pobedila je na Siciliji veliku Italiju! Bilo je 2:1, a junak ne samo te noći u Palermu, već i čitavog jednog razdoblja hrvatskog fudbala, bio je dvostruki strelac Davor Šuker. Taj trijumf najavio je ono što je veifikovano tačno godinu dana kasnije pod Bežigradom, kada je Hrvatska posle preokreta savladala Sloveniju i obezbedila plasman na prvo veliko takmičenje od sticanja samostalnosti.

Specijal EURO 2020

Hrvatska je kvalifikacije završila sa sedam pobeda, dva remija i samo jednim porazom, od Ukrajine u Kijevu. Hrvatska je imala i najboljeg strelca kvalifikacija Davora Šukera, koji je ciklus završio sa 12 golova na svom kontu. Hrvatska je u tom trenutku na spisku imala fudbalere Barselone, Milana, Lacija, Juventusa, Sevilje, Derbi Kauntija, Vest Hema, Notingem Foresta… Potpuno logično je bilo da je leto 1996. bila u potpunoj euforiji zbog učešća na prvom velikom takmičenju.

Usled te euforije dobili su i nadimak koji ih i dan danas prati – Vatreni, a koji je osmislio učitelj, pisac, novinar iz Samobora Josip Prudeus. Međutim, grupa nimalo laka. Aktuelni evropski šampion Danska, potom povratnik na najveću scenu Portugalija, na krilima velike renesanse portugalskog fudbala, Porta kao klupskog šampiona Evrope, Benfike kao finaliste Kupa šampiona, i omladinskih svetskih šampiona iz 1990. i 1991. Upravo iz tog tima regrutovane su i dve najveće zvezde Luiš Figo i Manuel Rui Košta.

A premijera Vatrenih bila je zakazana za 11. jun 1996. Mesto „City Ground“ u Notingemu. Dom popularnih Šumara, koji su 15 godina ranije bili protagonisti možda i najveće senzacije na klupskom nivou 20. veka. Stadion kluba koji je i dan danas poznat kao jedini koji ima više titula evropskog nego nacionalnog šampiona. Protivnik – Turska, koja je tada predvođena Fatihom Terimom i Hakanom Šukurom takođe debitovala na evropskim prvenstvima i učestvovala prvi put na velikim takmičenjima od 1954. Sudbina je htela da baš taj „City Ground“ koji je lansirao jednu od najlepših fudbalskih priča u kojoj jedan David ruši razne Golijate, bude polazna tačka za nekog od dva debitanta.

Ulog je bio veliki, pobeda je donosila prvo mesto u grupi jer su prethodno Portugalija i Danska odigrale nerešeno. Ali i poraz je praktično oduzimao šanse za borbu za četvrtfinale. Vreme je prolazilo, mreže se nisu tresle i bilo je sve manje nade da će se nešto i promeniti. Čak su Turci u finišu stisli. Imali su korner u 86. minutu. Hrvatska se branila, ali je onda loptu oduzeo majstor Asanović i otvorio kontru proigravši Gorana Vlaovića. Zlatni džoker Vatrenih pokupio je loptu na nekih 40 metara od svog gola, krenuo sam u solo prodor. Izbacio je jednog defanzivca protivničke ekipe i nastavio da se spušta ka golu. Već ga je sustizao drugi igrač, a prva zvezda tima Davor Šuker otvara se sa leve strane. Međutim, u tom trenutku napadač Padove, koji je samo 12 minuta ranije ušao umesto Alena Bokšića, odlučio je da nastavi sam. Našao se oči u oči sa Ruštuom Redžbeom. Bio je hladan kao špricer, zaobišao ga i rutinski plasirao loptu u gol. Hrvatska dolazi do prve pobede na velikim takmičenjima.

Usledio je odlučujući okršaj za prolaz u četvrtfinale. Hrvatska je izašla na megdan braniocu trona Danskoj. Ekipi, koja je četiri godine ranije uradila ono što sada žele i Vatreni, da šokiraju Evropu i svet. Za razliku od prvog kola, stav je sada bio znatno relaksiraniji i pozitivniji. Jer Hrvatskoj je i remi odgovarao, pošto je imala dva boda više. Kao rezultat pozitivnog mentaliteta došla je nagrada u vidu penala u 54. minutu. Davor Šuker je precizan za svoj prvi gol na EURO. Sve se otvorilo Hrvatima, a utakmicu je praktično zatvorio Zvonimir Boban golom u 81. minutu za 2:0.

Međutim, to nije bilo sve. Hrvatska je pobedila, Hrvatska je obezbedila tri boda i plasman u četvrtfinale. Ali to nije ono po čemu će se pamtiti meč. Već po onome što se dogodilo u 90. minutu. Po majstoriji Davora Šukera i nemoći junaka iz Švedske Pitera Šmajhela. Šuker je izašao pred golmana Mančester Junajteda i efektno ga lobovao, stvorivši jedno od najlepših umetničkih dela, ne samo u istoriji kontinentalnih šampionata.

Hrvatska je ušla među osam najboljih. Vatreni više niti su bili autsajderi, niti šala. Ekipa Ćire Blaževića sada se gledala drugim očima. Igrači, od kojih su mnogi bili vedete u velikim klubovima, nisu bili sporni. Ali sada su dobili verifikaciju i kao ekipa. Sada ih je evropska javnost smatrala, ne samo nagaznom minom, već i ozbiljnim kandidatom.

Takav utisak nije izbrisao ni ubedljiv poraz u poslednjem kolu protiv Portugalije 3:0. Taj meč jeste bio duel za prvo mesto u grupi, a ono je donosilo „lakšeg“ protivnika u četvrtfinala. Tačnije, izbegli bi se Nemci. Ali to nije bilo važno Ćiri. Jer da jeste, izveo bi najjači sastav protiv Portugalaca, a ne bi odmarao više od pola tima. Vatreni su se pomirili sa tim da idu na Nemce. Ćiro nije hteo da bira protivnike i nekome da se sklanja, već je baš hteo da udari u osinje gnezdo.

Doduše, takav stav imao je i krajnje logičnu podlogu. Hrvatska kao debitant ipak je bila nepoznanica gotovo za sve ekipe. Faktor iznenađenja mogao bi lako da dođe do izražaja, a ima li bolje prilike da se igra na faktor iznenađenja nego protiv prvog favorita? Jer Nemci igrama u grupnoj fazi to jesu pokazali. Dve pobede, remi sa Italijom i gol razlika 5:0. Uverljivo.

Posle neuspeha u pokušaju da se odbrani titula svetskog šampiona dve godine ranije i eliminacije od Bugarske Berti Fogts odlučio se da malo osveži ekipu. U Englesku nisu otišli Lotar Mateus, Rudi Feler, Andreas Breme, Štefan Efenberg, a Panceri su na Ostrvu imali novi polet. Pred Hrvatskom bio je težak posao.

Tog nedeljnog popodneva 23. juna na Old Trafordu odigrana je najbolja utakmica, ne samo četvrtfinala, već i čitave eliminacione faze. Posle subotnjih mučnih penal ruleta na utakmicama između Engleske i Španije i Holandije i Francuske, konačno se mogla videti igra. Hrvati nisu ustuknuli, ali su Nemci ipak prvi došli do šanse za gol. U 20. minutu dosuđen je penal koji u pogodak pretvara Jirgen Klinsman.

Hrvatska nije odustaja od pozitivnog mentaliteta, kakav je gajila tokom čitavog takmičenja. I kao nagrada za takav pristup došlo je izjednačenje. U 51. minutu lopta dolazi do Davora Šukera, a već je tada bilo jasno da je to odmah pola gola. Devetka Vatrenih hladnokrvno je zaobišao Andreasa Kepkea i rutinski ga savladao. Vodila se epska borba na Teatru snova i ko zna šta bi bilo da u 56. minutu Igor Štimac nije dobio crveni karton. Isključenje jednog od glavnih igrača u centralnom delu odbrane odmah se osetilo. Već posle tri minuta Matijas Zamer je u skoku pokupio loptu u šesnaestercu, bio snažniji u duelu, sebi stvorio zicer situaciju i matirao Dražena Ladića. Panceri su ponovo vodili i još imali igrača više. Međutim, to se nije osetilo do samog kraja utakmice. Hrvatska je napadala, pravila prilike, želela je žarko da nastavi svoju bajku u Engleskoj. Ali se zvezde nisu poklopile tog dana i kao utešna nagrada ostalo im je divljenje evropske i svetske javnosti zbog svega što su napravili u te dve nedelje koliko su bili na turniru. A napravili su dosta i što je još važnije, napravili su odličnu podlogu za velike stvari koje su usledile.

Jer iskustvo koje je ta generacija hrvatskih fudbalera pokupila u Engleskoj bilo je dragoceno. Jer samo dve godine kasnije, kada se Hrvatska plasirala na Svetsko prvenstvo u Francuskoj, to iskustvo, posebno ono iz poraza u četvrtfinalu protiv Nemačke, došlo je na naplatu u četvrtfinalu protiv istog protivnika. Tada nije bilo respekta prema renomiranom, ali ne i boljem protivniku. Tada su Vatreni maksimalno verovali u sebe. I tada su do nogu potukli Nemce 3:0 i trasirali put ka istorijskom trećem mestu. Samo zbog tog velikog rezultata i onog 20 godina kasnije još većeg u Rusiji, debitantsko učšće Vatrenih u Engleskoj nekako je u senci. A da nije bilo tog turnira, ne bi se danas govorilo o Hrvatskoj kao o svetskoj sili reprezentativnog fudbala.

Gde gledati EURO 2020?

Sve utakmice Evropskog prvenstva u fudbalu možete da pratite na kanalu Nova S. Gledaoci koji nisu na SBB mreži, takmičenje najboljih evropskih reprezentacija mogu da gledaju bilo gde i preko bilo kog interneta u Srbiji uz specijalni EON TV paket – EON Evropsko. (PROMO)

 

Komentari (0)

Vidi sve komentare