
Istorija Bundeslige ne može se ispričati bez Ervina Kostedea. Prvi obojeni reprezentativac Nemačke imao je jednu od najživopisnijih karijera u Bundesligi.
Ova svojevrsna filmska priča Ervina Kostedea počinje na zapadu Nemačke u gradu Minsteru gde su se po završetku Drugog svetskog rata upoznali njegovi roditelji, otac Afroamerikanac i majka Nemica. Otac je bio vojnik iz američke baze, koga Ervin nikad nije upoznao. Odrastao je u tom gradu i započeo fudbalsku karijeru u lokalnom klubu Projsen Minster.
Od ranog detinjstva je primećivao poglede i slušao komentare zbog različite boje kože, neka deca nisu ni želele da se igraju s njim, ali je on osetio da je na fudbalskom terenu bolji i uspešniji od mnogih vršnjaka. Brzo je napredovao i već u prvoj sezoni u Minsteru sa 18 golova bio je prvi strelac tima, pa je 1967. prešao u mnogo veći MSV Duizburg. Po sopstvenom priznanju, u ovom klubu je njegova karijera umalo doživela krah zbog načina života i provoda na žurkama. Duizburg je tada odlučio da raskine ugovor sa njim.
Srećom, odlazak u Belgiju, u Standard iz Liježa, dao je Kostedeu priliku da se ponovo fokusira na fudbal. Prešao je 1968. godine i bio ključni igrač u njihove tri uzastopne titule prvaka Belgije. Poslednje sezone 1970/71 bio je sa 26 golova najbolji strelac lige.

To ga je vratilo u Nemačke gde je 1971. pojačao Kikers Ofenbah, u to vreme člana elitne Bundeslige. Naredne četiri godine postigao je 80 golova na 129 bundesligaških utakmica. Njegov spektakularni pogodak iz voleja u remiju 3:3 protiv Borusije Menhengladbah proglašen je 1974. za gol godine u Nemačkoj.
Kao nagrada za dobre igre stigao je poziv da u kvalifikacionom meču protiv Malte debituje za reprezentaciju Zapadne Nemačke. Tog 22. decembra 1974. godine ušao je u istoriju kao prvi obojeni igrač u dresu Nemačku.
„Ponosan sam što sam prvi crni igrač u nacionalnom timu. To je bila senzacija, da crnac igra za Nemačku, sve oči bile su uprte u mene!“, pričao je mnogo godina kasnije u intervjuu za DW.
Ispričao je da je tada bio pod pritiskom da prikaže Zapadnu Nemačku u pozitivnom svetlu, posebno iz perspektive crnog Nemca.
„Davao bih intervjue i selektor Helmut Šen bi mi rekao da kažem da u Nemačkoj nema rasizma. Ali to nije bila istina! Rekao sam im da ima rasizma i on se naljutio na mene.“
Ukupno je promenio osam nemačkih klubova, sa četiri je igrao u Bundesligi: Kikersom iz Ofenbaha, berlinskom Hertom, Borusijom Dortmund i Verderom iz Bremena.
Pritisak se manifestovao na terenu.
„Morao sam da budem bolji od svojih belih saigrača. Kada bih napravio grešku bilo bi dva, tri puta gore. Nisam mogao da pokažem sve što znam, uvek sam razmišljao o tome.“

Igrao je još samo dva puta za Nemačku: u prijateljskoj utakmici protiv Engleske na Vembliju marta 1975. i u evropskim kvalifikacijama protiv Grčke oktobra iste godine. I to može da zahvali legendarnom kapitenu Francu Bekenbaueru.
„Helmut Šen nije hteo da igram protiv Engleske, ali je Bekenbauer insistirao da budem u timu. Da nije bilo njega ne bih zaigrao na Vembliju.“
Bekenbauer je bio jedan od retkih koji ga je podržavao. Nikad se nije osećao sasvim opušteno među nemačkim reprezentativcima.

„Nisam se svideo svima. Neki uopšte nisu razgovarali sa mnom. Mogao sam da osetim da su neki bili rasisti po svom ponašanju“, kazao je Ervin Kostede, koji i danas drži rekord kao najbolji bundesligaški strelac Kikers Ofenbaha svih vremena.
Naravno, ne može da se tvrdi da je izostavljan iz reprezentacije zbog rasizma. Nemačka je tih godina, kao i sad uostalom, bila evropska i svetska fudbalska sila i u svojim redovima je imala fantastične golgetere – Gerda Milera, Jupa Hajnkesa, Ditera Milera, Klausa Fišera…
Slavni Gerd Miler je tada dobio nadimak „nacionalni bombarder“, pa su mediji Kostedea prozvali „braon bombarder“, ali nije bio oduševljen zbog toga.
„Niko me nije pitao da li mi se sviđa“.

Kasnije je u Bundesligi igrao i za berlinsku Hertu i Borusiju Dortmund. Vratio se na godinu dana u Standard iz Liježa, a onda jednu sezonu proveo i u Francuskoj gde 1980. u dresu Lavala bio prvi strelac francuske lige zajedno sa Argentincem Onisom iz Monaka. Posle toga se vratio u Bundesligu i naredne dve sezone igrao za Verder iz Bremena pre nego što je 1983. završio igračku karijeru u nemačkom drugoligašu Osnabriku.
Umesto da uživa u fudbalskoj penziji narednih godina doživeo je najveća razočaranja u Nemačkoj. Prvo je na prevaru izgubio svu zaradu, više od milion maraka verujući lažnom investitoru, a onda je 1990. uhapšen pod optužbom za oružanu pljačku zbog čega je čak šest meseci proveo u pritvoru pre nego što je oslobođen optužbe.

Istragu su obeležile ozbiljne greške. Tokom suočenja, svedoku je predstavljen samo Kostede, iako je po zakonu bilo potrebno šest osoba.
Kikers iz Ofenbaha je novembra 1994. pokrenuo navijači časopis, kome je dao ime „Ervin“ u čast Kostedea. Fanzin je trajao 13 godina i doživeo 65 izdanja.
„Smatrali smo da je nemoguće pronaći još pet tamnoputih ljudi u oblasti Koesfelda“, rekao je na sudu šef lokalne policije, iako je u to vreme u Minsteru bilo na stotine tamnoputih studenata.
Kostede je doživeo nervni slom. Na kraju je dobio ponižavajuću odštetu od svega 3.000 maraka što je danas oko 1.500 evra.
„Trebalo je da mi daju 10 miliona maraka, moj život je uništen. Nikada nisam mislio da bi tako nešto moglo da se dogodi u Nemačkoj“, razočaran je bio bivši golgeter, strelac 98 golova u Bundesligi.
„Ne znam šta da kažem, 80 odsto Nemaca su sjajni ljudi, ali 20 odsto ne želi išta dobro osobama poput mene. Osećam to kada izađem u grad, nisam dobrodošao. Tako je oduvek.“

Ervin Kostede je 2021. učestvovao u dokumentarnom filmu „Crni orao“ (Schwarze Adler), zajedno sa još nekoliko tamnoputih fudbalera i sportista. U filmu su detaljno opisana iskustva crnih igrača u nemačkom profesionalnom fudbalu.
„Sjajno je videti toliko crnih Nemaca kako igraju, ali oni će uvek biti drugi izbor ovde u Nemačkoj i gledajte šta će se desiti kada naprave grešku“, kaže Ervin Kostede.
Danas živi sam u Minsteru, supruga mu je umrla pre nekoliko godina. Ističe da nema više nikakvih dodirnih tačaka sa fudbalom, iako mu je toliko toga dao.

Kostede i Rehagel „unišili“ Bajern
Čuveni Franc Bekenabuer je tokom karijere često bio direktan rival Ervina Kostedea. Bajern i Kajzer Franc su češće pobeđivali, ali Kostede i Kikers Ofenbah bili su krivci za drugi najgori poraz Bavaraca u istoriji Bundeslige – 6:0 u prvom kolu u sezoni 1974/75. Kostede je na tom meču postigao dva gola i dodao jednu asistenciju. Trener Ofenbaha bio je Oto Rehagel, koji će mnogo godina kasnije postati jedan od najuspešnijih trenera u istoriji Bundeslige.


Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare