
Veliki borac, uvek sa spuštenim štucnama i bez kostobrana, Soren Lerbi ostao je upamćen kao jedan od najboljih i najomiljenijih danskih fudbalera osamdesetih. Tri izuzetno uspešne sezone proveo je i u Bundesligi u dresu Bajerna. Kasnije se u slavnom klubu iz Minhena oprobao i kao trener, ali bez uspeha. Bolje mu to ni ne spominjite...
Njegovu igračku karijeru posebno je obeležio događaj iz novembra 1985. godine kada je ušao u istoriju kao profesionalni fudbaler, koji je istog dana odigrao dva takmičarska meča. Prvo je igrao za Dansku protiv Republike Irske u Dablinu. Tada je u dogovoru sa selektorom Sepom Pjontekom pri vođstvu njegove reprezentacije od 3:1 zamenjen pola sata pre kraja kako bi stigao u Nemačku na utakmicu DFB Kupa između Bohuma i njegovog Bajerna.
Danska je tada uspela da se kvalifikuje za Svetsko prvenstvo ’86, a Lerbi je sa Bavarcima na kraju sezone osvojio Kup Nemačke.
Rođen je 1. februara 1958. godine u Kopenhagenu gde je sa samo 17 godina ušao u prvi tim lokalnog kluba Fremad Amager. Tu su ga primetili iz slavnog Ajaksa i doveli u Amsterdam. Stigao je zajedno sa dve godine starijim saigračem i kasnije takođe velikim danskim fudbalerom Frankom Arnesenom.
Igrao je levom nogom, ali je kao vezni igrač mogao uspešno da pokriva sve pozicije na sredini terena. Najčešće je igrao levog ili centralnog veznog igrača, ali se po potrebi odlično snalazio i kao bek ili krilo, podjednako dobro obavljao je i defanzivne i ofanzivne zadatke.

Neretko je bio i ubojit pred golom protivnika, pa je tako kao fudbaler Ajaksa u sezoni 1979/80 bio najbolji strelac Kupa šampiona sa deset golova. Najviše zahvaljujući utakmici protiv prvaka Kipra Omonije kada je kao vezni igrač postigao – pet golova!
Te sezone bio je i strelac jedinog pogotka u revanš meču polufinala protiv Notingem Foresta u Amsterdamu, ali je to bilo nedovoljno da se Holanđani plasiraju u finale pošto su prvi duel u Engleskoj izgubili sa 2:0.
Lerbi ima izuzetno bogatu i uspešnu klupski karijeru. U Ajaksu je igrao osam godina i za to vreme je pet puta bio šampion Holandije i dva puta osvajač kupa. Igrao je tamo jedno vreme i sa slavnim Johanom Krojfom.
U leto ’83 prešao je u Bajern kao zamena za Paula Brajtnera i naredne tri sezone igrao je u Bundesligi.

Sa Bavarcima je dve godine uzastopno bio prvak Nemačke, a osvojio je i dva kupa. Tu ekipu Bajerna sjajno je vodio legendarni trener Udo Latek. Pored Lerbija istaknuti igrači bili su Lotar Mateus, golman Žan-Mari Pfaf, Klaus Augentaler, Roland Volfart, Diter Henes i mlađi brat Karla Hajnca Rumenigea, Mihael.
Plavokosi Danac je prve šampionske sezone sa 11 bundesligaških golova bio treći strelac tima iza Mateusa (15) i Volfarta (12). Druge sezone postigao je osam golova. Ukupno je za tri godine odigrao 89 utakmica u Bundesligi i postigao 22 gola.
Iz Minhena se 1986. na jednu sezonu preselio u Francusku gde je bio član Monaka, a onda se vratio u Holandiju i obukao dres PSV Ajndhovena. Sa Filipsovcima je još dva puta bio prvak Holandije, a doživeo je i da na zalasku karijere postane klupski prvak Evrope. PSV je te 1988. u finalu Kupa šampiona bio bolji od lisabonske Benfike.

To je svakako najveći uspeh u njegovoj klupskoj karijeri, ali može da se pohvali i dobrim rezultatima u nacionalnom dresu. Više od decenije bio je standardan član danske reprezentacije, sa kojom je bio polufinalista Evropskom prvenstva ’84 i učesnik Svetskog prvenstva dve godine kasnije u Meksiku.
Tri puta je igrao i protiv Jugoslavije. Prva dva puta je izgubio, posebno se pamti poraz u Kopenhagenu od 2:1 septembra ’81. u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo u Španiji. Tada je Vladimir Petrović Pižon majstorski postigao pobedonosni gol uzevši loptu na centru i bukvalno se sa njom ušetao u gol Danaca.
Prethodno je istim rezultatom poražen i u Ljubljani. Strelci za Jugoslaviju bili su golman Dragan Pantelić iz penala i Zlatko Vujović.

Lerbi se svakako najradije seća trećeg meča protiv Jugoslavije odigranog juna ’86 na Evropskom šampionatu u Francuskoj kada je Danska slavila u Lionu sa čak 5:0.
Ukupno je za nacionalni tim svoje zemlje odigrao 67 utakmica i postigao deset golova. Najvažniji su mu svakako onaj u polufinalu Evropskog prvenstva ’84 protiv Španje i na Svetskom prvenstvu dve godine kasnije protiv Urugvaja.
Po završetku igračke karijere kratko je bio trener Bajerna, ali nije ostvario dobre rezultate i povukao se posle samo šest meseci. Bilo je to u postbarijevskoj sezoni 1991/92. Nasledio je Jupa Hajnkesa, koji je dobio otkaz posle teškog poraza u Minhenu od Štutgarter Kikersa (1:4), ali nije uspeo da podigne ekipu.
Bila je to užasno loša procena. I njegova i kluba. Prihvatio se vrućeg krompira i „poginuo“. Imao je tada samo 33 godine. Bio je to zastrašujući zadatak za iskusne trenere, kamoli za novajlije. U trenutku kad je preuzeo Bajern nije ni imao potrebnu trenersku licencu.

Bavarce je ukupno vodio na 17 utakmica, 15 u Bundesligi i doživeo čak sedam poraza. Neuspeh u Kupu UEFA kada je u drugom kolu izgubio od danskog Boldklubena sa 6:2 i danas je jedan od najsramnijih u prošlosti. Mnogi smatraju da je to bila najgora sezone u istoriji kluba.
Lerbi je smenjen deset kola pre kraja Bundeslige posle ubedljivog poraza u Kajzerslauternu (0:4) i nikad više nije seo na klupu.
Odustao je od trenerskog posla i postao sportski agent i zastupnik fudbalera.
Ta epizoda je kratko trajala i niko mu danas u Bajernu ne zamera zbog toga. Ali niko ni ne želi da se seća tog vremena. Najmanje Soren Lerbi.



Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare