
Bernhard Bernd Kulman, jedan od najboljih veznih fudbalera Bundeslige sedamdesetih godina, spada u grupu fudbalera, koji su čitavu karijeru bili verni jednom klubu. On je svoje srce poklonio Kelnu. Punih 13 sezona.
Za prvi tim Jarčeva debitovao je sa 20 godina i to golom u pobedi nad Ajntrahtom iz Braunšvajga od 3:1 u drugom kolu u sezoni 1970/71. Zauzeo je poziciju u veznom redu iza Volfganga Overata i Hajnca Floea sa kojima će narednih godina činiti udarnu snagu u timu Kelna.
Te sezone imao je čast da deli svlačionicu i sa legendarnim jugoslovenskim golmanom Milutinom Šoškićem. Bila je to poslednja sezona u Bundesligi za nekadašnjeg čuvara mreže Partizana, koji se tada vratio u tim Kelna posle teške povrede, drugog loma noge.
Kulman je odigra nekoliko utakmica sa Šoškićem uključujući finale nemačkog Kupa protiv minhenskog Bajerna juna ’71. u Štutgartu. Na žalost Jarčeva, pehar je tada pripao Bavarcima zahvaljujući pobedonosnom golu Edgara Šnajdera u drugom produžetku, u 118. minutu.
Tada je trener Kelna bio nekadašnji austrijski reprezentativac Ernst Ocvirk. Kulmana su kasnije trenirali i Mađar Đula Lorant i Rudi Šlot, a već kao standardni prvotimac uspešno je sarađivao i sa legendom jugoslovenskog fudbala Zlatkom Čikom Čajkovskim.

U tom periodu jedno vreme igrao je i na poziciji centralnog defanzivca, kao poslednji bedem ispred golmana Tonija Šumahera. Ali to mu nije smetalo da odigra najefikasniju utakmicu u karijeri. Bilo je to u desetom kolu Bundeslige, oktobra 1974, Keln je ugostio ekipu Šalkea, koja je povela sa 2:1 golovima Klausa Fišera, ali je utakmica završena pobedom Jarčeva od 4:2 zahvaljujući het-triku Bernda Kulmana.
Iz tog perioda se pamte i utakmice protiv Partizana u osmini finala Kupa UEFA. Čajkovski je predvodio Keln protiv svog nekadašnjeg kluba, a Kulman je u oba meča dobio ulogu u defanzivnoj liniji. U Beogradu su slavili crno-beli sa 1:0 golom Moce Vukotića, međutim u revanšu je bilo čak 5:1 za Keln. Taj drugi meč na stadionu Mingersdorf zapamćen je i po tri promašena jedanaesterca, Vukotić za Partizan, Konopka i Overat za Keln.

Te sezone su Jarčevi stigli do polufinala Kupa UEFA gde ih je zaustavila Borusija iz Menhengladbaha.
Bernd Kulman je sa Čajkovskim ukupno sarađivao oko dve sezone, ali je svakako najsvetlije trenutke u klupskoj karijeri doživeo kada mu je trener bio čuveni Henes Vajsvajler.
Najpre je 1977. godine doživeo da konačno osvoji prvi trofej u dresu Kelna – Kup Nemačke u finalu protiv berlinske Herte, a onda je bio jedan od najzapaženijih igrača u istorijskoj godini za klub, u sezoni 77/78, kada je Keln osvojio duplu krunu, Bundesligu i kup.

Kulman je tada postigao neke ključne golove – pobedonosni u Dortmundu protiv Borusije, u Hamburgu u poslednjem kolu protiv Sankt Paulija kada je o tituli odlučivala gol-razlika i u finalu Kupa Nemačke protiv Fortune iz Diseldorfa.
Dve godine kasnije u reprizi finala protiv istog protivnika bio je kapiten tima i strelac vodećeg gola, ali je na kraju slavila Fortuna posle preokreta sa 2:1.
Taj poraz u finalu Kupa Nemačke mu je jedan od najbolnijih u klupskoj karijeri uz onaj u polufinalu Kupa šampiona 1979. od budućeg prvaka Evrope, Notingem Foresta. Keln je bio favorit nakon prve utakmice, završene u Engleskoj nerešeno 3:3, ali je revanšu pred svojim navijačima poražen sa 1:0.
Kulman je kasnije doživeo da ga trenira i slavni Holanđanin Rinus Mihels. Sa njim je bio vicešampion Bundeslige 1982. i osvojio drugi trofej Kupa Nemačke 1983, ali zbog povrede nije igrao u finalu protiv gradskog rivala Fortune iz Kelna.
Poslednji zvaničan meč odigrao je te sezone u 20. kolu Bundeslige, 2. maja 1983. u remiju sa Borusijom Dortmund 2:2. Ukupno je u dresu Jarčeva odigrao 460 utakmica, 341 u Bundesligi i postigao 41 gol.

Godinama je bio i reprezentativac Zapadne Nemačke. Debitovao je sa 23 godine kod Helmuta Šena februara 1973. protiv Argentine na Olimpijskom stadionu u Minhenu. Debi je obeležio golom, ali su tog dana slavili Gaučosi sa 3:2.
Sledeće godine bio je deo reprezentacije koja je osvojila Svetsko prvenstvo. Bio je standardan u prve tri utakmice, postigao je gol protiv Australije u pobedi od 3:0, međutim u nastavku takmičenja njegovo mesto je zauzeo Rajner Bonhof.

Ima i zlatnu medalju sa Evropskog šampionata 1980. u Rimu, ali je tada sve utakmice presedeo na klupi za rezerve. Ukupno je za Pancere odigrao 53 utakmice i postigao šest golova.
Kasnije kad je završio karijeru godinama je bio u Upravnom odboru Kelna. Doživeo je i da njegov sin Karsten Kulman takođe obuče dres istog kluba i odigra 81 meč u Bundesligi, ali je to ipak daleko manje od slavnog oca, jednog od najvećih fudbalera u istoriji Kelna.




Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!