
Nekadašnji golgeter minhenskog Bajerna Franc Rot ostao je upamćen po nekim od najvažnijih golova u istoriji kluba, kao i po originalnom nadimku Bik (Bulle).
Neki ljudi su jednostavno rođeni za glavnu scenu i predodređeni za velika dela. Jedan od takvih je bez sumnje Franc Rot. Iako nije bio najbolji niti najpopularniji igrač u timu, gotovo sve najvažnije mečeve u istoriji Bajerna, dok je igrala čuvena Bekenbauerova generacija, rešio je upravo on, Franc Rot ili Bik, kakav ga je nadimak pratio tokom fantastične karijere.
A sticajem okolnosti kum tom nadimku bio je njegov tadašnji trener, Zlatko Čik Čajkovski. Potpuno nesvesno. U analizi jedne utakmice hteo je da pohvali njegovu borbenost, snagu i odlučnost u igri, pa ga je uporedio sa bikom, ali poznat i po nepravilnom izgovaranju nemačkih reči, uradio je to pomalo nespretno što je iskoristio večiti šaljivdžija i legendarni golman Bajerna Sep Majer i rekao:
„Od danas ćemo Franca Rota zvati Bik.“
A Franc Rot je bio i te kako borben i jak. Uli Henes, kasnije sportski direktor i predsednik Bajerna, ispričao je da je svojevremeno zbog Rota na treninzima morao da nosi zaštitne kostobrane.
„Da, nosio sam ih upravo zbog njega. Uvek je prštalo na treninizma, on je ozbiljno i čvrto ulazio u svaki duel i morali ste da se zaštitite“, ispričao je uz osmeh Uli Henes.

Kažu da je Rot na terenu bio čvrst kao ekser. I da je imao topovski šut. Među tadašnjim igračima Bajerna kružile su razne priče o njemu, koje su kasnije prepričavane kao anegdote. Jedna se odnosila na prijateljski meč protiv Rapida u Beču kada sudija nije bio siguran da li je Rot postigao gol, ali ga je naknadno priznao kada je video da je od jačine šuta pocepao mrežu. Drugi put je snažnim udarcem srušio semafor na stadionu Grunvald.
„Nisam ga srušio, samo se malo zaljuljao“, skromno je prokomentarisao popularni Bik.
Snaga je jedno, a fudbalski kvalitet drugo. I osećaj za gol. Iako je Bajern u to vreme imao glavnog egzekutora u Gerdu Mileru, koji je postigao ubedljivo najviše golova u istoriji kluba, Franc Rot može da se pohvali da je bio strelac nekih istorijskih pogodaka za Bajern.

Imao je samo 21 godinu kada je u svojoj prvoj sezoni u klubu postigao pobedonosni gol u finalu Kupa kupova 1967. protiv Glazgov Rendžersa. Finale je igrano u Nirnbergu, a Rot je mrežu škotskog tima pogodio na početku drugog produžetka, u 108. minutu.
U finalu Kupa šampiona 1975. u Parizu protiv Lids junajteda postigao je vodeći gol u 71. minutu i to slabijom levom nogom. Sledeće godine u trećem uzastopnom finalu Kupa šampiona postigao je jedini gol na meču u Glazgovu. Savladao je Ivana Ćurkovića iz slobodnog udarca.
„U zidu je stajalo šest francuskih fudbalera, ali sam gađao bliži golmanov ugao. Nije imao šanse jer je to bio izuzetno jak i precizan šut“, pričao je Franc Rot kasnije.

Rot nije bio napadač, već vezni igrač, ali je postigao 11 golova za Bajern na međunarodnoj sceni.
Ukupno je za slavni klub iz Minhena igrao 12 sezona, pretposlednje je pokidao Ahilovu tetivu i znao je da posle toga više neće moći da igra na najvišem nivou. Poslednje dve godine u profesionalnoj karijeri odigrao je u Austriji za Kazino Salcburg i u nemačkom drugoligašu Sandhauzenu.
U dresu Bajerna odigrao je preko 400 utakmica, od kojih tačno 322 u Bundesligi. Osvojio je 13 trofeja, po četiri titule Bundeslige (1969, 1972, 1973, 1974) i DFB kupa (1966, 1967, 1969, 1971), tri uzastopna Kupa šampiona (1974, 1975, 1976), Kup kupova (1967) i Interkontinentalni kup protiv brazilskog Kruzeira (1976).
Nije često pozivan u reprezentaciju Zapadne Nemačke, ali je upisao četiri utakmice. Debitovao je baš protiv Jugoslavije 7. oktobra 1967. u Hamburgu u kvalfikacijana za Evropsko prvenstvo. Nemci su tada pobedili sa 3:1, a Rot je odigrao ceo meč na sredini terena pored Overata.

Tri godine kasnije igrao je protiv Rumunije, zatim opet protiv Jugoslavije novembra 1970, u prijateljskoj utakmici na zagrebačkom Maksimiru kada su Plavi pobedila sa 2:0 golovima Josipa Bukala i Dragana Džajića.
Poslednji put ga je selektor Helmut Šen zvao 22. oktobra 1970. za prijateljski duel sa Grčkom u Atini. Nemci su pobedili sa 3:1, a Rot je već u prvom poluvremenu zamenio povređenog Overata.
Iako je prošlo mnogo godina otkako je otišao u zasluženu penziju, ostao je veran svom Bajernu. Redovno je viđen na utakmicama Bavaraca na Alijanc Areni. I dalje kad ga pitaju o Bajernu odgovara sa „mi“, u prvom licu množine.
Guliver – Franc Rot u finalu KEŠ protiv Atletiko Madrida 1974.


Guliver Image



