Nije dostigao slavu Marija Kempesa, niti još slavnijeg Dijega Maradone, ali je Gabrijel Omar Batistuta bio ikona argentinskih navijača devedestih godina prošlog i prvih godina ovog veka.
Posedovao je posebnu harizmu i bio neustrašivi strelac, jedino, za razliku od Kempesa i Maradone, nije gaučosima doneo titulu prvaka sveta, treću na koju Argentinci toliko čekaju. A upravo je toliko puta pokušao – igrao je na tri Mundijala, postigao čak 10 golova, ali uvek se razočaran vraćao kući.
Prvi put u Americi ‘94. kad je kao novi ljubimac nacije, zajedno sa tada veteranom i legendom svetskog fudbala, Maradonom, najavljivan kao novi šampion planete. Na žalost Argentinaca, iako je Batistuta doživeo debi iz snova – postigao het-trik u prvom mondijalskom meču protiv Grčke, problemi Dijega Maradone sa drogom, pozitivan doping test i njegova suspenzija, toliko su uticali na atmosferu u argentinskom timu, da su oni izgubili poslednje dve utakmice, protiv Bugara i Rumuna i već u osmini finala završili takmičenje.
Četiri godine kasnije u Francuskoj sličan scenario. Batistuta ponovo kreće nezadrživo, na startu Svetskog prvenstva donosi Argentini pobedu od 1:0 protiv Japana, potom postiže tri gola u duelu sa Jamajkom.

U osmini finala protiv ozloglašenog protivnika, Engleske, golom iz penala dovodi gaučose u vođstvo, da bi se ovaj fudbalski triler završio nerešeno 2:2 i odlučio tek nakon boljeg izvođenja penala. Argentinci su tada imali sreće i pobedili, ali im je ona potpuno okrenula leđa u četvrtfinalu protiv Holanđana. Golom Denisa Bergkampa, samo minut pre kraja utakmice, Lale odnose pobedu i ponovo Argentince šalju razočarane kući.
Konačno, na trećem i poslednjem Batustutinom Mundijalu u karijeri, gaučosi su doživeli najveće razočaranje. Plavokosi strelac je još jednom startovao golom, njegovim pogotkom pobeđena je Nigerija, ali Argentinci neće proći takmičenje u grupi prvi put još od Svetskog prvenstva 1962. u Čileu. Presudan je bio poraz od Engleza u Saporu. Sledeći meč protiv Švedske, završen nerešeno 1:1, bio je oproštajni za Argentinu od Svetskog prventva, ujedno poslednji koji je Batistuta odigrao u nacionalnom dresu.

Tužan kraj za velikog argentinskog fudbalera i sa ukupno 56 postignutih golova najboljeg strelca u istoriji ove zemlje, sve dok ga mnogo godina kasnije nije dostigao, zatim i ubedljivo prestigao Leo Mesi.
U klupskoj karijeri Batistuta je igrao za dva najveća argentinska kluba, River Platu i Boka Juniors, u Italiji je bio šampion sa Romom, igrao je i za Inter, ali je najveći trag ostavio u ljubičastom dresu Fiorentine. Bio je devet godina najbolji igrač i strelac kluba iz Firence, postigao je 168 ligaških golova zbog čega su ga navijači prozvali „Batigol“, a klub u znak zahvalnosti podigao njegovu bistu na stadionu “Artemio Franki”.









Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
Eurobasket 2025
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC




















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!