Tokom klupske i reprezentativne karijere pratio ga je epitet „Necerovog vodonoše“, ali je nekadašnji as Borusije Menhengladbah i nacionalnog tima Nemačke Herbert Haki Vimer bio mnogo više od toga. Ostao je upamćen kao jedan od najboljih defanzivnih veznih igrača u Bundesligi.
Rođen je u Belgiji, u Eupenu, glavnom gradu zajednice nemačkog govornog područja u pokrajini Lijež, udaljnom oko 15 kilometara od granice sa Nemačkom (Ahen) i Holandijom (Mastriht).
Tu je i počeo karijeru u lokalnom amaterskom klubu Borusiji Brand iz Ahena. Igrao je napadača i desno krilo kada ga je primetio čuveni trener Henes Vajsvajler. Pozvao ga je u Borusiju Menhengladbah i nakon dva probna treninga potpisao je ugovor sa jednim od najboljih nemačkih timova.
Bio je jedini amater koga je Borusija tog leta angažovala pored jugoslovenskog reprezentativca Vladimira Durkovića iz Crvene zvezde, golmana Folkera Danera iz Sarbrikena i napadača Ditera Šolbaha iz berlinske Herte. I odmah je postao standardan igrač.
U debitanskoj sezoni Bundeslige 1966/67 odigrao je sve utakmice od prvog do 90. minuta. Uspeo je i da postigne tri gola. Od starta je stekao poverenje Henesa Vajsvajlera, ali ga je iskusni trener vremenom sa pozicije desnog krila prebacio u vezni red. Tada je još više došla do izdržava njegova besprekorna fizička kondicija i izdržljivost. Otuda i nadimak “Gvozdena pluća“. Mogao je da trči „tri dana bez prestanka“. I ono što je Vajsvajler posebno cenio, bio je izuzetno odgovoran u igri, taktički disciplinovan i profesionalac kakav se retko viđao u to vreme.

Dobio je ulogu kao defanzivni vezni igrač odmah iza Gintera Necera čime je kompenzovan nedostatak kretanja unazad glavnog kreatora i prve zvezde tima. Međutim, daleko od toga da je Vimer bio samo „Necerov vodonoša“, kako su ga nazivali pojedini nemački mediji. Bio je mnogo više od neumornog trkača. Potvrdio je to i Henes Vajsvajler rečima:
„On možda nije bio genije kao Necer u najboljim danima, ali je Haki takođe mogao da oblikuje našu igru. Borusija nije mogla da se zamisli bez njega“, govorio je slavni nemački trener.
Vimer je za samo dve godine prošao put od amaterskog igrača do nemačkog reprezentativca. Napredovao je velikim koracima. Baš kao i Borusija Menhengladah. Klub sa Bekelberga je u svojoj prvoj sezoni u Bundesligi zauzeo tek 13. mesto, a onda je u periodu od osam godina osvojio pet titula Bundeslige – 1970, 1971, 1975, 1976. i 1977. I u svakoj je Vimer dao veliki doprinos.

Učestvovao je i u osvajanju Kupa Nemačke, postigao je vodeći gol u finalu protiv Kelna 1973. kao i evropskog Kupa UEFA 1975. godine. Tada je Borusija u finalu pobedila Tvente u Holandiji sa 5:1 što je do danas najveća pobeda jednog tima u gostima u istoriji evropskih finala.
Klub iz Menhengladbaha se u tom periodu borio sa minhenskim Bajernom za primat u nemačkom fudbalu, ali je istovremeno snažan pečat ostavio i na međunarodnoj sceni. Vimer je sa Gladbahom igrao još dva evropska finala, ali je oba puta poražen od Liverpula. U finalu Kupa UEFA 1973, kao i finalu Kupa šampiona 1977. u Rimu.
Još uspešniji bio je u dresu reprezentacije Zapadne Nemačke. Iako je tu još više naglašavana njegova uloga vodonoše Gintera Necera, Vimer može da bude ponosan na titule prvaka sveta 1974. i Evrope dve godne ranije. Tada je u finalu u Briselu bio strelac drugog gola u pobedi nad Sovjetskim Savezom od 3:0.

Ukupno je za Pancere odigrao 36 utakmica uz četiri data gola. Među njima su i dva važna meča protiv reprezentacije Jugoslavije. Prvi na Svetskom prvenstvu 1974. u pobedi od 2:0 u Diseldorfu, drugi u polufinalu Evropskog prvenstva 1976. u velikom preokretu na beogradskoj Marakani 4:2. Na obe utakmice bio je asistent, u prvoj je dodao loptu Paulu Brajtneru za vodeći gol, u drugoj je pomogao Hajncu Floeu da prepolovi vođstvo Jugoslavije na 2:1 i najavi preokret koji je u nastavku meča het-trikom doneo Diter Miler.
Herbert Vimer je igračku karijeru završio 1978. godine posle 12 sezona u Bundesligi. Za Borusiju Menhengladbah ukupno je odigrao 469 utakmica, od kojih 366 bundesligaških uz učinak od 51 gola i 42 asistencije.
Po završetku karijere potpuno je preuzeo očev posao u veleprodaji duvanskih proizvoda, gde je pomagao i tokom igračkih dana u Bundesligi. Zato se nikada nije preselio u Menhengladbah, već je na treninge i utakmice dolazio iz 80 kilometara udaljenog Ahena.







Bonus video
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
Eurobasket 2025
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!