Španija i Italija prvi su polufinalisti Evropskog prvenstva, pošto su u četvrtfinalnim duelima pobedili Švajcarsku i Belgiju.
La Roha je posle boljeg izvođenja jedanaesteraca 3:1 (1:1, 1:1) trijumfovala nad Sajdžijama, dok su Azuri u derbiju runde savladali Belgiju sa 2:1.
Furija se kockala, ali joj se sreća osmehnula

Španija je opravdala ulogu favorita protiv Švajcarske na najteži mogući način, uprkos tome što je od 77. minuta imala igrača više zbog isključenja Rema Frojlera.
Za razliku od poslednja dva duela na turniru na kojima je postigla ukupno 10 golova (5:3 protiv Hrvatske, 5:0 protiv Slovačke), Furija ovoga puta nije briljirala u ofanzivi.
Taktika selektora Luisa Enrikea bila je takva da njegov tim u dobrom delu meča nije ni gledao ka golu.
Rano vođstvo, kao posledica autogola Denija Zakarije – bio je to 10. autogol u dosadašnjem delu EURO, što je više nego na svim prethodnim takmičenjima zajedno (9) – naveo je Špance da u potpunosti umrtve tempo i prestanu sa konkretnim napadima.
Na delu je viđeno sve ono zbog čega se tiki-taka smatra dosadnim stilom – veliki broj kratkih pasova po širini ili unazad, najčešće na svojoj polovini ili oko centra terena. Uz konstantno kruženje lopte i čekanje da vreme prođe sa retkim pravim pokušajima da se ugrozi rival.
Jasna je bila ideja da se na taj način sačuva prednost od 1:0, bez namere da se ranije reši utakmica.
Kockali su se Španci i moglo je to na kraju skupo da ih košta, pošto su sredinom drugog dela kažnjeni za takav stav. Posle velike greške Ajmerika Laporta i Paua Toresa pred šesnaestercem, lopta je u nastavku akcije došla do Šaćirija, a ovaj nije propustio priliku da zatrese mrežu – 1:1.

Nedugo zatim su Švajcarci ostali sa desetoricom na terenu. U momentu kada je Frojler dobio crveni karton, delovalo je da će Furija uspeti barem još jednom da zatrese mrežu Jana Zomera, ali je iskusni golman pravio čuda među stativama. Naročito u u produžecima. Ređale su se šanse Đerara Morena u nekoliko navrata, Danija Olma, Mikela Ojarsabala… Uzalud. Karma je činila svoje. Lopta nije htela u mrežu.
Pobednik se rešavao u penal seriji. Tamo je sreća, ipak, pogledala Špance. Švajcarcima se nije osmehnula dva puta u nizu, posle senzacionalne pobede nad penale protiv Francuske u osmini finala.
Serija je otvorena pogođenom stativom Serhija Busketsa i golom Marija Gavranovića, ali su naredna tri pokušaja Sajdžija bila neprecizna. Dva je odbranio Unai Simon, jedan otišao preko prečke, pa su Dani Olmo i Mikel Ojarsabal doneli Furiji polufinale.
Da li su Španci potrošili svoju dozu sreće?
Moćna Italija

Trostrukog osvajača EURO čeka veliki rival Italija sa kojom se susreo u finalu 2012. i slavio sa ubedljivih 4:0, pa zatim u osmini finala 2016. kada je poražen sa 2:0.
Ova Italija, međutim, nema nikakvih dodirnih tačaka sa tadašnjim timovima. Ova Italija igra i pobeđuje sa stilom i dominantno. Kao nijedna generacija pre nje. U seriji je od 13 trijumfa zaredom i 32 utakmice bez poraza. I ubedljivo je najviše pokazala na dosadašnjem turniru.
Pred njegov početak, ekipa Roberta Mančinija stavljena je u drugu kolonu favorita. Gotovo niko joj nije davao šanse pored Francuske, Belgije, Portugala, Engleske, Nemačke, pa na kraju i Španije. Ali kako je takmičenje teklo, a Azuri prikazivali fantastične partije, dok su se ostali saplitali i vrlo brzo ispadali, tako se i taj status poboljšao.
Trijumf nad Belgijancima ne da je samo otklonio sve dileme da li je Italija spremna za najviše, nego je gotovo svi sa velikom dozom sigurnošću vide na tronu 11. jula.
Ako joj se do sada spočitavalo da pobede beleži protiv nedovoljno jakih rivala, meč sa glavnim favoritom Belgijom pokazao je sav kvalitet i u timu i u vođenju sa klupe.

