Fudbaleri tri i po puta više umiru od demencije

Tony Marshall/Getty Images

Bivši profesionalni fudbaleri imaju tri i po puta veće šanse da umru od demencije od ljudi iste starosti koji se ne bave fudbalom, pokazuje novo istraživanje.

Eksperti na Univerzitetu Glazgova su istraživali da li strah od lopte može da dovede do povreda mozga. Istraživanje je pokrenuto posle tvrdnji da je nekadašnji napadač Vest Bromviča Džef Asl navodno preminuo od konstantnih udaraca u glavu.

U istraživanju je poređeno 7.676 smrtnih slučajeva fudbalera i 23.000 pripadnika populacije koji nemaju veze sa fudbalom. Uzorci su uzeti od profesionalnih fudbalera iz Škotske od 1900 do 1976. godine.

Istraživanje su zatražile Fudbalska asocijacija Škotske i Asocijacija profesionalnih fudbalera, a dugo se čekala, pošto je prvobitno naljutila Aslovu porodicu. Započeto je u januaru prošle godine, a predvodio ga je neuropatolog Vili Stjuart, koji kaže da se u slučajevima fudbalera znatno češće dešavalo da boluju od Alchajmerove, Parkinsonove ili neke bolesti motornih neurona. Međutim, iako su fudbaleri izloženi većem riziku da umru od neke neurodegenerativne bolesti, manje su šanse da će preminuti od neke druge bolesti, kakve su srčane ili nekog raka.

Ovo je najveća studija koja je obavljena do danas koja istražuje uticaje neurodegenerativnih bolesti u bilo kojem sportu, ne samo profesionalnom fudbalu. Naši podaci pokazuju da iako bivši fudbaleri više obolevaju od demencije, manje se dešava da umru od drugih većih bolesti. Iako moraju da se ulože hnapori da se identifikuju faktori koji doprinose većem fiziku od neurodegenerativnih bolesti da bi se on smanjio, postoje i veće zdravstvene koristi od igranja fudbala“, navodi Stjuart.

Veza između bavljenjem sportovima u kojima ima kontakta i neurodegenerativnih bolesti je bila tema brojnih debata poslednjih godfina. Međutim, do pomenutog istraživanja nije bilo jasno ima li ikakvih dokaza o povećanom broju obolelih među bivšim fudbalerima.

Asl je bolovao od demencije i preminuo je u 59. godini. Istragom o smrti ustanovljeno je da su konstantni udarci loptom doprineli povredama mozga, međutim, Fudbalska asocijacija je odustala od istraživanja zbog tehničkih grešaka. Porodica nekadašnjeg fudbalera je tražila od fudbalskih zvaničnika da pokrenu sveobuhvatnu istragu, koja je konačno i obavljena, 17 godina posle njegove smrti.