Džingis-kan i Aleksandar Veliki u fudbalskom prenosu…

Džingis-kan Sportsko novinarstvo
REUTERS/B. Rentsendorj

Posao sportskog komentatora san je za mnoge mladiće koji vole sport, a u knjizi „Sportsko novinarstvo“ Saše Ozma približen je život komentatora kroz prizmu Nebojše Viškovića i Vladimira Novakovića, dvojice komentatora Sport kluba.

Novaković, između ostalog, ističe da su veoma važni znanje i želja da se pruži i nešto van samog zbivanja na terenu.

Knjigu Saše Ozma „Sportsko novinarstvo“ možete tokom trajanja Sajma knjiga kupiti s popustom na štandu Jež izdavaštva u hali 2 Beogradskog sajma. U sredu, od 16 do 18.30 časova, sa čitaocima će biti autor knjige.

„Lično mi je Tur de Frans jedan od omiljenih televizijskih sadržaja, uz engleske komentatore, s obzirom na to da su njihovi stručni konsultanti ljudi koji su vozili tu biciklističku trku – oni znaju na kojoj krivini će se usred Alpa ili Pirineja pojaviti grupa navijača iz koje zemlje do toga što nam 10-15 sekundi ranije saopšte da se spremimo jer nas čeka neverovatan pogled na pejzaž. I stvarno, pukne divan pogled do Ženevskog jezera. Znaju i kojih pedeset metara je ključno, kada bi neko mogao da posustane. Zato je užas kada neko preko toga pusti čoveka koji na srpskom jeziku komentariše generički i nema to znanje. Onda je to potpuno drugačije iskustvo, blago rečeno“, piše Novaković u knjizi „Sportsko novinarstvo“ Jež izdavaštva.

Print Screen

To je posebno važno baš za Novakovića, koji u biografiji ima prenose i liga o kojima se zna vrlo malo. Kako se onda snaći i kako privući gledaoce?

Sportsko novinarstvo:

„S time se suočavam neprestano jer sam prva opcija za bizarne prenose iz bilo kojeg dela sveta – fudbal u Nikaragvi, Belorusiji, na Islandu, u Indiji itd. Razlog? Većinu toga pratim i kada nije profesionalno neophodno. Kod takvog sadržaja važno je da održavate interesovanje publike tako što ćete, osim borbe s osnovnim podacima, govoriti i zanimljivosti koje nisu u uskoj vezi s terenom“, piše Novaković i dodaje:

„U najboljim ligama za biografske i istorijske podatke imate priliku jednom do tri puta po meču jer je igra dinamična i gledaoci poznaju te lige. U Belorusiji se dešava da po deset minuta ne uđu u napadačku trećinu i tu je dragocena bilo koja vrsta dodatnih podataka. Tada do izražaja dolaze opšte znanje i informisanost – to niko ne može da kupi i to će vas spasti tokom prenosa. Tako sam pričao o Džingis-kanu i Aleksandru Velikom, sandinistima i legendarnom albumu grupe Kleš (The Clash), Pripjatu, ratovima – vidim da su ljudi zainteresovani i da im je to zabavno. Ipak, i u tome treba imati meru i ne preterivati“.

Sve savete Vlade i Nebojše Viškovića pronađite u knjizi „Sportsko novinarstvo“, čiji sadržaj možete da pronađete OVDE.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare