Mamurluk crnih misli posle „Koktela ljubavi“

Bez koske 13. sep 202212:32 49 komentara
FIBA.basketball

Odvratni su ti poslednji minuti – već je izvesno da će Srbija izgubiti, razlika u poenima se ne može nadomestiti ni Božijom intervencijom.

A ipak gledamo, nadamo se… „Možda ako sad damo trojku, pa onda brz faul…“ Lažemo sebe.

Povezane vesti

Kada se i najmanja sumnja otkloni i postane jasno da Srbija ponovo ne ide dalje, iako je bila ogroman favorit, samozavaravanje ustupi mesto frustraciji. Vrlo često i besu.

„Igrači su krivi!“ „Ne, selektor je kriv!“ „Savez!“ „Mi smo krivi što se uopšte nadamo!“ „I ja sam kreten što uopšte više gledam ovaj sport“ „Devedesetih nije smelo ovako nešto ni da se pomisli!“

Neposredno posle ovako šokantnog poraza ne možemo lako da osvetlimo ko je zapravo kriv. A da je bio šokantan – bio je. Ono što sa sigurnošću možemo da tvrdimo jeste da krivica ne dolazi iz samo jednog izvora, već da je, kako to obično biva u životu, u pitanju splet faktora.

Svi volimo jednostavna rešenja – ona poručuju da se sve može popraviti jednom brzom i odsečnom reakcijom. Promenimo selektora/plejmejkera/predsednika Saveza/ekonoma… I sve je kako treba. Ali to nažalost nije slučaj. Nema ovde trika, ni prečice, niti jednog elegantnog poteza koji rešava sve muke.

Posle nedeljnog poraza od Italije možda ne možemo da sa sigurnošću da upremo prst, da ustanovimo ko je u kom procentu kriv, ali jedno je svima jasno – srpska košarka je trenutno jako loše.

Kada uragan nezadovoljstva dune posle ovakvih slomova, on otera svu malgu i ogoli stanje. „Magla“ je dosad predstavljala uspehe muške seniorske reprezentacije – oni su maskirali loše trendove u srpskoj košarci, koji su toliko uzeli maha, da će ih sada biti nemoguće zaustaviti. Triput zaredom „Orlovi“ su ozbiljno podbacili i evidentno je – kola idu nizbrdo.

Poraz koji ukazuje na probleme

Taj pogled u bezdan unosi najviše strepnje – ništa što se desilo na utakmici Srbije i Italije, a dogodilo se svašta, nije zastrašujuće kao ono što bi moglo da se dogodi u narednom periodu.

Promašeni otvoreni šutevi, čudne odluke o rotaciji igrača, odsustvo liderskih sposobnosti pojedinaca i panika, ta prokleta panika u srpskim redovima… To je ipak bila samo jedna utakmica. Naravno, seme neuspeha posejano je ranije, ali protiv Marka Spisua proklijalo je do čudovišnih razmera. Međutim, moglo je da se dogodi i da Srbija pobedi.

Zamislimo da Spisu, Fontekio, Meli i Polonara nisu bili šuterski raspoloženi tog berlinskog popodneva. Srbija bi, takva kakva je, verovatno prošla dalje. Pa bi onda možda, u slučaju novih povoljnih okolnosti, savladala i Francuze… Slavili bismo naše košarkaše ponovo, sa punim pravom, a rđa bi nastavila da nagriza slavni srpski košarkaški sistem.

Eliminacija u duelu sa Italijom, ma koliko ubitačna po raspoloženje bila, može da indirektno pomogne srpskoj košarci – da aktuelizuje razmišljanje o tome kuda ide srpska košarka.

Srbija ima fantastičan igrački kadar za zemlju od sedam miliona stanovnika – nezamislivo dobar. Predvodi ga dvostruki MVP NBA (i dalje zvuči nestvarno), a tu su još i relevantni NBA igrači, evroligaške zvezde, iskusni košarkaši iz domaćih i regionalnih takmičenja…

Da li se ponekad zapitamo – zašto Srbija proizvodi toliko elitnog košarkaškog talenta, a recimo Finska ne? Da li su Srbi genetski predodređeni da ubacuju loptu u koš? Naravno da ne, razlog za kontinuiranu „produkciju“ vrhunskih igrača je košarkaška kultura koja traje na ovim prostorima od Nebojše Popovića, Bore Stankovića i profesora Aleksandra Nikolića, pa sve do danas, prenoseći se sa jedne na drugu generaciju.

Zbog košarkaškog nasleđa danas klinci i klinke u Srbiji prevashodno idu na basket ako su visoki (a i ako nisu), a mnogo ređe rukomet, odbojku ili hokej. Osnova popularnosti košarke jesu uspesi muške seniorske reprezentacije, a oni tri poslednja leta izostaju na deprimirajući način.

Svi danas igraju košarku, a Srbija?

Novo vreme je stiglo – košarka je globalni fenomen, svako može da gleda NBA i Evroligu na svom telefonu. Dete će da se zainteresuje za košarku, bez obzira što možda živi u „nekošarkaškoj“ zemlji, onoj koja možda nema „košarkašku tradiciju“ u rangu sa srpskom.

