
Da li znate ko je prvi profesionalni fudbaler u istoriji Japana? Da li znate ko je prvi azijski fudbaler u Bundesligi? Da li znate ko je prvi azijski fudbaler strelac u Kupu šampiona? Sva pitanja imaju isti odgovor – Jasuhiko Okudera.
Talentovani student iz Kazuna, grada u prefekturi Akita, fudbalsku karijeru počeo je 1970. kao zaposlen u Furukava Elektriku čiji je fudbalski tim igrao u najvišoj ligi u Japanu u to vreme. Godine 1976. Okudera je sa ovim timom osvojio prvenstvo Japana, Carski kup, Superkup i zasluženo se našao u idealnom timu šampionata.
Sledeće godine tokom turneje po Nemačkoj, primetio ga je čuveni trener Henes Vajsvajler, poznat po otkrivanju talenata i ponudio mu ugovor u Kelnu. Bila je to velika životna dilema za ovog momka. Nije bio siguran šta da radi. Nijedan japanski igrač nikad ranije nije igrao profesionalno, a njemu je tada već bilo 25 godina. Porodica se plašila za njegovu sudbinu, a japanska firma nije želela tek tako da izgubi vrednog radnika. Na kraju ga je podržao Fudbalski Savez Japana i Okudera je u leto 1977. prihvatio najveći izazov u životu.

Naravno, trebalo mu je vremena da se adaptira. Bio je nenaviknut na zahteve profesionalnog sporta. Takođe, kao jedan od samo dvojice stranaca u timu bio je prvih dana zabavna figura u Kelnu. U početku je na treninzima bilo i podsmeha, ali je već u oktobru debitovao u Bundesligi u pobedi nad Duizburgom od 2:1.
Tada je postao prvi japanski igrač u istoriji, koji je zaigrao vrhunski fudbal u Evropi.
Vajsvajler je sklopio odličan tim u kome su pored Okudere zvezde tima bili golman Toni Šumaher, kapiten Hajnc Floe, golgeter Diter Miler i Belgijanac Rodžer van Gol. Popularni Jarčevi su te sezoni prvi i jedini put u istoriji osvojili duplu krunu. Okudera je prve zvanične golove postigao u ubedljivoj pobedi u DFB kupu nad Esenom u četvrtfinalu, dok je tituli u Bundesligi doprineo sa četiri pogotka. Prvenac je upisao protiv Kajzerslaterna u pobedi od 2:0 u gostima.

Ipak, najvažniji gol, onaj po kome ga mnogi pamte u Evropi, postigao je 1979. u polufinalu Kupa šampiona protiv Notingem Foresta. Taj meč proglašen je za najbolji te godine u Evropi, Englezi su pred svojim navijačima vodili sa 3:2, ali je Okudera ušao u igru u finišu meča i postavio konačnih 3:3. Tada je postao prvi azijski fudbaler strelac u najjačem evropskom klupskom takmičenju.
Na njegovu i žalost Nemaca to ipak nije bilo dovoljno za plasman u finale. U revanšu u Kelnu slavio je Notingem Forest sa 1:0 i kasnije osvojio evropsku krunu.
Nakon što je Vajsvajler napustio Keln tokom sezone 80/81, Okudera je ostao bez ugovora i prešao je u redove drugoligaša Herte iz Berlina. Postigao je neke ključne golove u Cvajti, ali Herta nije uspela da se plasira u Bundesligu izgubivši odlučujući meč protiv Verdera iz Bremena. U toj utakmici zapazio ga je tada mladi trener Verdera Oto Rehagel i pozvao ga u Bremen.

Tako se Okudera vratio u Bundesligu i narednih pet godina proveo među zeleno-belima. Bio mu je to možda i najlepši period u karijeri. Nije postigao mnogo golova kao u Kelnu jer mu je Rehagel poverio defanzivniju ulogu beka-krila, ali je sad već kao iskusan igrač pomogao Verderu da čak tri puta, 1983. 1985. i ’86. godine, stigne na domak prvog mesta. Na žalost, sva tri puta je morao da se zadovolji titulom vicešampiona.
Te ’86 je i definitivno završio bundesligašku karijeru. Ostalo je zapisano da je u Nemačkoj ukupno odigrao 329 utakmica i postigao 42 gola.

Iste godine vratio se u Japan i počeo da prenosi svoja iskustva iz Bundeslige. Postao je prvi domaći profesionalni fudbaler, pošto su do tada strane kompanije plaćale samo skupe strance, najčešće Brazilce. Igrao je još dve godine i 1988. definitivno završio karijeru.
Kada je formirana Džej liga 1993. godine najpre je bio predsednik i menadžer njegovog starog kluba Furukave, koji je u međuvremenu postao Džef Junajted. Pet godina kasnije pridružio se nekadašnjem saigraču iz Kelna Pjeru Litbarskom i pomogao u formiraju kluba Jokohama.
Decembra 2001. godine zajedno sa još jednom bivšom zvezdom Bundeslige Južnokorejcem Ča Bum-kunom bio je glavni promoter na žrebu za Svetsko prvenstvo koje je 2002. godine održano u Japanu i Južnoj Koreji.
Kasnije je kratak period bio na čelu engleskog Plimuta, ali to mu je jedan od retkih neuspelih poteza u fudbalu. Ostao je upamćen kao jedan od najvećih azijskih fudbalera svih vremena. U Kuću slavnih Japana izabran je 2012, a u Kuću slavnih azijskog fudbala dve godine kasnije.





Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare