
Nije dostigao slavu Marija Kempesa, niti još slavnijeg Dijega Maradone, ali je Gabrijel Omar Batistuta bio ikona argentinskih navijača devedestih godina prošlog i prvih godina ovog veka.
Posedovao je posebnu harizmu i bio neustrašivi strelac, jedino, za razliku od Kempesa i Maradone, nije gaučosima doneo titulu prvaka sveta, treću na koju Argentinci toliko čekaju. A upravo je toliko puta pokušao – igrao je na tri Mundijala, postigao čak 10 golova, ali uvek se razočaran vraćao kući.
Prvi put u Americi ‘94. kad je kao novi ljubimac nacije, zajedno sa tada veteranom i legendom svetskog fudbala, Maradonom, najavljivan kao novi šampion planete. Na žalost Argentinaca, iako je Batistuta doživeo debi iz snova – postigao het-trik u prvom mondijalskom meču protiv Grčke, problemi Dijega Maradone sa drogom, pozitivan doping test i njegova suspenzija, toliko su uticali na atmosferu u argentinskom timu, da su oni izgubili poslednje dve utakmice, protiv Bugara i Rumuna i već u osmini finala završili takmičenje.
Četiri godine kasnije u Francuskoj sličan scenario. Batistuta ponovo kreće nezadrživo, na startu Svetskog prvenstva donosi Argentini pobedu od 1:0 protiv Japana, potom postiže tri gola u duelu sa Jamajkom.

U osmini finala protiv ozloglašenog protivnika, Engleske, golom iz penala dovodi gaučose u vođstvo, da bi se ovaj fudbalski triler završio nerešeno 2:2 i odlučio tek nakon boljeg izvođenja penala. Argentinci su tada imali sreće i pobedili, ali im je ona potpuno okrenula leđa u četvrtfinalu protiv Holanđana. Golom Denisa Bergkampa, samo minut pre kraja utakmice, Lale odnose pobedu i ponovo Argentince šalju razočarane kući.
Konačno, na trećem i poslednjem Batustutinom Mundijalu u karijeri, gaučosi su doživeli najveće razočaranje. Plavokosi strelac je još jednom startovao golom, njegovim pogotkom pobeđena je Nigerija, ali Argentinci neće proći takmičenje u grupi prvi put još od Svetskog prvenstva 1962. u Čileu. Presudan je bio poraz od Engleza u Saporu. Sledeći meč protiv Švedske, završen nerešeno 1:1, bio je oproštajni za Argentinu od Svetskog prventva, ujedno poslednji koji je Batistuta odigrao u nacionalnom dresu.

Tužan kraj za velikog argentinskog fudbalera i sa ukupno 56 postignutih golova najboljeg strelca u istoriji ove zemlje, sve dok ga mnogo godina kasnije nije dostigao, zatim i ubedljivo prestigao Leo Mesi.
U klupskoj karijeri Batistuta je igrao za dva najveća argentinska kluba, River Platu i Boka Juniors, u Italiji je bio šampion sa Romom, igrao je i za Inter, ali je najveći trag ostavio u ljubičastom dresu Fiorentine. Bio je devet godina najbolji igrač i strelac kluba iz Firence, postigao je 168 ligaških golova zbog čega su ga navijači prozvali „Batigol“, a klub u znak zahvalnosti podigao njegovu bistu na stadionu “Artemio Franki”.









Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!