Paul Brajtner ili Der Afro kako su ga zbog duge kovrdžave kose nazivali njegovi Nemci, vrlo rano je postao zvezda svetskog fudbala.
Istovremeno bio je super atleta i svojevrstan biološki fenomen. Njegov puls, kako su pokazivala merenja lekara, i posle najvećih napora brzo je dolazio u normalne okvire.
Iako je imao ozbiljnu manu, dioptriju od -4 pa je umesto naočara morao da nosi kontaktna sočiva, krasio ga je izuzetno precizan i snažan šut. Dokazao je to i na dva Svetska prvenstva na kojima je učestvovao.
Vrlo brzo postao je nezamenjiv u timu Zapadne Nemačke sa kojom je prvo osvojio Prvenstvo Evrope ‘72, onda dve godine kasnije i titulu prvaka sveta.
Na tom Mundijalu odigrao je jednu od najzapaženijih rola, iako bek, postigao je čak tri gola, uključujući jedan protiv reprezentacije Jugoslavije u drugoj fazi takmičenja. Prethodno je na gotovo identičan način doneo svom timu pobedu i u premijernom meču sa Čileom.

Ipak, najvažniji gol na tom Svetskom prvenstvu svakako je bio onaj u finalnom susretu s Holandijom u Minhenu. Posle ranog vođstva Krojfovog tima Brajtner je postigao izjednačujući gol sa bele tačke, koji je najavio potpun preokret i trijumf Zapadne Nemačke.
Te iste godine Brajnter je sa Bajernom postao i klupski prvak Evrope i tako već sa 22 godine, osvojio sve ono o čemu jedan fudbaler sanja tokom čitave karijere.
Brajtneru je bio potreban novi izazov i on ga je pronašao u Španiji. Postao je član slavnog Real Madrida gde mu je trener bio Miljan Miljanić. Osvojio je dve titule i jedan kup Španije i vratio se u Nemačku, jednu sezonu odigrao je za Ajntraht iz Braunšvajga i onda ponovo obukao dres Bajerna.
Nekoliko godina ga nije bilo u reprezentaciji zbog sukoba sa tadašnjim selektorom Helmutom Šenom, ali povratak u Bundesligu i nova uloga u veznom redu, ponovo su ga uvrstili u nacionalni tim.

Tako je kao veteran dobio priliku da zaigra na Mundijalu u Španiji 1982. godine gde je Zapadna Nemačka stigla do same završnice. Bio je kreator i vođa tima u svih sedam utakmica uključujući i finale sa Italijom. Taj odlučujući meč Panceri su izgubili sa 3:1, a strelac utešnog gola bio je upravo Paul Brajtner.
Godinu dana kasnije ovaj sjajni fudbaler je definitivno završio karijeru ponevši sa sobom brojne trofeje među kojima je i sedam titula prvaka Nemačke i Španije, kao i jednu titulu igrača godine u Nemačkoj. Za nacionalni tim odigrao je 48 utakmica i postigao deset golova, od toga čak četiri na Svetskim prvenstvima.








Superliga Srbije
Bundesliga
Premier League
Champions League
Europa League
Conference League
Euroleague
ABA liga
Srbija KLS
NBA
Eurocup
Eurobasket 2025
US Open
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
ATP
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC




















Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare