Rival TSC prošao put od evropskog vrha do "ražalovanja"

Europa League 31. avg 202017:24 > 18:23
Paolo Bruno / Stringer

Debitant u evropskim takmičenjima TSC iz Bačke Topole naspram sebe imaće ekipu koja je sve, samo ne debitant. Štaviše, radi se o jednoj od najuspešnijih ekipa u evropskim okvirima što FCSB definitivno jeste.

Klub koji svi znamo pod imenom Steaua danas nosi ime FCSB. To je rezultat spora sa vojskom Rumunije oko brenda Steaua, kao opšteg armijskog kluba. Jer sam naziv Steaua odnosio se na sve sekcije, a fudbalski klub je krenuo u privatizaciju po padu režima Nikolae Čaušeskua. Kako praktično klub i vojska više nisu imali nikakve veze, vojska je rešila da sudskim sporom oduzme pravo najuspešnijem rumunskom klubu da se „kiti tuđim perjem“ i bukvalno „ražaluje“ fudbalski klub.

Što se tiče onoga važnijeg u ovoj priči – fudbala, FCSB je klub izuzetno bogate tradicije i samo je jedan od dva istočnoevropska kluba koji je uspeo da dođe do titule šampiona Evrope. Ali uspesi u Evropi nisu odmah došli. Do te istorijske 1986. samo jednom Steaua je igrala četvrtfinala nekog evropskog takmičenja i to Kupa pobednika kupova i to 1971/72. kada je ispala na gol u gostima od Bajerna. Inače, rumunski klub je samo u Kupu pobednika kupova uspevao da prođe prvo kolo. Ipak, te 1985/86. dogodila se, do tada a verovatno i u čitavoj istoriji elitnog takmičenja, najveće iznenađenje. Malena Steaua se posle sedam godina vratila u Kup šampiona i te sezone je prvi put prošla prvo kolo, pobedivši danski Vejle. Zatim su redom padali čuveni Honved, finski Lahti i Anderleht za finale u Sevilji. A tamo ih je čekala Barselona sa Terijem Venejblsom.

Povezano

To je bio prvi plasman u finale za katalonski klub posle četvrt veka i tek drugi u istoriji. U Barseloni su smatrali da je ovo idealna prilika za osvajanje premijerne titule šampiona Evrope. Em su igrali u Španiji finale, em protiv debitanta i ekipe bez pedigrea. Ali sa neverovatnim Helmutom Dukadamom, koji je doslovno začarao mrežu. Bernfd Šuster i kompanija nisu uspeli da mu daju gol ni posle 90, ni 120 minuta, a ni u penal seriji. Odbranio je sva četiri penala, dok su Rumuni početnu nervozu zbog prva dva promašena penala ipak razbili i pogocima Lakatuša i Balinca došli do senzacionalnog uspeha i postali prva istočnoevropska ekipa sa ušatim trofejom (pet godina kasnije pridružila im se Crvena zvezda).

Da taj uspeh ipak nije predstavljao puku slučajnost pokazala je Steaua u dve naredne sezone u Kupu šampiona. Došla je prvo do polufinala, a onda do novog finala, ali protiv onog Milana nisu imali šanse i poraženi su 4:0. To je bio završni čin jedne fenomenalne generacije, koji se poklopio sa padom komunističkog režima. Steaua je jedan od prvih istočnoevropskih klubova koji je krenuo u proces privatizacije, prvo kao akcionarsko društvo, a potom i pod jednim vlasnikom, koji je i dan danas Điđijem Bekalijem.

Prvi veliki prodor u 90-im godinama imali su u Kupu pobednika kupova do četvrtfinala, ali je bolji bio Antverpen. Od 1994. do 1997. Steaua je tri puta igrala grupnu fazu Lige šampiona i zabeležila tri pobede u tom periodu nad Hajdukom, Rendžersom i Viđevom. Do sledećeg plasmana u grupnu fazu prošlo je devet godina, ali u međuvremenu klub je imao uspeha u Kupu UEFA. Prvo su 2005. dogurali do osmine finala, gde ih je zaustavio Viljareal, a sezonu kasnije i do polufinala gde su imali veliku šansu da dođu i do finala. Pobedili su Midlzbro kod kuće 1:0, a na Ostrvu su na kraju poraženi 4:2.

Od tada su još tri puta prezimili u Ligi Evrope, a 2013. došli su do osmine finala kada ih je Čelsi izbacio. Poslednji put su prošli grupu 2017/18. kada su ispali od Lacija. U Ligi šampiona učestvovali su tri puta uzastopno od 2006. do 2008. a posle toga još samo 2014. Za sve dobro, a i loše u periodu od 2003. odgovornost nosi jedan čovek – George Điđi Bekali. On je oličenje onoga što se u ovim krajevima naziva „kontroverzni biznismen.“ On je bio bukvalno sve u Rumuniji, jedan od prvih biznismena koji su rešili da popune upražnjen prostor koji je država ostavila posle pada komunizma, a najzanimljiviji prostor bio je u Steaui. Bio je jedan od prvih akcionara. Počeo je kao trgovac nekretninama, što mu je pomoglo da se probije u biznis svetu i postane jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji. Kao i mnogi veliki moćnici dobio je želju da taj status verifikuje kroz političku karijeru. Osnovao je političku partiju, koja je imala uspeha na lokalnom nivou, ali i na evropskom jer je bio od 2009. do 2012. član evropskog parlamenta. Čitava Evropa se „zgražavala“ na njegove stavove u kojima je jasno bila izražena ksenofobija i homofobija. Čak je 2006. dobio „čast“ da ponese titulu najhomofobičnije osobe u Rumuniji. Ali svi ti ekscesi, osuda javnog mnjenja, nisu uspeli da ga pomere sa mesta odlučivanja u najvećem rumunskom klubu, čiji je većinski vlasnik od 2003.

FCSB od 2015. nema titulu u zemlji, a tada je u kvalifikacijama za Ligu šampiona odmerila snage sa Partizanom. Srpski predstavnik je posle remija u Bukureštu 1:1 u Humskoj slavio 4:2. Osim tog dvomeča Steaua se sa srpskim klubovima u evrokupovima sastala još samo leta 2004. u drugoj kvalifikacionoj rundi za Kup UEFA protiv Železnika. Lavovi su u Bukureštu slavili 2:1, ali je Steaua bila bolja u Beogradu 4:2 i plasirala se u prvo kolo Kupa UEFA.