Jirgen Koler ostao je upamćen kao jedan od najboljih defanzivnih fudbalera u nemačkom i svetskom fudbalu devedesetih godina prošlog veka. Tokom dve decenije profesionalne karijere 15 godina proveo je igrajući za klubove iz Bundeslige.
Imao je 18 godina kada je potpisao prvi profesionalni ugovor za Valdhof iz Manhajma, prvi od četiri nemačka kluba u njegovoj bogatoj karijeri. Valdhof je tih godina bio stabilan bundesligaš, a četiri sezone provedene u njegovom dresu pomogle su tada mladom defanzivcu da stekne potrebno iskustvo pred mnogo veće izazove, koji su ga čekali u budućnosti.
Poslednje sezone u ovom klubu dobio je poziv tadašnjeg selektora Franca Bekenbauera da debituje u reprezentaciji Nemačke, dok ga je vodeći sportski magazin Kiker uvrstio u Idealni tim šampionta.
Iz Manhajma se 1987. preselio u Keln i tokom dve sezone među popularnim Jarčevima još više je napredovao kao fudbaler. Pohvale su stizale sa svih strana i ponovo je biran u Idealni tim Bundeslige što mu je definitivno otvorilo vrata Bajerna. U leto 1989. odlazi u Minhen i već u prvoj sezoni u dresu velikana iz Bavarske osvaja prvi veliki pehar u karijeri – titulu prvaka Nemačke i to ispred njegovog dojučerašnjeg kluba Kelna.

Uskoro je stigao i prvi trofej sa nacionalnim timom. I to najveći. Tog leta 1990. Nemačka je postala prvak sveta pošto je u grupnoj fazi između ostalih pobedila i Jugoslaviju, a kasnije u finalu bila bolja od Maradonine Argentine. Koler je bio starter u svim mečevima nokaut faze uključujući i finale u Rimu.
Sve to donelo mu je i status jednog od najboljih centralnih defanzivaca svoje generacije.
Odlikovala ga je besprekorna fizička sprema, izuzetna brzina i odgovorna igra u markaciji. Pored svih odbrambenih svojstava, isticao se i pobedničkim mentalitetom, profesionalizmom i liderskim kvalitetima.

Tih godina postali su čuveni i njegovi dueli sa Markom Van Bastenom, kako u mečevima Bajerna i Milana, tako i u brojnim susretima Nemačke i Holandije. Na žalost Kolera, više uspeha imao je holandski golgeter.
Nije mu samo Van Basten ostao u ružnom sećanju. Bajern se u sezoni 90/91 takmičio u Kupu šampiona gde je u polufinalu za rivala dobio Crvenu zvezdu. U prvom meču u Minhenu izgubio je bitku najpre protiv Darka Pančeva na drugoj stativi, zatim i protiv Dejana Savićevića, za kojim je uporno trčao, ali nije uspeo da ga stigne i spreči pogodak. Zvezda je tada preokrenula rezultat i stigla do senzacionalne pobede na Olimpijskom stadionu, kasnije i do finala u Bariju i titule prvaka Evrope.
Koler je sledeće sezone potpisao za Juventus i nastavio sa ličnim priznanjima i osvajanjem trofeja. Već nakon prve godine u crno-belom dresu kluba iz Torina proglašen je za najboljeg inostranog igrača u Seriji A. Sezonu kasnije bio je deo tima Juventusa koji je osvojio Kup UEFA dva puta ubedljivo pobedivši u finalu Borusiju Dortmund da bi u poslednjoj sezoni 94/95 stigao do duple krune – pehara Serije A i Kupa Italije.

U Nemačku se vraća sa 30 godina i potpisuje ugovor sa Borusijom Dortmund. Bio je to idealan spoj, Koler velikim iskustvom već u debitanskoj sezoni pomaže žuto-crnima da osvoje Bundesligu, a sledeće sezone da trijumfuju u Ligi šampiona i to u finalu protiv njegovih dojučerašnjih saigrača iz Juventusa. Klub iz Dortmunda te 1997. prvi put u istoriji postaje klupski prvak Evrope, a Jirgen Koler biva proglašen za Fudbalera godine u Nemačkoj.
Iste godine Borusija osvaja i titulu klupskog prvaka sveta pošto je u finalu Interkontinetalnog kupa u Tokiju bila bolja od brazilskog Palmeirasa.
Jirgen Koler je ukupno sedam sezona igrao u Dortmundu čime je Borusija postala klub u kome je proveo najduži period u karijeri. U oproštajnoj sezoni osvojio je još jednu titulu u Bundesligi, ukupno treću u karijeri.
Ipak, neće po lepom pamtiti poslednji meč u žuto-crnom dresu. Bilo je to 8. maja 2002. godine u finalu Kupa UEFA protiv Fejenorda u Roterdamu. Već u 31. minutu skrivio je jedanaesterac i dobio direktan crveni karton zbog faula nad Jonom Dalom Tomasonom. Fejenord je na kraju pobedio sa 3:2 i osvojio trofej.
Kad se podvuče crta Jirgen Koler je u bogatoj karijeri ukupno osvojio 13 trofeja, 11 u klupskom fudbalu i dva sa reprezentacijom pošto je 1996. kao kapiten Nemačke trijumfovao i na Prvenstvu Evrope u Engleskoj, iako je igrao samo u prvoj utakmici protiv Češke kada je doživeo tešku povredu i do kraja turnira više nije ulazio u igru.
Za reprezentaciju Nemačke ukupno je odgirao 101 utakmicu i u to vreme bio tek četvrti nemački fudbaler sa 100 ili više međunarodnih utakmica posle Bekenbauera, Mateusa i Klinsmana.
Zanimljivo je i da je u klupskom fudbalu odigrao tačno 500 ligaških utakmica, 398 u Bundesligi i 102 u Seriji A.






Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!