Jedan od najvećih trenera svih vremena Austrijanac Ernst Hapel zapažen trag ostavio je i u Bundesligi.
Ovaj legendarni trener spada u red najvećih i najcenjenijih fudbalskih stručnjaka. Proslavio se i kao klupski trener i kao selektor. I u nacionalnim šampionatima i u međunarodnim takmičenjima.
Rođen je u Beču i pre nego što je postao trener imao je zavidnu igračku karijeru. Legenda je bečkog Rapida i dugogodišnji posleratni reprezentativac Austrije.
Uoči Drugog svetskog rata bio je član „Hitler Jugend“, omladinske organizacije Nacističke partije Nemačke. To su po automatizmu bili svi igrači mladog tima bečkog Rapida, sve dok Hapela nisu prijavili da odbija da peva njihove pesme zbog čega je na kraju izbačen iz ove organizacije.
Tokom rata 1943. regrutovan je i poslat na Istočni front. Tokom 1945. godine zarobili su ga Amerikanci iako je kasnije pričao da nikad nije učestvovao u borbama. Uspeo je da pobegne iskočivši iz vagona u Minhenu. Trebalo mu je nekoliko meseci da se vrati u Beč.
Za Rapid je igrao sve do 1959, da bi trenersku karijeru počeo dve godine kasnije u holandskom ADO Den Hagu. Sa ovim klubom je osvojio i prvi trofej – Kup Holandije 1968, a najveće uspehe u ovoj zemlji ostvario je kao trener Fejenorda. U Roterdam je 1970. doneo prvu titulu klupskog prvaka Evrope. Kasnije će mu to isto uspeti i sa Hamburgerom kad je postao prvi trener u istoriji, koji je osvojio Kup šampiona sa dva različita kluba. Prethodno je mogao to isto da uradi i sa trećim klubom, belgijskim Brižom, ali je 1978. poražen na Vembliju od Liverpula.

Sa reprezentacijom Holandijom bio je vicešampion sveta 1978. u Argentini. Na zalasku karijere bio je i selektor Austrije, a prvi je od trenera bio šampion u četiri različite države – Holandiji, Belgiji, Austriji i naravno Nemačkoj. Posle njega je to uspelo još samo Trapatoniju, Tomislavu Iviću, Eriku Geretsu, Murinju i Anćelotiju.
Na klupi Hamburgera nasledio je Branka Zebeca. Dva puta zaredom bio je prvak Bundeslige – 1982. i 1983. – i još dva puta vicešampion, a osvojio je i Kup Nemačke 1987. kada je u timu HSV-a bio i Saša Jusufi, sin proslavljenog jugoslovenskog fudbalera i trenera Fahrudina.
Najveći uspeh svakako je pomenuta titula prvaka Evrope osvojena 1983. kada je Hamburger u finalu u Atini pobedio Juventus golom Feliksa Magata. Tada je postao prvi trener šampion Evrope sa dva različita kluba što je posle njega uspelo još samo Hicfildu, Murinju, Hejnkesu i Anćelotiju.

Bio je trenerski genije o čijem se privatnom životu malo pričalo. Hapel se nikada nije ženio. Jedan od njegovih bivših igrača Birger Jensen opisao ga je kao malog usamljenika, uvek uz konjak i cigarete. Voleo je da se druži sa austrijskim prijateljima, uživajući u kartaškim igrama, biljaru i pikadu.
Bio je strastven pušač i to ga je koštalo života. Umro je od raka pluća 1992. u 66. godini. Nakon njegove smrti, najveći fudbalski stadion u Austriji, Prater u Beču, preimenovan je u „Ernst Hapel“ stadion. Četiri dana nakon njegove smrti, Austrija je igrala protiv Nemačke, a tokom čitave utakmice na klupi domaće selekcije simbolično je ostavljena Hapelova kapa kao znak odavanja pošte i podsećanje na jednog najvećih trenera koje je fudbalski svet ikad imao.





Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC

















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare