Atina 1995: Simbol ovdašnje košarke i imena za nostalgičare

Kroz istoriju 11. sep 20229:00 0 komentara
Doug Pensinger, Getty Images Sport

Toliko toga pogrešnog bilo je uliveno i utkano u te košarkaške utakmice, a toliko toga pravog i pozitivnog izašlo je posle atinskog zlata 1995. godine koje će uvek biti simbol ljubavi prema košarci u Srbiji.

Povezane vesti

Prvo takmičenje posle sankcija… Jugoslavija se jedva plasirala na Evrobasket, ali tamo nije izgubila niti jedan meč od devet odigranih.

Igrao je tim Dušana Ivkovića i tvrde i lepršave utakmice – Grčka je u polufinalu savladana sa 60:52, a antologijsko finale svi znamo napamet, mnogo je detalja koje su sadašnji reprezentativci gledali na snimcima i zamišljali se u tim ulogama.

Kucanje Danilovića preko Sabonisa, Đorđevićeve trojke i razgovor sa Marčuljonisom, konačna pobeda 96:90, iskonska sreća na pobedničkom postolju i potonje ludilo na ulicama koje je označilo početak jedne lepe sportske tradicije koja se neguje i danas.

U finalu je Đorđević ubacio 41 poen, uz čak devet trojki, a pratio ga je Predrag Danilović sa 23. Sadašnji predsednik Košarkaškog saveza Srbije bio je i najbolji strelac tima sa 17,4 poena u proseku, a evo i celog sastava te slavne generacije: Dejan Bodiroga, Predrag Danilović, Saša Obradović, Zoran Sretenović, Žarko Paspalj, Miroslav Berić, Aleksandar Đorđević, Željko Rebrača, Vlade Divac, Zoran Savić, Dejan Tomašević, Dejan Koturović.

Litvanci su imali legende poput Sabonisa (drugi strelac i prvi skakač šampionata) i Marčuljonisa (prvi strelac i MVP prvenstva), a košarkaški nostalgičari rado će se setiti imena Rimasa Kurtinaitisa i Arturasa Karnišovasa. Bronzanu medalju osvojila je Hrvatska sa Komazecom, Vrankovićem i Kukočem (prvi asistent EP) na čelu i to je do danas poslednja medalja kockastih na velikim takmičenjima.

Četvrta je bila Grčka sa Janakisem, Sigalasom, Fasulasom, Alvertisom i ostalima, Nemci su imali najkorisnijeg igrača Evrobasketa 1993. Krisa Velpa i Ademolu Okuladžu, a igrali su i još neki simboli prošlih vremena poput Gaja Gudesa, Gregora Fućke, Alesandra Abija, Rikarda Pitisa, Đentilea, Antoana Rigodoa, braće Gadu, Pašutina, Bazareviča, Panova, Karasjova, Kudeljina, Zdovca i Miliča, Alberta Angula, Ererosa, Kutlaja, Turdžana…

Ako vas nabrajanje svih ovih imena nije nateralo da pogledate bar dva-tri snimka sa Evrobasketa 1995. godine, ne znam šta da vam kažem osim da možda ne volite košarku dovoljno.

Srebro na OI u Atlanti, zlato na EP 1997. i na SP 1998, bronza na EP 1999, kratak pad u Sidneju, a onda i zlatna medalja u Turskoj 2001. i kruna generacije u Indijanapolisu, pobede nad “drim timom“ i Argentinom za novo svetsko zlato.

Sve to počelo je magičnom atinskom noći 2. jula 1995. godine.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!