Roberto Mančini je u potpunosti nadigrao Roberta Martinesa postavivši taktiku za koju Belgijanci nisu imali rešenje. Posebno u drugom poluvremenu kada su jurili zaostatak. Nijednog trenutka se nije stekao utisak da će u tome uspeti.
Zato što se ova Italija jednako dobro brani kao što napada. U odnosu na veliki broj drugih ekipa, uključujući narednog protivnika Španiju kojoj je ofanziva znatno kvalitetnija od defanzive, kod Italijana nije izražen samo jedan od dva segmenta.
U Mančinijevom timu svi veruju da će odbrana da odradi svoje, a da će napad sigurno pronaći put do mreže. Ako ne kroz postavljenu igru, onda na “foru”, kao što je to bio slučaj kod vodećeg gola Nikoloa Barele. Ili na individualni kvalitet Lorenca Insinjea, koji će se majstorski provući pored protivnika i sa 20 metara poslati loptu u rašlje.
Belgijance je samo prestrogo dosuđen jedanaesterac u finišu poluvremena držao u igri do kraja utakmice. U suprotnom, govorili bismo o rutinskom trijumfu Azura.
E, na taj nivo je Roberto Mančini doveo Italijane – da rutinski pobeđuju najsnažnije rivale. Snažnijih od Belgijanaca neće biti na putu ka tituli…
Raspucani Danci ili tvrdi Česi?

Drugi polufinalni par dobićemo posle utakmica Češka – Danska (18h) i Ukrajina – Engleska (21h).
Češka je do četvrtfinala stigla iznenađujućom pobedom nad selekcijom Holandije (2:0), dok je Danska bila dominantna protiv Velsa (4:0).
Na krilima dobrih partija iz osmine finala i jedan i drugi tim će sa velikim samopouzdanjem ući u meč u Bakuu, rešeni da odu još jedan korak dalje i naprave uspeh kakav je malo ko očekivao pred početak turnira.
Dancima se daje nešto veća šansa za to, imajući u vidu da su u dosadašnjem delu takmičenja prikazali bolji fudbal. Pre Velšana, u poslednjem kolu grupne faze savladali su Rusiju sa 4:1. Osam datih golova na prethdne dve utakmice pokazatelj su koliko tim Kaspera Hjumlanda ume da bude nemilosrdan ukoliko mu se ostavi prostora.

Ipak, za razliku od Rusa i Velšana, sada je prekoputa jedna izuzetno čvrsta i organizovana ekipa koja je primila samo dva gola na turniru.
Sastav Jaroslava Šilhavija ume da uvede meč u odgovarajući, sporiji ritam i da vešto neutrališe prednosti rivala. Najbolji dokaz bio je okršaj sa Holandijom, do tada najefikasnijom selekcijom turnira, kojoj je dozvoljena samo jedna prilika za 90 minuta.
Izlet u Rim za povratak na Vembli

Jasno je kome pripada status favorita, u meču u Rimu, između Ukrajine i Engleske.
Gordi albion je i pre starta takmičenja bio u najužem krugu kandidata za osvajanje trofeja, a ta pozicija se dodatno poboljšljala sada kada su ispali gotovo svi najveći konkurenti.
Pobeda (2:0) u osmini finala nad velikim rivalom Nemačkom, koja je stigla kao prava osveta za poraz u polufinalu EURO 1996, ulila je posebnu dozu samopouzdanja ekipi Gareta Sautgejta pred završne borbe.
Ostrvljani veruju da trofej na velikim takmičenjima nikada nije bio bliži. Naruku im idu i žreb i činjenica da se polufinala i finale igra na Vembliju.

Englezi prvi put na turniru nisu domaćini i igraju van legendarnog stadiona u Londonu. To bi donekle moglo da im predstavlja problem, ali je kvalitet u odnosu na Ukrajinu toliko na njihovoj strani da bi sve sem uverljive pobede bio iznenađenje.
Ukrajinci su do najvećeg uspeha od raspada SSSR stigli pobedom protiv Švedske posle produžetaka (2:1). Odlučujući gol postigao je Artem Dovbik u 120+1. minutu.
Meč je prethodno lako mogao da ode na stranu Šveđana, pošto je Emil Forsberg u dva navrata pogađao okvir gola, pa se može reći da je tim Andreja Ševčenka bio i miljenik sreće.
Sreća ne dolazi svakog dana… A i pitanje da li će protiv izuzetno snažnih Engleza ona biti dovoljna.
Gde gledati EURO 2020?
Sve utakmice Evropskog prvenstva u fudbalu možete da pratite na kanalu Nova S. Gledaoci koji nisu na SBB mreži, takmičenje najboljih evropskih reprezentacija mogu da gledaju bilo gde i preko bilo kog interneta u Srbiji uz specijalni EON TV paket – EON Evropsko. (PROMO)
Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
Eurobasket 2025
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC

















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!