Entoni "Toni" Jeboa jedan je od najboljih afričkih fudbalera svih vremena i golgeter, koji se tokom karijere proslavio spektakularnim golovima u Bundesligi i Premijer ligi.
Rođen u gradu Kumasiju u Gani gde je proveo mladost i započeo fudbalsku karijeru. Igrao je za lokalne klubove Asante Kotoko, Kornerstouns Kumasi i Okavavu Junajted pre nego što je sa 21 godinom u potrazi za boljim životom stigao u Nemačku. Najpre je obukao dres drugoligaša Sarbrikena. Dve godine je igrao u Cvajtu da bi se u leto 1990. preselio u Frankfurt i za današnjih 600.000 evra postao član Ajntrahta.
Nije odmah sve bilo idealno. U početku je zbog boje kože bio izviždan od strane jednog dela navijača. Kao prvi crni igrač u dresu Ajntrahta bio je izložen majmunskim uzvicima i drugim rasističkim uvredama. Odrazilo se to i na njegov učinak. Na prvih 20 bundesligaških utakmica postigao je samo četiri gola. Trener Ajntrahta u tom periodu bio je Jerg Berger, ali je smenjen sredinom aprila ‘90. posle teškog poraza od Hamburgera SV sa 6:0. Na njegovo mesto doveden je Dragoslav Stepanović i od tog trenutka se i Toni Jeboa raspucao. Postigao je gol na četiri vezane utakmice u maju i junu, a tim iz Frankfurta je sezonu završio na četvrtom mestu.
Sledeće sezone su i on i klub bili još uspešniji, fudbaler iz Gane je sa 15 golova bio prvi strelac ekipe, a Ajntraht se do poslednjeg kola borio za titulu.
Vremenom ne samo da je ućutkao kritičare u Frankfurtu, već je dobio kapitensku traku i ušao u istoriju kao prvi Afrikanac kapiten u Bundesligi.

Za Ajntraht je ukupno igrao pet sezona i na 123 utakmice u Bundesligi postigao je 68 golova. Dve godine – 1993. i 1994. – bio je prvi strelac lige, prve sezone je titulu podelio sa Ulfom Kirstenom iz Bajer Leverkuzena, druge sa Štefanom Kuncom iz Kajzerslauterna.
Na žalost, na ružan način je napustio Frankfurt iako je u međuvremenu postao omiljen među navijačima ovog kluba. Uostalom, od januara 2013. lik Tonija Jeboa krasi jedan od dvanaest „stubova jedinstva“ u podzemnoj stanici Vili Brant u Frankfurtu.

Međutim, posle svađe sa tadašnjim trenerom Ajntrahta Jupom Hajnkesom, koji je suspendovao Jebou i njegove saigrače Mauricija Gaudina i Džeja Džeja Okoču, početkom 1995. godine prešao je u Lids junajted i zaigrao u engleskoj Premijer ligi.
Tamo je ekspresno postao miljenik publike, postigao je 13 golova u 16 utakmica u drugom delu šampionata. U sledećoj sezoni na Eland Roudu proglašen je za igrača godine Lidsa.
Ukupno je na 66 utakmica postigao 32 gola i smatra se kultnim herojem među navijačima kluba iz Jorkšira zbog niza nezaboravnih golova. Po završetku karijere izjavio je da mu je fantastičan pogodak iz voleja protiv Liverpula najdraži, ali je pogodak protiv Vimbldona u sezoni 95/96 proglašen za Gol godine u Engleskoj.

I mnogi drugi njegovi pogoci ulazili su u konkurencije za gol nedelje, meseca ili godine. Sve dok Geret Bejl 2013. godine nije izjednačio taj podvig, Jeboa je bio jedini igrač ikada u Premijer ligi, koji je dva meseca uzastopno pobedio u izboru Bi-Bi-Si-ja za Gol meseca. Njemu je to uspelo u septembru i oktobru 1995. godine.
Na žalost i Lids je napustio posle sukoba sa trenerom. Kada je Džordž Grem preuzeo mesto menadžera, došlo je do sukoba ličnosti i Jeboa je septembra 1997. prodat Hamburgeru. Tako se posle dve godine vratio u Bundesligu.
Među „Dinosaurusima“ je proveo pet sezone. Druga i treća bile su posebno uspešne. U sezoni 98/99 bio je sa 14 golova treći strelac Bundeslige, a sledeće je odigrao ključnu ulogu u osvojanju trećeg mesta i plasmana HSV-a u Ligu šampiona.

U najjačem klupskom takmičenju u Evropi i svetu postigao je dva gola, oba protiv Juventusa, najpre u remiju 4:4 na Folkspark stadionu, onda i u pobedi u Torinu od 3:1.
Imao je već 36 godina kada je napustio najveću nemačku luku i 2001. karijeru nastavio u Kataru u klubu Al Itihad. Tu je i završio igračku karijeru godinu dana kasnije.
Svih tih godina bio je reprezentativac svoje zemlje. Za Ganu je ukupno odigrao 59 utakmica i postigao 29 golova, što ga čini četvrtim najboljim golgeterom nacionalnog tima svih vremena. Nije imao sreće da zaigra na Svetskom prvenstvu, ali je tri puta učestvovao na Afričkom Kupu nacija i dva puta je proglašavan za Fudbalera godine u Gani – 1992. i 1995.
Po završetku igračke karijere vratio se u domovinu i otvorio međunarodnu sportsku agenciju i lanac hotela. Takođe je postao savetnik Fudbalskog saveza Gane zajedno sa Abedijem Peleom. Novembra 2008. peuzeo je i predsedničku funkciju u Behem Čelsiju, klubu iz Premijer ligu Gane. Neretko je viđen i kako igra golf (hendikep 14), osvojio je drugo mesto na Ašfoam Trofi kupu 2015. godine.








Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!