
Olaf Ton bio je svojevremeno jedan od najtalentovanijih i najsvestranijih nemačkih fudbalera i dugogodišnji reprezentativac. Osim prve sezone provedene u Cvajti čitavu karijeru igrao je u elitnoj Bundesligi 1.
Rođen je i odrastao u Gelzenkirhenu, u delu grada Bekauzen. Fudbal je počeo da trenira u lokalnom klubu STV Horst-Emšer, u kojem je svojevremeno njegov otac Ginter postao amaterski prvak Zapadne Nemačke. Olaf je igrao za mlađe selekcije pre nego što je 1980. prešao u mnogo veći i poznatiji Šalke 04.
Brzo je napredovao na mestu ofanzivnog veznog igrača. Za prvi tim popularnih “rudara” debitovao je sa samo 17 godina i četiri meseca, 5. avgusta 1983, čime je postao drugi najmlađi igrač u istoriji Cvajte – Bundeslige 2. Iako ubedljivo najmlađi u timu jedini je uz tadašnjeg golmana Valtera Junghansa odigrao svih 38 prvenstvenih utakmica, postigao 14 golova i bio ključni igrač u direktnoj promociji Šalkea u Bundesligu.
Iste sezone zadivio je ljubitelje fudbala u nezaboravnom polufinalu DFB kupa između Šalkea i moćnog Bajerna. Postigao je na tom meču het-trik, poslednji treći gol dao je iz slobodnog udarca za senzacionalno izjednačenje – 6:6!

Olaf Ton (Šalke)
Iako je Bajern u ponovljenom meču pobedio 3:2 i plasirao se u finale, čitava Nemačka je pričala o čudesnom dečaku, visokom svega 1.70m, koji je preko noći osvojio ljubitelje fudbala ne samo u Gelzenkirhenu.
Imao je samo 18 godina kada je debitovao za reprezentaciju tadašnje Zapadne Nemačke pod vođstvom legendarnog Franca Bekenbauera. Nemci su tog decembra 1986. pobedili Maltu sa 3:2, utakmicu je sudio jedan od najboljih evropskih arbitara tih godina Beograđanin Zoran Petrović, a Olaf Ton je u drugom poluvremenu zamenio Ditmara Jakobsa.
Mladi fudbaler je u Bundesligi debitovao u sezoni 84/85 i tu ostao narednih 18 godina iako je često privlačio pažnju i klubova iz drugih jakih evropskih liga.

via Guliver – Olaf Ton (Šalke) Olaf Thon (Schalke)
U prve četiri bundesligaške sezone u dresu Šalkea postigao je čak 42 gola, ali je klub iz Gelzenkirhena u sezoni 87/88 opet ispao u Cvajtu, a Olaf Ton je u leto 1988. prešao u Bajern i zaradio u to vreme velikih 3,5 miliona nemačkih maraka.
Ubrzo je i u velikanu iz Minhena postao standardni prvotimac. Osim što je sa Bavarcima tri puta bio šampion Bundeslige (1989, 1990. i 1994) još više je napredovao kao vrhunski fudbaler. Postao je i svestraniji igrač. Dok je pod trenerom Jupom Hajnkesom igrao na svojoj uobičajenoj poziciji u centralnom veznom redu, Erih Ribek mu je sve češće poveravao ulogu libera u centru odbrane nakon što je Lotar Mateus karijeru nastavio u Interu iz Milana. Lako je rešavao probleme na terenu, a od saigrača je dobio nadimak – Profesor.
Tih godina igrao je i protiv Crvene zvezde u nezaboravnim polufinalnim duelima u Kupu šampiona 1991. kada su crveno-beli preko Bavaraca stigli do finala u Bariju i titule prvaka Evrope.

Međutim, kada se 1992. Mateus vratio iz Italije, Olaf Ton je polako počeo da gubi mesto u startnoj postavi Bajerna i nakon što je u sezoni 93/94 odigrao samo 15 utakmica, odlučio je da se posle šest godina provedenih u Minhenu vrati u rodni Gelzenkirhen i ponovo obuče dres Šalkea.
Među “rudarima” je ostao još osam sezona i narednih godina doživeo nove nezaboravne trenutke u karijeri. Između ostalih kao kapiten Šalkea osvojio je Kup UEFA 1997. protiv Intera iz Milana.

Na zalasku karijere osvojio je i dva nacionalna DFB Kupa Nemačke i to dve godine zaredom, 2001. protiv Union Berlina i godinu kasnije u finalu protiv Bajera iz Leverkuzena. Međutim, te 2002. godine morao je da završi profesionalnu karijeru nakon nekoliko dugotrajnih povreda – pokidanih ligamenta, zatim i povrede skočnog zgloba.
Oproštajna utakmica priređena mu je 18. januara 2003, a meč između dva njegova kluba Šalkea i Bajerna završen je pobedom Bavaraca od 1:0 golom Brazilca Đovanija Elbera.
Kad se podvuče crta, Olaf Ton je kao vezni fudbaler i libero odigrao ukupno 443 utakmice u Bundesligi i postigao 82 gola.

Dres nemačke reprezentacije oblačio je 52 puta između 1984. i 1998. godine, postigavši tri gola. Učestvovao je na tri svetska i jednom evropskom prvenstvu. Iako nije odigrao nijedan meč na Mundijalu u Meksiku 1986, bio je deo ekipe, koja je stigla do finala. Četiri godine kasnije u Italiji odigrao je dve utakmice, a Nemačka je postala prvak sveta pobedivši u finalu u Rimu selekciju Argentine predvođenu Dijegom Maradonom.
Po završetku igračke karijere ostao je veran Šalkeu i godinama obavljao razne funkcije u klubu. Dugo je bio prisutan i u medijima kao kolumnista u štampi i fudbalski analitičar na TV-u.

Kicker/Liedel via Guliver – Olaf Ton (Bajern) i Hans Georg Dresen (Borusija Menhengladbah)

Bonus video
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!