Te države (i dalje) nemaju trenere u rangu sa balkanskim, ex-YU školom, ali imaju bolje uslove, kao u slučaju Finske na primer. Neke imaju i bolje uslove i veći rezervoar talenta, kao u slučaju Nemačke ili Francuske.

Srbija neće dugo uspevati da ostvaruje primat na osnovu toga što je zemlja košarke – Zemlja postaje planeta košarke. Srpski treneri već decenijama rade u inostranstvu – od Evrope, preko Bliskog do Dalekog Istoka. Kao misionari su propovedali košarku u nekim državama.

Sada je, naravno ne samo zahvaljujući srpskim trenerima, stasala struka u mnogim državama koje ranije nisu važile za košarkaške. Pitanje je vremena kada će postati efikasniji u izbacivanju kvalitetnih igrača.

Ili je možda to vreme već došlo? Srbija u mlađim kategorijama već nekoliko godina nije velesila koja je bila do otprilike 2015. godine. Kako su prošle razne generacije „Orlića“ leta 2022. godine?

1) Evrobasket U16 – 13. mesto;
2) Svetsko prvenstvo U17 – peto mesto;
3) Evrobasket U18 – bronzana medalja (bravo!);
4) Svetsko prvenstvo U19 – igralo se prošlog leta (četvrto mesto za Srbiju);

5) Evrobasket U20 – prvo mesto, ali u B diviziji!

Era nadmoći Srbije u mlađim kategorijama se završila, to je evidentno prethodnih godina i ne možemo očekivati dotok mladog talenta koji smo imali ranije. Da li se slabije radi sa mladima, da li je konačno dotrajala „infrastruktura“ nekadašnje jugoslovenske škole ili su jednostavno druge zemlje bolje? Biće da je ponovo – od svega pomalo.

Klupska košarka?

U prethodnoj deceniji postepeno se odvio još jedan proces koji nepovoljno utiče na afirmaciju srpskih košarkaša – okretanje klubova strancima. Prednjače beogradski „večiti“, učesnici Evrolige u sledećoj sezoni. U crno-belom dresu gledaćemo vrlo često petorku Egzum-Panter-Naneli-Ledej-Lesor, a u crveno-belom Adams-Nedović-Holand-Bentil-Martin. Međutim, stranci su zastupljeni i u finansijski mnogo manje moćnim ekipama, drugoligašima, mlađim kategorijama srpskih klubova…

KSS

Pojačanja iz inostranstva u 2022. godini su neophodna, to je prosto zakon tržišta, a klubovi se trude da ostvare što bolje rezultate mogu u okviru datih pravila, ne polažu račune državi… Ili možda polažu, ako ih država prethodnih godina veoma darežljivo finansira svojim novcem, kao što je to slučaj sa Zvezdom i Partizanom? Porezni obveznici, oni kojima je najviše stalo do reprezentacije Srbije, faktički plaćaju evroligaške avanture koje će naposletku umanjiti kvalitet „Orlova“.

U svakom slulaju, trenutna praksa u vezi sa pojačanjima iz inostranstva je nepovoljna za rezultate srpske reprezentacije, u to sumnje nema.

Trošimo li poslednje prilike?

Srpska selekcija koja se takmičila na Evrobasketu nikako nije stara, ali je najmlađi igrač bio 25-godišnji Vanja Marinković. Svi ostali reprezentativci imali su po barem 27 godina. Ima li Srbija trenutno mladu zvezdu koja bi bila u 12 na Evrobasketu? Diskutabilno.

Po svemu sudeći, Srbija u doglednom periodu neće imati bolje šanse od ovih koje kontinuirano propušta poslednjih godina. Za „Orlove“ igra generacijski talenat, MVP NBA i njegov boravak u nacionalnom timu treba maksimizovati koliko god je moguće. Prema sadašnjem stanju stvari, medalje će u budućnosti biti sve udaljenije.

Ponekad deluje da srpska javnost podrazumeva da će posle aktuelne generacije doći nova, koja će takođe u svojim redovima imati em-vi-pijeve, šampione i NBA zvezde. Garancije za to ne postoje, čak je izgledno da se skoro neće ponoviti ovakva koncentracija kvaliteta.

Srbija se oslanja na anomalije i tumači ih kao proizvode sistema. Jokićev uspon u sam vrh je upravo to – odstupanje od srpskog košarkaškog sistema. Takve „eksplozije“ niotkuda nećemo više viđati, ili makar ne smemo računati na to da ćemo ih viđati.

Zbog toga su porazi poput ovog od Italijana u osmini finala EP prava „gre’ota“. Baš kao i neuspeh protiv Italijana 2021. u „Pioniru“. Ili četvrtfinale protiv Luisa Skole u Kini 2019.

Godine prolaze, neiskorišćene šanse se množe, a sve što vidimo u srpskoj košarci nagoveštava – prilika će biti sve manje i manje.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare